Scena
06.07.2021. 09:42
Scena
08.07.2021. 10:24
Mihailo Paunović
INTERVJU Ema Bregović
"Ne treba tražiti nove razloge za podjele"
„Umjetnici ne smiju služiti političke ambicije jer to postaje propaganda. Bilo bi pretenciozno reći da umjetnici mogu donijeti mir, ali čini mi se da mogu da otvore umove i grade prostor za dijalog. Umjetnici su uvijek bili svjedoci vremena u kojem žive, zato je neophodno imati svijest o društvenom i socijalnom kontekstu“
Životom u koferu između Francuske i bivše Jugoslavije stekla je kulturno bogatstvo koje živi kroz svoju umetnost. Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće. Zbog istog porodičnog nasleđa njena prva ljubav je bila muzika, odnosno klavir, ali se vremenom opredelila za drugačije umetničko stvaralaštvo.
Upravo je to stvaralaštvo razlog zbog kog je Ema Bregović ponovo u Beogradu. Mlada vizuelna umetnica odabrala je da baš Beograđanima predstavi novu izložbu u kojoj će posetioci bioskopa „Balkan“ moći da uživaju do četvrtog jula.
Kašikare u gnezdu, babuške koje liče na vojnike i ostali radovi, koji odišu paradoksom između predmeta koje prikazuje i materijala od kojih su izrađeni, provociraju na razmišljanje i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ema nam nazivom svoje izložbe šalje još jednu važnu poruku, a to je da ne brinemo.
„Naziv ’Don’t Worry’ je mali eho na trenutnu situaciju, ali i općenito na haotičnu historiju čovječanstva. Već hiljadama godina homo sapijens gradi i uništava simbole, prepoznatljive forme opstaju i postaju arhetipovi, dok se metafore mijenjaju na osnovu političkog, religioznog ili socijalnog konteksta. Kroz skulpturu pokušavam da pokažem te dihotomije, provociram publiku pozivajući je da istraži antagonizam između materijala koje koristim, objekata koje predstavljam i nova značenja koja im predajem. ’Don’t worry’ ukazuje da uprkos dekonstruisanih simbola ne treba gajiti strah prema rušenju arhetipova jer na taj način gradimo nove koncepte i plodne prostore za napredak.“
Da li je život sa koronavirusom promenio Vaše poglede na umetnost?
„Nije mnogo, imala sam više vremena da završim bitne projekte, ali je svakako kovid za mene bio vrlo plodan period. Mislim da je svijet umjetnosti dosta patio od pandemije jer fizički kontakt je neophodan u sticanju umjetničkih emocija. Umjetnost služi kao prostor za dijalog, nažalost ta komunikacija se utišala poslednjih godinu i po dana.“
Scena
01.07.2021. 08:25
"Ako se na slici ne desi neko čudo, onda to i nije neka slika"
Rođeni ste u Francuskoj, tamo ste i magistrirali, ali poreklom ste sa Balkana. U kojoj tački se ove dve kulture prelamaju u Vašoj umetnosti?
„Imala sam veliku slobodu u tome što sam odrasla uz obje kulture. Migracije su oblikovale historiju čovječanstva, od prvih koraka sapijensa u Egiptu, osvajanja Otomanskog carstva, ropstva afričkih kolonija, do savremenih ratova u Evropi, Africi ili na Bliskom istoku. Crpim inspiraciju kroz nerazriješene konflikte, fluktuirajuće identitete i kontroverzna značenja, drugim riječima sve elemente sa kojima sam odrasla. Moje skulpture su hibridne, uvijek u nekoj tenziji, jer nažalost još nismo došli do miroljubive koegzistencije različitih kultura. Ali granice su porozne, kulture se miješaju i utiču jedna na drugu, i takvu umjetnost želim da podijelim.“
Gde je Pariz, a gde Beograd na umetničkoj karti Evrope?
„Beograd ima kapacitet da priušti širok dijapazon kulturnog programa, nažalost nema još uvijek snažnu savremenu umjetničku scenu. Razlozi mogu biti razni i nisam adekvatan sagovornik za to, ali vjerujem da će Beograd polako da razvije svoj stil i publiku. Nemamo tržišta jer nema potražnje za savremenu umjetnost, nadam se da mladi umjetnici neće odustati od želje da se grad temelji na međunarodnoj umjetničkoj sceni. ’Ciglana’, bioskop ’Balkan’, Kolarac itd. su mjesta koja treba očuvati jer su nevjerovatan prostor za stvaralaštvo.“
Scena
30.06.2021. 08:00
"Nemojmo očekivati od umetnosti da popravlja društvo"
Scena
23.06.2021. 11:35
"Pokušavam da svetu udahnem malo reda i pravde"
Koliko su mladi uopšte zainteresovani za savremenu umetnost i na koji način možemo da ih upoznamo i zainteresujemo za njenu snagu?
„Mlade generacije imaju lakši pristup savremenoj umjetnosti i čini mi se da ih sve više privlači. Ali mislim da je ipak i dalje nedostižna. Nažalost, kultura, pogotovo savremena umjetnost, cilja elitu i ljude koji su akademski obrazovani. Ja se trudim da privučem što veću publiku kroz prepoznatljive estetske forme jer mislim da umjetnost može biti odličan prostor za razgovor i razmjenu ideja. Trebalo bi djecu voditi u galerije i muzeje od malih nogu jer tada se razvija senzibilitet prema umjetnosti. Nažalost, kultura i umjetnost su uvijek zapostavljeni u političkim programima. Ali kada ne bude više bilo ni politike, ni ekonomije, ni etničko-geografskih konflikata, samo će umjetnost preostati kao trag našeg postojanja.“
Izjašnjavate se kao Jugoslovenka. Šta za Vas predstavlja Jugoslavija i na šta Vas prvo asocira?
„Ja nisam nikada živjela za vrijeme Jugoslavije jer sam se rodila tokom rata, ali sam odrasla uz sarajevske porodične priče. Jugoslavija je za mene utopijska nesvrstana zemlja za koju sam jako vezana. Taj ’koncept’ Jugoslavije mi je pomogao da steknem svijest o kompleksnim etno-religioznim i političkim odnosima koji nas i dan-danas razdvajaju, ne samo ovdje, nego sve ljude na planeti.“
Mogu li savremeni umetnici da doprinesu tolerantnijoj klimi među narodima bivše Jugoslavije?
„Umjetnici ne smiju služiti političke ambicije jer to postaje propaganda. Bilo bi pretenciozno reći da umjetnici mogu donijeti mir, ali čini mi se da mogu da otvore umove i grade prostor za dijalog. Umjetnici su uvijek bili svjedoci vremena u kojem žive, zato je neophodno imati svijest o društvenom i socijalnom kontekstu.“
Vaša dela govore o arhetipovima, identitetu. Da li je opstao identitet balkanskih naroda po kome se prepoznajemo, uprkos svemu što se izdešavalo prethodnih decenija na ovim prostorima?
„Balkanski identitet je i dalje jako snažan. Dijelimo mnoge zajedničke tačke i treba biti svjestan koliko toga smo zajedno sagradili, a ne nalaziti nove razloge za podjelu.“
Stiče se utisak da je glas umetnika izgubio na važnosti, da se ne čuje u sveopštoj kakofoniji? Mogu li stvari da se preokrenu?
„Naprotiv, mislim da glas umjetnika dobija sve više i više na važnosti. Od dekoracije kraljevskih dvorova, vjerskih objekata pa sve do nacističke propagande, umjetnici su uvijek služili vlast na snazi. Umjetnost postoji i dan-danas zahvaljujući bogatim mecenama, ali savremeni umjetnici imaju slobodu koju nikada do sada nisu imali. Naravno, brzina informacija društvenih mreža pomaže umjetnicima, ali samo zahvaljujući toj slobodi njihov glas se napokon čuje.“
Komentari
