Scena
18.09.2024. 19:15
Scena
08.10.2024. 17:01
Srećko Milovanović
Intervju
Zijah Sokolović: "Na ovim prostorima demokratija je oblik sprdnje"
Karijera Zijaha Sokolovića traje već više od pola veka, a brojnim ulogama na filmu, televiziji i u pozorištu ovaj dramski umetnik stekao je status jednog od najboljih i najvoljenijih glumaca na ovim prostorima.
Više od trideset godina traje i njegova predstava “Cabares cabarei“ koju sa jednakim uspehom igra u Beču i u Beogradu u Pozorištu “Slavija“.
Maestralno je tumačio uloge u svim žanrovima, od drame do komedije, i uvek je bio upečatljiv i osoben.
Na nedavno završenom 11. Festivalu duodrame u Topoli dobio je nagradu publike i stručnog žirija za predstavu “Demokratija“ koju je režirao i u kojoj glumi zajedno da kolegom Draženom Šivakom.
O ovoj predstavi, brojnim ulogama u bogatoj karijeri, glumi, ali i umetnosti u celini danas, u intervjuu za nedeljnik “Ekspres“ govori glumac i režiser Zijah Sokolović.
Šta Vam znači nagrada publike i stručnog žirija, za najbolju predstavu na upravo završenom jedanaestom Festivalu duodrame u Topoli?
“Da su se žiri i publika sami preispitali i ’slobodno odlučili’ o glumačkoj igri i našem tumačenju značajnih pojmova društvene i javne komunikacije, dakle, demokratski dodijelili nagrade. Što bi rekli, počelo je. Nama znači da su razumjeli naš umjetnički način razmišljanja.“
Kako biste u najkraćem opisali svoju predstavu “Demokratija“?
“Ideja same predstave ’Demokratija’, na tekst Selme Parisi i uz pomoć divnih žena iz ’Srbija u pokretu’, jeste da demokratija nije jednom dat model vladavine, nego je to proces usavršavanja društvenih odnosa i političkih odnosa. I ova predstava, sa svim svojim umjetničkim nagradama, pokazuje da to što pozorište može u direktnom kontaktu sa publikom da rasvijetli, višeslojno informiše i da neodoljivo isprovocira stvaranje sopstvenog stava, teško da može ijedan drugi oblik umjetnosti. Gledano iz ugla Eshila, demokratija nije došla izvan čovjeka, od Zevsa i njegovih bogića, nego je rezultat čovjekovog traženja društvenog uređenja koji mu najviše odgovara.“
Scenu u “Demokratiji“ delite sa kolegom Draženom Šivakom. Kako je tekla vaša saradnja?
“Dražen Šivak je pametan, maštovit i duhovit glumac. Mi smo već sarađivali na predstavi ’Jonah i Otto’, Roberta Holmana i u Thearto projektu, na informisanju djece o društvenim problemima u formi pozorišne predstave, tako da se dobro poznajemo. I ono, što njega i mene kao umjetnike ovih prostora ponižava, a to je da se kaže ’da je iz Hrvatske, iz Zagreba’.“
Koliko je duodrama zahtevan vid pozorišne umetnosti za glumca, ali i režisera?
“Pa, treba malo više umjetničkog i dramaturškog smisla, da se razvije buran i logičan dijalog između dva glumca, koji publika može lako da prati do ’čitanja’ i razumijevanja glavne dramske radnje predstave, do njene katarze. U svakom slučaju izazovno i vrlo, vrlo interesantno.“
Scena
01.04.2025. 17:25
Čovek koji nas je decenijama zasmejavao, rođen je baš prvog aprila (VIDEO)
Šta je demokratija danas?
“Hm, na ovim prostorima demokratija je oblik sprdnje jer je neznanje preduslov takvog stava. Demokratiju, bilo kakvu, jer ih ima više, u zavisnosti od početnog društvenog uređenja, mogu izgrađivati samo pojedinci koji poznaju osnovne elemente demokratije. Vladavina većine i prava manjine. Vladavina prava. Poštovanje ljudskih prava. Politički pluralizam. Slobodni i pošteni izbori. Podjela vlasti.“
Ima li danas demokratije u ovom ludom svetu?
Vaš kabare “Cabares cabarei“ postao je svojevrstan pozorišni fenomen, i nakon 31 godinu i 1475 odigranih predstava i dalje se traži karta više. U čemu je tajna ove kultne predstave?
“Kabare je nastao u Interkultteatru u Beču, 28. januara 1993. To je priča, ne o grupi ljudi, nego o pojedincu koji sam prolazi kroz krizu srednjih godina. Sam ustaje noću i šeta kuhinjom sa mravima, dok ostali mogući članovi njegove stranke ili vjere vjerovatno spavaju. To je kabare o dezorijentisanosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i uopće vjeru u njih i slijedi samo goli nagon samoodržanja.
’Međutim, ovdje te verbalne gadarije stječu, s oproštenjem, filozofski kontekst, nedvosmisleno pokazujući tko smo i što smo u našoj današnjici dekoriranoj pomrčinom sve nepristojnijeg sunca.’ (Anatolij Kudrjavcev, ’Slobodna Dalmacija’ 10. 8. 1999).“
Kako vidite pozorište danas, kuda streme nove pozorišne tendencije?
“Ja mislim da je čovjek i izmislio pozorište da bi objasnio sebe i svijet u kojem živi, da bi mogao, koliko-toliko, mirno spavati. Stvarnost je danas ogledalo pozorišta i svijet hrli u to isto pozorište da se u formi ’komedije’, ako je moguće, nasmije toj istoj stvarnosti jer u toj istoj, najčešće, plače. Ali, danas ima mnogo, mnogo zanesenih umjetnika koji brane i odbraniće tu ’ljudsku izmišljotinu’.“
Scena
24.09.2024. 20:05
Predrag Milošević: "Umetnost je najveći dokaz ljudskog bića"
Koliko se kao glumac razlikujete na sceni u pozorištu i pred kamerama na filmu. Ima li uopšte razlike?
“Oho, i za film i za pozorišne predstave postoje probe. Kada se probe završe na filmu, snime se scene i mogu se prikazivati desetinama godina. Kada se u pozorištu završe probe, igra se predstava, i te iste scene se mogu ponoviti, samo u novoj predstavi, i to ponovo dva sata. Dakle, sada je trenutak globalne realnosti ’tebe će više ljudi vidjeti kako u filmu i televiziji šutiš u totalu, nego što u pozorištu prdiš čitav život’. ’Glumac… je glumac… je glumac’, koji se igra 46 godina i ponavlja 1640 puta.“
Igrali ste i u mnogo filmova i TV serija?
“’Samo jednom se ljubi’ Rajka Grlića, ’Zlatna arena’ u Puli za ’Zadah tela’ Živojina Pavlovića, ’Miris dunja’ Mirze Idrizovića, ’Jasmina’ Nedžada Begovića…TV serije ’Nedjeljni zabavnik’ Jona Timotija Bajforda, ’Ljubav, navika, panika’ Slobodana Šuljagića…“
Jedna od Vaših najupečatljivijih filmskih uloga u bogatoj karijeri jeste i uloga Ostoje u filmu “Ledina“ Ljubiše Samardžića. Kako pamtite saradnju sa legendom jugoslovenskog i srpskog glumišta Smokijem Samardžićem?
“Bilo je umjetničko i ljudsko zadovoljstvo praviti film sa jednim takvim zanesenjakom. ’Ledina’ je bila simbolika na raspad Jugoslavije, koju jedan penzionisani oficir čuva i želi da napravi mali park, ali neki tamo huligani, fakini što bi rekli, to mu ruše i tako se grade jedni tragični događaji i vrijeme. Kada smo počeli snimati film, bio je dogovor da lika koga igram, Ostoju, ipak ubiju, na kraju filma, u trenutku kada Jugoslavija pobjeđuje Ameriku u košarci. Ali, snimili smo drugačije. Šteta.“
Kako pamtite detinjstvo i mladost u Sarajevu?
“Danas, ja sam vrlo bogat čovjek nostalgijom vremena i prostora, i to mi daje da svaki bol ili nemir potopim u tu nostalgiju. Rijetki su gradovi, kao Sarajevo, koji imaju toliko mostova, zato što u odnosu na druge gradove, u Sarajevu može i moglo je više ljudi ’preko rijeke’ ili sa jedne obale na drugu. I zato su drugačiji.“
Važite za jednog od najomiljenijih i najvoljenijih glumaca na ovim prostorima. Da li Vas to čini ponosnim?
“Čini me radosnim da igram predstave i budem Glumac. Glumac koji brani iluziju pozorišta je smisao umjetnosti.“
Scena
25.11.2023. 13:25
Žarko Laušević - poeta sa senkom tuge
Komentari
