Katar 2022
24.12.2022. 20:00
Dragan Vesić

Kolumna

Katar, više od igre

Katar, fudbal
Izvor: Shutterstock

Svet je dobio novog prvaka u fudbalu, posle verovatno najboljeg finala u istoriji SP-a koje su obeležila, očekivano, dva najbolja fudbalera u svojim reprezentacijama: argentinski fudbalski mag Lionel Mesi, onaj koji odlazi, i fantastični Francuz Kilijan Mbape, onaj koji dolazi.

Tako su Argentinci osvojili svoju treću titulu, a Francuzi ostali na dve. Ispred njih su samo Brazil sa pet titula i Italija i Nemačka sa po četiri.

Ujedno, ova velika titula je posebno značila vremešnom Mesiju jer je kruna njegove velike karijere.

Kao i uvek, mediji su, baš zbog Mesija, bili na strani Argentine, što jeste bio psihološki pritisak za Francuze. Ali u sportu uvek tako biva: mediji imaju svoje favorite pa je zbog te kampanje većina fudbalskog sveta navijala za Argentinu. Mada, prema prikazanom, ne bi bilo nepravedno i da je Francuska podigla pehar, pogotovo što je utakmica do samog kraja bila neizvesna. Ovog puta, fortuna je bila na strani Argentine, ali i bolja koncentracija kod izvođenja penala, pa su oni zasluženo podigli trofej. 

Mediji širom sveta već su proglasili Mesija fudbalskim božanstvom: dali su ljudima ono što euforično žele, i bar po tome Srbija nije izuzetak.

Što se Srbije tiče, kojoj je ovo treće učešće na Mundijalu, nažalost ništa novo. Doživeli smo debakl još u grupnoj fazi, mada je igra u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo ulivala neku nadu – ispostavilo se lažnu. Visoko smo uzleteli i bolno pali. Pokazalo se da se decenijama ne uklapamo u moderan fudbal, koji liči na šah: mi smo kao šahista koji je žrtvovao ključne figure, a to se ni u šahu ni u fudbalu ne prašta. Igrali smo praktično bez odbrane (pre svega bez bekova) i bez veznog reda. Jedino je napad bio solidan, ali fudbal je timska igra. Strategija i taktika su ključne da biste igrali na rezultat i postigli nešto što su nam pokazali Hrvati sa kojima smo živeli u istoj državi.

Da je stanje u srpskom fudbalu haotično, to znaju i vrapci na grani. Afere, skandali, korupcija, nameštanje utakmica, smešna prva liga, mešanje selektoru u posao jer mu drugi sastavljaju tim... Selektor Stojković je sve to negirao i pred odlazak u Katar govorio da mu se niko ne meša u posao, a ipak je doživeo trenerski debakl. Naravno da ne treba upirati prstom u nekadašnjeg velikog fudbalskog asa i proglasiti ga za jedinog krivca, ali, po difoltu, svuda na svetu, trener je kriv zbog neuspeha ekipe, baš kao što je kriv direktor (menadžer po novom) ako firma bankrotira ili urednik ako novine niko ne čita ili televiziju niko ne gleda – sami su birali saradnike, odnosno tim.

Dragan Stojković je, tipično srpski, svojim medijskim nastupima, samo dosipao so na ranu koristeći prvo lice množine umesto prvog lica jednine. Dakle, uvek je govorio "mi“ umesto "ja“. Nema kolektivne krivice, ona je relikt komunizma, ali ima pojedinačne. Uostalom, sam je rekao da mu se niko nije mešao u posao pa je to izlišno: da li mu je neko od igrača povređen, koliko je tim fizički spreman, to je znao i pre prvenstva. Umesto da odgovori gde mu je bila odbrana i vezni red, on je servirao priču da narod u Srbiji voli napadački fudbal (svi vole, ali ne vole neuspehe), da smo dali pet golova što nije malo, ali nije pomenuo da smo u tri utakmice primili osam, što je mnogo.

On svakako nije neinteligentan čovek, ali nije baš jasno kako mu nije jasno da nikakva jezička ekvilibristika ne može da promeni činjenice, a činjenica je da smo doživeli fudbalski neuspeh. Izjavio je, na primer, da jesmo izgubili, ali nismo poraženi?! Šta je hteo da kaže – verovatno ni sam ne zna. Takođe je rekao da bismo bili prvi (prenosi "Ekspres“) ako se računa 60-65 minuta (zbog fizičke spreme), ali se nigde ne računa jer utakmica traje 90 minuta plus sudijska nadoknada.

Jedno je sigurno – gledali smo izvanredan moderan fudbal gde se mi nikako ne uklapamo – prvi Mundijal odigran je daleke 1930. u Urugvaju i nemoguće je reći na kom se igrao najbolji fudbal jer se drugačije igralo pre 50 godina i danas. To važi u svakom sportu.

Ali, osim što se Svetsko prvenstvo prvi put igralo u kasnu jesen, ovo prvenstvo obeležili su skandali i afere u vezi sa korupcijom. Lobiranja je bilo i ranije, ali ovako nešto nikada se nije desilo. Naime, za korupciju i primanje mita osumnjičeni su poslanici ne samo Evropskog parlamenta, nego i čelni ljudi najveće svetske fudbalske instance. U pitanju je naravno FIFA, a ozbiljno se sumnja da su oni uzeli mito da bi organizacija najvećeg fudbalskog događaja bila dodeljena Kataru dok su otpali Japan, Australija i SAD.

Ipak, gotovo je neverovatno da će najveći igrači, koji vedre i oblače u fudbalu, odgovarati pred zakonom. Oni koji imaju moć su iznad zakona, dakle nedodirljivi, i zato se klupko korupcije neće odmotati do kraja. Možda će biti procesuiran neko manje bitan da bi se održao privid vladavine prava u svetu. Ali, senka je pala i kad se to desi ništa više nije isto. Bez obzira na to što će sve biti zataškano, po našoj narodnoj: "Tresla se gora, rodio se miš“, kad se jednom pređe granica koja se ne prelazi, povratka nema baš, kao što razbijenu čašu ne možete da sastavite.

Zato će pred svaki naredni Mundijal da postoji sumnja na nameštanje i zato je besmisleno što se oni koji su osumnjičeni da su uzeli ogromne pare da Kataru dodele SP sada pozivaju na to da je Katar nedemokratska zemlja za čiju su vladajuću porodicu vezani ne samo skandali, nego i terorizam. To neće skrenuti pažnju sa afere jer se i ranije sve to znalo – zašto je jednoj takvoj zemlji dodeljena organizacija Mundijala. Ni ovde nikakva ekvilibristika ne pomaže, čak vređa inteligenciju. Odjednom se govori o stotinama mrtvih migrantskih radnika na izgradnji stadiona, što se u početku zataškavalo, i da su živeli kao moderni robovi u radnim logorima i radili u nehumanim uslovima.

Pored ostalog, mnogi sponzori, pivari, finansijski su "pukli“ jer je u Kataru zabranjen alkohol.

Ali, vladajuća kasta je tamo "teška“ više od 300 milijardi dolara, pa je za nju sitnica da izdvoji koji milion kako bi se kod njih održao Mundijal, koji im, uprkos svemu, donosi mnogo profita, uz reklamiranje male zemlje koja je svoju novčanu imperiju, usred pustinje, izgradila na energentima, pre svega na gasu, kojim se snabdeva dobar deo sveta zbog sankcija Rusiji. Nameće se pitanje: nije li i to jedan od razloga zašto je Katar dobio SP, samo što vladari sveta o tome ćute.

Dakle, kad je interes i profit u igri, onda ljudska prava padaju u vodu, osim deklarativno.

Ima i neke ironije u svemu tome jer je vrli novi neoliberalni svet počeo da gubi kompas. Sve se ogolelo, istina se jasno vidi bez obzira na to koliko se zamagljuje. Jer, licemerno je da se epoha koja je suspendovala ljudska prava zbog interesa i profita poziva na njih.

Govori se isključivo o pravima LGBT – kao da su tek sad saznali da je homoseksualizam u Kataru zabranjen i da se tamo još primenjuju drevni zakoni.

Zanimljivo je, ali nije čudo, što se potencira samo kršenje prava seksualne manjine (koja, naravno, treba poštovati), dok se kršenje ljudskih prava i sloboda svih građana, zagarantovanih Poveljom OUN, uopšte ne pominje, kao da je ta arapska zemlja bastion demokratije.

Dakle, "krvavi mundijal“ ima svoju tamnu stranu, ali se ona spinuje.

Možda se klupko istine jednom i odmota, ali ona tada nikome neće biti potrebna.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Da li znate koliko miliona dolara kući nosi pobednik?
Katar

Cifra je... visoka!

18.12.2022. 15:32

Da li znate koliko miliona dolara kući nosi pobednik?

Novi svetski šampion u fudbalu zaradiće 42 miliona dolara, a poraženi u finalu turnira u Kataru dobiće 30 miliona dolara iz fonda Međunarodne fudbalske federacije (Fifa) koji iznosi 440 miliona dolara.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve