Život
29.04.2022. 07:10
Dragan Vesić

Kolumna

Mračna strana društvenih mreža

Internet
Izvor: Shutterstock

Diogen nema FB profil (sa buretom na naslovnoj), a nema ni Dekart. Zato nisu među prijateljima prosečnog korisnika Fejsbuka. Oni ne misle pa da postoje, nego lajkuju, dakle ne postoje.

Pre više od dve hiljade godina, Diogen iz Sinope je usred dana, sa fenjerom u ruci, tražio čoveka koji prezire materijalno bogatstvo. Filozof živi skromno, asketski, u skladu sa prirodom. Danas, u vreme društvenih mreža, gotovo je nezamislivo pronaći čoveka od duha, koji sumnja i misli.

Potrošačko informatičko društvo zna za surogat čoveka.

U svetu tehnološkog progresa i novih medija ima mesta samo za površna zadovoljstva, nezrelost, mimikriju, primitivizam i materijalno bogatstvo. Falsifikat čoveka zna samo za id (nagon), makijavelizam i sebičnost. Suspendovano je sve što je autentično, pristojno i ljudsko.

U virtuelnom svetu nema mesta za empatiju jer konzumenti društvenih mreža (posebno Fejsbuka sa najvećim brojem korisnika) vole samo sebe. Oni tragaju za srećom, ali ne i za smislom. Da su sami sebi dovoljni, da su uspeh i sreća mogući preko noći ako slede pet koraka, poručuju im "lajf koučevi“ tj. životni treneri: lažne sajber mesije i psiholozi u pokušaju, koji ne moraju biti psiholozi ni teolozi po struci, nego završe kratak kurs i lakovernima, naivnima i površnima pričaju opake bajke o "novom početku“. Imaju gomilu sledbenika i njihove metode umnogome liče na sektaške: fanatizam, rituali, ljubav prema sebi, ali ne i prema drugima, dakle sugestije o sopstvenoj vrednosti (egocentrizam) i bezvrednosti drugih.

Zato nije čudo što za njihove digitalne sledbenike bez savesti i stava, uzvišene duhovne i etičke vrednosti ne postoje. Infantilne i monstruozne poruke, koje im, posredstvom novih medija i, uopšte, interneta (društvenih mreža), šalju beskarakterni diletanti mogu da stanu u trocifren broj karaktera, a recipijenti novih medija ionako ne čitaju Frojda, Junga, Dostojevskog, Kanta, egzistencijaliste, Bibliju... to, ipak, ne može da stane u pomenuti trocifren broj karaktera (nije homonim za moral nego za dužinu objave).

Da su ih nekim čudom čitali, znali bi da se u životu, koji je i apsurdan i neponovljiv, kao dan i noć smenjuju sreća i patnja, suze i smeh, dobro i zlo, i da ne ide sve prema planu koji je – kako kaže B. Pekić – ok, ali ga se događaji, iz nekog razloga, ne drže, mada "lajf koučevi“ tvrde da se sve odvija prema planu i da sve zavisi od nas?!

Jeste glupo, ali je činjenica da tako uče svoje sledbenike. Naravno, da su svi ljudi dostigli zrelost (sopstvo, po Jungu) ili se približili apsolutu, po filozofima, ne bi bilo životnih trenera pa bi svet bio bolje mesto.

Danas se više ne zna šta je iluzija, a šta je stvarno: briše se razlika, sve se sme i ništa se ne sme. Ovakav poredak apsurda Bodrijar je predvideo u dvadesetom veku i nazvao ga simulakrum. Taj antagonizam logosa i haosa, dobra i zla, star je koliko i svet, ali je kroz istoriju, od biblijske Sodome i Gomore, sa svakom novom epohom, ta nepomirljivost dobra i zla, mudrosti i gluposti, morala i nemorala, bivala sve veća da bi u dvadeset prvom veku dostigla svoj vrhunac, a sistem vrednosti, ako uopšte danas postoji, postao je rastegljiv pojam.

U takvom redu stvari, modernom čoveku se serviraju gluposti kao spas i on u njih veruje zato što je površan: "Stvoren da bude duhovan u telu, čovek je postao telesan i u duhu.“ Rob materijalnog i sam je postao roba.

Biti iznad tih gluposti o instant sreći neophodan je preduslov za psihičko zdravlje, a duhovnost je jedini način da se sačuva unutrašnji mir: to nije nemoć, nego spas.

Jer, danas je imperativ sreće postao mejnstrim: naređivati ljudima da budu srećni čak i kad se osećaju loše. Kako ne bi išli mimo „glavnog toka“, oni glume sreću, što je njena negacija, i potiskuju emocije umesto da se suoče s njima.

Naravno da internet i društvene mreže imaju i svoju dobru stranu, ali problem nastaje kad prevlada ona mračna.

Postavlja se pitanje – da li je čovek današnjice, sa svim onim što mu progres nudi, srećniji nego što su bili ljudi pre informatičke epohe? Dobio je kompjutere i mobilne telefone da mu služe, približe kontinente i ljude, ali je on njima počeo da služi.

Problem se usložnjava jer je prosečan korisnik novih medija u haosu, stalno bombardovan gomilom informacija koje ne može intelektualno i kritički da obradi, nego površno: većina verovatno ima poremećenu percepciju realnosti, patološku zavisnost od interneta, i više ne razlikuje ne samo informisanje od propagande i spinovanja, nego ni istinu od laži. Kao takav, on je podložan svim vrstama manipulacije na društvenim mrežama.

Okružen mnoštvom, sa planetom nadohvat ruke, čovek je otuđeniji nego ikad. U svetu gde je samo iluzija stvarna, on je zastrašujuće sam.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Kako TikTok negativno utiče na decu
TikTok

Loš uticaj na razvoj

17.04.2022. 15:10

Kako TikTok negativno utiče na decu

TikTok je postao jedna od najpopularnijih društvenih platformi na svetu, a posebno je popularan među decom i tinejdžerima, koji provode sve više vremena prikovani za telefone.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
10°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve