Intervju
Rajko Grlić: "Ovo je vreme idealno za okrutne komedije"
Filmovi Rajka Grlića obeležili su značajan deo jugoslovenske kinematografije i kulture.
Ostvarenja poput "Štefica Cvek u raljama života“, "Čaruga“, "Za sreću je potrebno troje“ ili serija "Grlom u jagode“, za koju je pisao scenario, odavno su stekli kultne statuse. I filmovi nastali u poslednje dve decenije poput "Karaule“ i "Ustava Republike Hrvatske“ samo su još jedan dokaz zbog čega je Rajko Grlić jedan od najboljih sineasta sa ovih prostora svih vremena.
Trenutno radi na svom, kako je najavio, poslednjem filmu u karijeri, simbolično nazvanim "Svemu doći kraj“. U intervjuu za nedeljnik "Ekspres“ proslavljeni režiser govori o svojim filmovima, prijateljima, izgubljenoj generaciji, ali i o trenutku u kome se svi nalazimo i u kojem je budućnost krajnje neizvesna.
Kako kao umetnik, ali i "običan građanin“, vidite trenutak u kome se planeta, a i mi svi na njoj nalazimo?
"Jednostavno rečeno: vidim ga dosta tragičnim.“
Mnogi su verovali da će za mandata Donalda Trampa izbiti Treći svetski rat, ali kako stvari stoje, to će se desiti za vreme Bajdenove vladavine. Da li Vas to iznenađuje?
"Nadam se da se to ipak neće dogoditi. Mislim naravno na svjetski rat, iako ga svi nekako sadomazohistički priželjkuju.“
Kako Vi vidite sukob Rusije i Ukrajine, šta želi Putin, a šta Zelenski?
"To nije tako jednostavno pitanje, ali pojednostavljeni odgovor glasi: Putin želi obnoviti veliku Rusiju. S druge strane Zelenski, kao i Zapad koji je stao iza njega, želi da Ukrajina pobjegne iz njegovih ralja.“
Ima li ikakvog smisla antiruska histerija u svetu, zabranjuju se Tolstoj, Dostojevski, Čajkovski, ruski sportisti...?
"Kratko i jasno: nema smisla!“
Kada biste pravili film o trenutnoj svetskoj situaciji, koji bi to žanr bio i koji bi bio radni naslov?
"Kao u svakom teškom trenutku, ovo je idealno vrijeme za okrutne komedije. Vjerovatno bi se zvao ’Nije gotovo dok ja ne kažem da je gotovo’.“
Evropa i svet se razjedinjuju, a Balkan se ujedinjuje. Kako gledate na ideju "Otvoreni Balkan“ i saradnju balkanskih država?
"Na sve otvoreno kao i na svaku suradnju gledam krajnje blagonaklono. Jedini je problem da na tome rade političari, a to, kao što znamo, nikada ne uspije. Oni žive od razdvajanja, a ne spajanja.“
Da li bi Čaruga opstao u današnjem svetu? Čini se da je on bio isuviše moralan i pošten za neke današnje "legalističke svetske hajduke“?
"Čaruga je ’radio’ bez pomoći države. Ovi današnji, pogotovo ovi iz našeg sokaka, rade to isto, ali u velikoj sprezi sa državom.“
Da li je bilo suđeno da "Čaruga“ postane poslednji jugoslovenski film, da li ste to tada osećali?
"Njegova sudbina nije tako jednostavna. Prvo je bio posljednji jugoslavenski film da bi desetak godina kasnije postao prvi hrvatski film. Dakle, nitko ne zna što ga još sve čeka u budućnosti.“
Često se u šali na raznim društvenim mrežama vidi poređenje i parodija kultne scene "U raljama života“ gde je Ukrajina u liku Štefice Cvek, a Rusija je Bata Živojinović sa svojom legendarnom replikom: "Sad ću da te ka.am.“ Da li je Putin stvarno trenutno kao Bata tada?
"Što se potentnosti tiče, mislim da su tu negdje.“
Nedavno ste bili u Beogradu na promociji autobiografije Bekima Fehmijua. Kakva sećanja nosite na ovog velikog glumca?
"Da, zatekao sam se tada na toj promociji slučajno, ali naravno sa velikim zadovoljstvom. U ono malo druženja koje smo imali pamtim ga kao gordog čovjeka s osmijehom na licu.“
Ivo Gregurević je obeležio Čarugu, a Nebojša Glogovac "Ustav Republike Hrvatske“. Oba glumačka maestra nisu više među nama, kako je bilo sarađivati sa njima?
"To su bila dva vrlo različita majstora. U svemu, od pripreme do egzekucije. Ivo je bio školovani naturščik koji je igrao instinktom, što je za film jako dobro. Sa druge strane, Nebojša je bio mudar čovjek koji je napravio koncept svoje uloge i onda igrao u tom zadanom prostoru.“
Sa Srđanom Điđom Karanovićem bili ste koscenarista legendarne serije "Grlom u jagode“. Gde su danas Bane Bumbar, Miki Rubiroza, Uške... Gde je danas taj Beograd?
"Za mene je taj Beograd definitivno u nekoj boljoj prošlosti.“
Prošlo je tri godine od Vaše knjige "Neispričane priče“. Ima li još priča koje čekaju da budu ispričane?
"Da, upravo koncem ljeta telegram.hr, platforma na kojoj često objavljujem, štampa dopunjeno izdanje. Dodali smo još dvadeset i jedan filmski pojam.“
Kako danas gledate na čuvenu prašku školu i na svoju generaciju?
"Gledam sa veseljem. Međutim, moram dodati da je to veselje pomiješano sa sjetom.“
Da li će konačno "Svemu doći kraj“, odnosno u kojoj je fazi istoimeni film za koji ste izjavili da će biti Vaše poslednje filmsko ostvarenje?
"Sakupljamo zemlje koje bi sa nama u tu igru. Imamo za sada Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Tursku. Čekamo Sloveniju, a onda ’Euroimage’. Dug je put do zadnjeg od zadnjeg filma.“