Život
15.12.2022. 22:05
Nebojša Jevrić

Kolumna

Urbane legende: Mrtvak

duh
Izvor: Shutterstock

Za Dalj sam čuo prvi put od Dade Vujasinović. Pričala mi je kako je u nekom podrumu našla pet leševa koji su se raspadali. Danima nije mogla da jede. Sve joj je smrdelo na mrtvace. Ništa kao mrtvac ne smrdi.

Došao sam u Veternik jesenas.

Kažu da ima sedamdeset hiljada ljudi. To je predgrađe Novog Sada. Naselje prognanih Srba.

Tražim kafanu "Boem“. Tu me čekaju prijatelji.

Stigao sam prerano. Muzika počinje u osam.

U kafani sedi čovek u dugom kaputu koji odavno pamti bolja vremena. Oko vrata mu je šal. Nekad crven, sad crn od prljavštine. Kosa mu je bela i uprutana.

Lice mršavo. U polumraku mu ne vidim oči. Nepozvan sedam. Jedini smo gosti u kafani. A ja kod njega za sto.

"Ja sam Piskaralo.“

"Ja Mrtvak.“

"Odakle?“

"Iz Dalja!“

Onda ne čekajući počinje da priča:

"Zarobili su nas ljudi u crnim uniformama. Trojicu. Tražili da priznamo. Tukli kundacima. Hteli smo sve da priznamo, ali nismo imali šta. Pucali su u koleno prvom. On se srušio. Pucali i drugom. I on se srušio. Trećeg nisu dirali. Bio je već mrtav, puklo mu je srce.“

"Koji si bio ti?“

"Bio sam onaj treći! Mrtvak!“

"Malčice sam mrtav, al’ ništa ne smeta.“

"Smrt je samo mana u očima sveta“, pokušavam da mu izvučem osmeh. Pokazuje krnjetke zuba.

Stigla je njegova dupla ljuta.

"U kući u Dalju smo živeli otac, brat i ja. Imali smo zemljišni maksimum. Posle ’Oluje’ sedimo i dogovaramo se šta da radimo. Da li da izbegnemo ili ostanemo.

Da se glasa, kaže otac.

Otac i brat glasaju da se ide. Ja glasam da se ostane. Nadglasaju me.

A krava trebalo da se teli. Nema ko tele prihvatiti. Oni sutradan za Vrbas. A ja otelim kravu, popnem se na tavan i obesim se.“

"Još jedno piće za Obešenog“, naručujem krčmarici.

Ona donosi duplu i šapće mi na uvo:

"Znate, njemu nije baš dobro.“

Znam, odavno znam.

"Spavao sam gde se zadesim. Po haustorima Novog Sada. Po džumarama. Šahtovima. Bila je surova zima. Bilo je strašno. Umro sam u jednom liftu. Pošto nikog nije bilo da me identifikuje, a dokumenata nisam imao, odneli su me u hladnjaču.

Posle šest meseci dođe brat da mi traži grob. Pogledaju u knjige, a mene tamo na groblju nema.“

"Da nije onaj u hladnjači? Već šest meseci je tamo.“

"I brat me prepozna. Po belegu“, kaže Mrtvak i smijući se ispija duplu ljutu.

Onda je stigla muzika.

Muzika je Bora iz Dalja. Preostali deo orkestra SDS-a. Pozdravlja me ratnim hitom:

"Kad zagrmi iz Borova sela,

Zaljulja se Slavonija cela.“

Mrtvak se baci na pod i poče da puzi ka vratima. Krenem da ga podignem, a Bora mi ne da.

"Vreme mu je da krene.“

Posle mi Bora svira "Ide Mile lajkovačkom prugom“. Ne onu koju je pevao nesretni gej kojeg su ucenili. Ne onu koja je bruka srpske muzike, već pravu: "Ide Mile sa ranjenim drugom. Ide Mile, vraća se sa Cera, odsustvo mu dao čika Pera. Potpisao vojvoda mu Stepa, oj, pobedo, slatka si i lepa. Nemoj, Mile, da ostavljaš druga, dugačka je lajkovačka pruga. Nema sile da te izda Mile.“

Na konak ću kod Bore u Kulpin. O ratu ni reči.

Kod njega uz domaći kulen pričamo o najčuvenijem Daljcu, Milutinu Milankoviću.

"Milutin Milanković je nekoliko dana pred početak Drugog svetskog rata čekao sa seljacima ispred prodavnice da kupi ’Politiku’ u Dalju.“

"Vi ste učevan čovek. Šta se ovo sprema?“, pitali su ga njegovi seljaci.

"Sunce će opet izlaziti na istoku, a zalaziti na zapadu“, odgovorio je Milutin i popeo se u kočije da nastavi razgovor sa svojim kočijašem sa kojim je, kažu, najviše pričao.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Luda kuća" u Bloku 45
Novi Beograd noću

Urbane legende

07.10.2021. 06:05

"Luda kuća" u Bloku 45

„Lu­da ku­ća“ je na kra­ju gra­da. U Blo­ku 45. Do nje vode svi tramvaji koji na Novi Beograd idu. Autobusi 73, 95, 94, 601 i ostali trocifreni. Na zidu mural Dr Dabića.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
20°C
30.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve