Život
31.05.2023. 23:00
Dragan Vesić

"Jadnik ili jadnica"

Nova kolumna Dragana Vesića

pisanje
Izvor: Shutterstock

Sve je počelo Uskršnjom poslanicom u kojoj se Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije osvrnuo na rodno senzitivan jezik i rekao da je on uperen protiv braka i porodice, što je za hrišćane svetinja na kojoj se bazira sistem vrednosti.

Kulminiralo je izjavom patrijarha gde je poverenicu za ravnopravnost nazvao "jadnicom“ u kontekstu brige za ugroženost žena koja je, po njemu, samo paravan za zloupotrebu žena. Patrijarh smatra da se pod plaštom brige za ugroženost žena razbija brak i porodica.

Bar je bio "politički korektan“ jer poverenicu nije nazvao "jadnikom“ nego "jadnicom“.

Mišljenja su podeljena – oglasile su se novinarke feminističke provenijencije i optužile patrijarha da je uvredio sve žene mada je govorio u jednini i bilo je jasno na koga se reč "jadnica“ odnosi. Ali, funkcionerka na koju se reč odnosi zanemarila je jedninu i zamerila patrijarhu da je uvredio sve žene: što jeste klasičan primer zamene teza i tu je patrijarh u pravu. Nije bitno da li je gospođa Janković radikalna feministkinja, ali su se one osetile prozvanim i povele hajku protiv patrijarha. Ipak, nisu sve žene radikalne feministkinje – nisu se prepoznale u njegovoj izjavi niti je patrijarh govorio u množini. Dakle, nije uvredio sve žene jer Brankica Janković nije sinonim za sve žene.

Izraz "jadnica“ svakako nije afirmativan, ali ni uvredljiv ako se upotrebi u figurativnom smislu, a jeste upotrebljen na taj način.

Pored toga, ovde se "od drveća ne vidi šuma“ – pod plaštom navodne brige za sve žene, suština je da radikalne feministkinje osporavaju pravo patrijarhu da iznosi stavove o državnim pitanjima – to nije ravnopravnost nego diskriminacija, što znači da poverenica za ravnopravnost diskriminiše patrijarha jer mu osporava demokratsko univerzalno pravo na slobodu govora i mišljenja.

Tačno je da je Srbija sekularna država, ali to ne znači da pravoslavni crkveni velikodostojnici nemaju pravo na svoje mišljenje, dok pripadnici drugih konfesija (gde spadaju i sekte) imaju to pravo. Neofeministkinje i LGBT populacija ima pravo na sve, ali patrijarh nema pravo ni na šta? Jer, Srbija je sekularna država. Jeste, i baš zato se pravoslavna crkva ne meša u rad državnih organa, to jest njen uticaj je zanemarljiv, što nije slučaj u državama gde su katolicizam i islam dominantne religije.

Srbija nije klerikalna država, ali ne bi trebalo da bude ni feministička ni transrodna, ali se na tome radi. Feminizam i homoseksualizam svakako ne promovišu sistem vrednosti baziran na hrišćanstvu, a cela evropska civilizacija se bazira na hrišćanskim vrednostima. Promocija nasilja, prizemne seksualnosti, razbijanja porodice, ejdžizma, rodne ravnopravnosti koja nema veze s biološkim zakonima, izopačenosti, ukidanja empatije, nije svojstvena hrišćanstvu nego nekim novim sekularnim konfesijama koje su preplavile društvene mreže i tradicionalne medije: lajf koučevi, radikalne feministkinje, LGBT populacija: internet je njihovo mesto boravka.

Poverenica za ravnopravnost Brankica Janković tužila je pre tri godine za sličnu stvar dekana Pravnog fakulteta u Novom Sadu prof. dr Branislava Ristivojevića za diskriminaciju žena i govor mržnje, nakon što je objavljen njegov stručni tekst "Nasilje u porodici i nasilje nad porodicom“ u elektronskom izdanju časopisa "Nova srpska politička misao“. Smatrala je da su u tekstu, koji kritikuje Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, žene diskriminisane rečenicom da zakon ne služi za zaštitu slabih u porodici nego da "služi za zaštitu žena, bez obzira na to da li su jake ili slabe... nervozne ili dobro raspoložene, da li imaju ljubavnika ili ne, da li zarađuju ili su izdržavane...“ i izgubila spor.

Viši sud presudio je da je tekst diskriminatorski, ali je Apelacioni sud poništio presudu, a vrhovni Kasacioni odbio njenu reviziju obrazloživši da vrednosni stav profesora nije diskriminacija ni govor mržnje. Ristivojević u tekstu navodi deset zabluda o zakonu i pravo je čudo da ga nije tužila za diskriminaciju zbog još nekih navoda. On, naime, pored ostalog, smatra da zakon ne štiti žrtve i ne kažnjava nasilnike nego kažnjava "potencijalne nasilnike“, koji ništa nisu skrivili, ali se pretpostavlja da bi u budućnosti mogli biti nasilnici jer žena oseća strah što nije pravna kategorija nego emocija. Zato ljude koji mrava nisu zgazili izbacuju iz kuće i privode kao okorele kriminalce. U tekstu stoji i da u zakonu reč porodica ne postoji, kao i da zakon krši osnovna pravna načela (prezumpcija nevinosti).

Zasad nije tužila patrijarha, koji je takođe govorio o razbijanju braka i porodice, ali sa stanovišta hrišćanskog morala u kontekstu rodno senzitivnog jezika – da li hoće, ne znamo, ali znamo šta kažu lingvisti, odnosno lingvistkinje (ako je to ispravno, a izgleda da nije) o rodno osetljivom jeziku.

Lingvista Rada Stijović, na primer, kaže da reči: psihološkinja, pedagoškinja... nisu potrebne jer se ne uklapaju u srpski jezik. Na taj način se ne postiže navodna ravnopravnost, ističe ona, nego se izdvajaju razlike. To je bio razlog zašto su se žene u Srbiji pre više od sto godina pobunile protiv svojih ženskih prezimena (Markovićka, Markovićeva…) pa su tražile muški rod za svoja prezimena jer nisu ničije vlasništvo. Muški rod: advokat, profesor… ne dovodi u pitanje ravnopravnost žena, kaže lingvista Rada Stijović.

Po njenom mišljenju, politički nekorektan rečnik je iskonstruisan jer u rečima koje se danas nazivaju nekorektnim nema vređanja ni omalovažavanja. Ona dalje kaže da se među dokonim braniocima časti ocvalih devojaka često govori o ukidanju imenica gospođa ili gospođica da se ne bi uvredile dame koje se iz nekog razloga nisu udale. U tom slučaju bismo morali da ukinemo imenice devojka i žena što je besmisleno jer ničemu ne vodi.

Doktor filoloških nauka Svetlana Slijepčević Bjelivuk takođe kaže da oblici psihološkinja i sociološkinja nisu u duhu srpskog jezika ni u skladu sa pravilima tvorbe jer su nepravilni svi jezički oblici izvedeni iz prideva (psihološki, sociološki...).

Ističe da srpski jezik ima tri ispravna sufiksa koji ukazuju na rod: -ica, -ka, -(k)inja. Po njoj su problem "prisilni pokušaji da se po svaku cenu stvori imenica koja bi označila žensku osobu koja se bavi nekom profesijom“. Ona naglašava da je rodno osetljiv jezik u javnosti banalizovan i pogrešno protumačen. Zato se zanemaruju suštinske stvari koje se odnose na ravnopravnost, a potenciraju periferne kako bi se istakla različitost koja nema veze sa gramatikom.

Očigledno da ove žene govore iz ugla struke, a ne ideologije. Treba li zbog toga i njih tužiti jer, kao i patrijarh, kritikuju rodno osetljiv jezik?

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Dragan Vesić: Tri vrste braka
ljubav, veza, brak

Kolumna

12.02.2023. 15:25

Dragan Vesić: Tri vrste braka

Androidi njihovih godina sanjaju o novom početku jer je starenje zabranjeno. Planiraju da upišu fakultet sa 80 godina i žive u razdvojenom braku sa devojkom od 20 godina koja će da im rodi dete, a imaju unuku od 40, koja će devojci biti ne znam šta, a detetu neki rod, ali isto ne znam koji. Možda tetka, nemam pojma. Isto ovo važi i za žene androide.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
22°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve