Sport
01.08.2022. 16:20
Zoran Šećerov

Skica za portret

Karlo Ančeloti - doktor primenjene fudbalske taktike

Karlo Ančeloti 1.8.2022.
Izvor: EPA / ETIENNE LAURENT

On mesečno zarađuje 910.000 evra. Drugi, mnogo više. Trenutno, od svih najviše (3,3 miliona evra) Dijego Simeone (Atletiko Madrid). Na listi evropskih trenera milionera na mesečnom nivou ispred njega su još i Pep Gvardiola (Mančester siti) sa 1,89 miliona, zatim Jirgen Klop (Liverpul) i Antonio Konte (Totenhem) sa 1,1 miliona... Manje od njega, uprkos brojnim uspesima i velikom imenu odnosno maloj revoluciji koju je darovao fudbalu, prima, primera radi, Žoze Murinjo (Roma), 770.000 evra.

Njegovo ime je tek od pre dva meseca na listi ("Frans fudbal“) 10 najuspešnijih trenera sveta u istoriji fudbala. Bez premca je u mnogo čemu nenadmašni Holanđanin Rinus Mihels. Slede Aleks Ferguson, Arigo Saki, Johan Krojf i Pep Gvardiola, Valerij Lobanovski i Elenio Erera. On je osmi, na listi top 10 ispred Ernsta Hapela i nezaboravnog Bila Šenklija. Sem njega i Gvardiole, svi ostali su odavno deo fudbalske prošlosti i lepih sećanja.

Karlo Ančeloti, harizmatični Italijan čija su i krvna zrnca očigledno išarana bojama lopte, trenutno ima 63 godine i više nego čarobnu šansu da kao fudbalski stručnjak mnoge nadmaši. Ono u čemu je već sada broj jedan jeste da je, u maju 2022, postao prvi trener kome je pošlo za rukom da četiri puta osvoji Ligu šampiona. Dva puta sa Milanom (2002/03. i 2006/07) i isto toliko puta sa madridskim Realom (2013/14. i 2021/22). Tri trijumfa zabeležili su Bob Pejsli (Liverpul) i Zinedin Zidan (Real Madrid).

Ono u čemu ga sigurno niko neće nadmašiti, bar ne u narednih sto godina, jeste podatak da je jedini trener u istoriji fudbala kome je uspelo da osvoji titule prvaka države u svim "ligama petice“. Šampionske titule, uz apsolutno dostojanstvo, slavio je sa Milanom (Italija), Bajernom (Nemačka), Pari Sen Žermenom (Francuska), Čelsijem (Engleska) i Realom (Španija).

Ali to nije sve. Karlo Ančeloti ponosan je i na to što je kao trener bio osvajač Kupa i Superkupa Italije, pobednik engleskog FA kupa i Superkupa ove ostrvske zemlje, pobednik Kupa Španije i osvajač nemačkog Superkupa. Kao neprikosnoveni strateg bio je i dvostruki osvajač UEFA Superkupa i takođe dvostruki pobednik klupskog Prvenstva sveta.

U analima fudbalske igre zabeleženo je i to da je bio najbolji trener italijanskog prvenstva (2003. i 2004), dva puta trener godine u Seriji A (2001. i 2004), trener godine u Francuskoj (2013) i najbolji trener sveta (2003). Četiri puta pripalo mu je i prestižno priznanje menadžera meseca u kultnoj engleskoj Premijer ligi.

Član je Kuće slavnih italijanskog fudbala. Takođe, odlikovan je i Ordenom zasluga za Republiku Italiju. Iako je cenjeno trenersko ime, selektor svoje zemlje, niti bilo koje druge, nikada nije bio. Doduše, na počeku karijere, pripadao je stručnom štabu "azura“ kojim je komandovao Arigo Saki, stručnjak kome je Karlo Ančeloti, iz hiljadu i jednog razloga, veliki dužnik.

Već decenijama unazad čovek je fudbala od glave do pete. Za razliku od mnogih kolega trenera, on je bio i sjajan fudbaler. Kada je stavio tačku na i u bogatoj karijeri, italijanski novinari su zabeležili:

"Uvek je i na svakoj utakmici, bilo da je u pitanju finale Kupa šampiona ili prijateljski meč, davao je sve od sebe.“
 

Oni koji ga pamte iz tih dana svrstavaju Ančelotija u jednog od najboljih veznih igrača evropskog kontinenta svih vremena. S visinom od 1,79 i sportskom figurom na terenu je delovao fizički moćno i nadasve autoritativno jednako u odnosu na saigrače koliko i protivnika. Uz borbenost i osobinu da se nikada ne preda, krasila ga je i vrhunska tehnika baratanja loptom, precizan pas i snažan šut sa velikih udaljenosti kojima je često dovodio u iskušenje protivničke golmane.

Sa samo 18 godina, zahvaljujući sjajnoj proceni legendarnog Čezarea Maldinija, debitovao je u dresu Parme koja je u sezoni 1976/77. bila član italijanske Serije C. Njegovim golovima, dvostruki strelac u pobedi od 3:1, Parma je u odlučujućoj utakmici sa Trijestinom izborila plasman u Seriju B. U Parmi je igrao do leta 1979.

Bum u igračkoj karijeri doživeo je seobom u Romu čiji je dres nosio punih osam sezona. Debi u Seriji A imao je protiv Milana (1979, 0:0). Upamćen je kao kapiten tima koji je osvojio Skudeto i četiri Kupa Italije. Sa Romom je igrao i svoje prvo finale Kupa šampiona (1984), ali slast trijumfa nije doživeo. Da jeste, ostao bi zapisan kao jedini protagonist najvažnije sporedne stvari na svetu kome je pošlo za rukom da i sa terena i sa klupe sa po dva kluba dođe do "ušatog pehara“.

Ostalo je zabeleženo i da je na 171 utakmici u dresu rimskog kluba postigao devet golova.

Karlo Ančeloti 1.8.2022.
Izvor: EPA / ETIENNE LAURENT

Navijao je za Inter, želeo je da zaigra u crno-plavom dresu, ali san mu se nije ispunio. Kao igraču ne, ali kao treneru jednog dana moguće je da i to bude deo njegove fudbalske biografije.

Ipak, postao je stanovnik Milana, ali kao igrač istoimenog kluba. Legendarni Silvio Berluskoni pravio je supertim s namerom da pokori Evropu, doveo je na klupu Sakija, Saki Ančelotija na teren.

I danas se priča kako se sjajno uklopio u tim zvezda "rosonera“. Ekipa u kojoj su perjanice bili Marko van Basten, Rud Gulit, Frank Rajkard, Franko Barezi i Paolo Maldini sa Karlom Ančelotijem i bez njega na terenu nije bila ista. Zajedno su osvojili dva Skudeta, dva Kupa evropskih šampiona (1988, 1989), dva Interkontinentalna kupa... Iz trenerskog ugla Evropa ovo vreme pamti kao eru Ariga Sakija.

Ančeloti je igračku karijeru morao da završi u 33. godini. Razlog su povrede kolena zarad kojih je uz dosta gorčine u stomaku mesto u timu morao da ustupi kasnije sjajnom Demetriju Albertiniju.

Bio je i reprezentativac Italije, učesnik Svetskog šampionata 1986. održanog u Meksiku i onog kome je 1990. domaćin bila Italija. U Nemačkoj 1988. bio je jedan od najboljih veznih igrača Prvenstva Evrope. Za "azure“ je odigrao 26 mečeva i postigao jedan gol.

I kao trener krenuo je iz male sredine. Znao je šta zna, ali i šta još mora da nauči. Trenersko obrazovanje stekao je u prestižnoj italijanskoj trenerskoj školi u Koverčanu nadomak Firence. Naslov njegovog diplomskog rada glasio je "Budućnost fudbala, više dinamizma“. Čini se, ne slučajno.

Nikad nije krio da su najsnažniji pečat na njegova trenerska opredeljenja ostavili Nils Lindholm, od koga je kao fudbaler učio u Romi, i Arigo Saki, koji mu je pružio šansu u Berluskonijevom zvezdanom timu Milana. Od Lindholma je kao postulat svog trenerskog umeća prisvojio spoznaju kako trener može individualne vrednosti svojih fudbalera najbolje da integriše u taktički plan igre tima, odnosno da izvuče maksimum iz svojih učenika. Od Sakija je opet preuzeo koncept da je najvažnije da tim kontroliše loptu i prostor i da tako igra napadački fudbal. Ipak, tvrde analitičari, Ančeloti se nikada nije odrekao italijanske tradicije zasnovane na dobroj odbrani kao garanciji uspeha.

Ono što ga za sve ovo vreme čini različitim od drugih jeste sposobnost da se prilagodi fudbalerima koje vodi i da iz njih izvuče maksimum. Reklo bi se, klasičan pragmatičar. Ima, međutim, i onih koji uveravaju da je ovakva ocena u najmanju ruku nedopustivo pojednostavljena jer se u toj priči uprkos svemu zaboravlja na taktičke novitete koje je Ančeloti hrabro unosio u sistem igre timova koje je vodio.

Oni koji bolje poznaju njegovu fudbalsku filozofiju i ideju uveravaju da Ančeloti, za razliku od Krojfa ili Gvardiole, baš i nije vizionar i tvorac novih taktičkih ideja, ali zato jeste velemajstor taktičkih promena i taktičkog prilagođavanja sopstvenog tima u toku meča.

On na ovom trenerskom blagu, zahvaljujući karakteru, nikada nije mudrovao ili se pred drugima hvalio. Možda i zato jer pripada onoj grupi ljudi za koje se kaže da "vole život u senci“ i uživaju u tome da budu "tihi lideri“. Ali zato su tu neki drugi koji zaključuju da je Ančeloti uprkos svemu ono što drugi treneri nisu – tihi fudbalski avangardista i istinski revolucionar fudbalske taktike s jasnim idejama, odnosno stručnjak koji je spreman da u svakom trenutku donese taktičke odluke koje izlaze iz okvira ustaljenih šema.

Ono što je takođe zapažanje jeste da on svoju filozofiju igre, za razliku od Murinja, ne nameće na zastrašujući način, već to radi suptilno uz maksimalno poštovanje fudbalskih vrednosti i generalno karaktera svakog pojedinca. Otuda i misao onih koji ga kao fudbalskog učitelja poštuju da je Ančeloti "doktor primenjene taktike“ koji je na hiljadu i jednom primeru dokazao da za "dobre trenere ne postoje loši igrači“.

Prvi posao kao samostalni trener dobio je u Ređini, koja se tada takmičila u italijanskoj Serije B. S Ančelotijem na klupi obezbedila je plasman u viši rang, u Seriju A, uz rekordan broj pobeda u sezoni 1995/96...

Onda je preuzeo Parmu u kojoj je ostao dve sezone, ali je, po sopstvenom priznanju, napravio i prvu veliku grešku kao trener. Iako mu je nuđen, nije želeo Roberta Bađa u timu. Naivno je poverovao, kaže, da ofanzivni vezista, trekvartista kako ga nazivaju Italijani, nije potreban timu u sistemu 4-4-2 jer nije klasičan napadač. Međutim, Bađo je u dresu Bolonje, igrajući na poziciji ofanzivnog plejmejkera u toj sezoni postigao 25 golova. Kasnije je Ančeloti, manirom gospodina, kazivao da je odluka da ne sarađuje s Bađom jedna od najvećih grešaka u njegovoj karijeri. Ipak, nije razočarao kao trener Parme. Sa Fabiom Kanavarom, Đanfrankom Zolom i Hristom Stoičkovim u timu Ančeloti je Parmi obezbedio drugu poziciju na kraju prvenstva Serije A što je bilo i te kako veliko iznenađenje. Naredne sezone bio je šesti. Dovoljno da ga alava i nedopustivo nestrpljiva uprava kluba zamoli da napusti mesto prvog trenera.

Za trenera Juventusa postavljen je 1999. godine. Nasledio je u decembru slavnog Marčela Lipija kome nisu cvetale ruže. Sa Ančelotijem na klupi "Stara dama“ je do kraja prvenstvene trke doživela samo jedan poraz. Pre poslednjeg kola imala je dva boda prednosti u odnosu na Lacio koji je slavio stogodišnjicu kluba i meč u Peruđi kojoj bodovi nisu bili bitni. Iz ugla Juventusa činilo se da je titula osigurana. Peruđa je, međutim, pobedila Juventus (1:0) i Skudeto je otišao u Rim.

"Bilo je to moje najveće razočaranje u životu“, ponovio je ne jednom posle toga Karlo Ančeloti.

Zlatno doba njegove trenerske karijere vezano je za rad u slavnom Milanu u kojem je glavni trener radio punih osam sezona (2001–2009). Kad je došao pričalo se da je "u Milanu postigao najveći uspeh kao fudbaler“, a kad je odlazio fudbalski znalci su konstatovali "da je u Milanu konačno sazreo kao trener svetske klase“. Milano je očigledno zarad mnogo čega bio njegova fudbalska sudbina.

U Milanu je kao trener osvojio i svoj prvi Skudeto. Govorio je tada kako je to "ogromno iskustvo i kako se u tom i takvom trijumfu mora uživati polako, odnosno kako je tek tada shvatio kakav je ukus velikih trenerskih pobeda“.

Iskustvo, ali u kontrasmeru bilo je i poraz u finalu Lige šampiona od Liverpula posle neverovatne završnice koja se i danas prepričava.

Zbog svega tu 2005. Ančeloti je okarakterisao kao jednu od najbolnijih godina u svojoj karijeri. Doktor taktike pokliznuo se na sopstvenoj banani. Njegov tim vodio je 3:0 posle prvog poluvremena, a onda se za 15 minuta dogodio neverovatan preokret i Liverpul je zahvaljujući taktičkim promenama njegovog trenera stigao do 3:3. Kasnije i do konačnog trijumfa.

Uprkos svemu u Milanu je postao jedan od najuspešnijih trenera u istoriji. Osim jedne titule šampiona Italije, Milan je sa Ančelotijem dva puta trijumfovao u Ligi šampiona. Kada je izrazitog plejmejkera postavio na poziciju defanzivca u veznom redu, napravio je pravu malu revoluciju. Odluka koja se činila na startu više nego kontroverznom kroz takmičenje se pokazala kao genijalna. Zašto? Iz prostog razloga jer su se stručnjaci, ali i znalci fudbala uverili da se napad može kontrolisati iz dubine polja. Bolje upućeni u tajne fudbala su mu takođe priznali i da je radeći u Milanu samo potvrdio da je nenadmašan taktički filozof, odnosno majstor detalja u taktičkim šemama.

Prvi inostrani aranžman dobio je londonskom Čelsiju 2009. Potpisao je trogodišnji ugovor, ali ga nije odradio do kraja. Za sva vremena ostaće ubeleženo da je već u prvoj sezoni osvojio Premijer ligu i FA kup i da se tako izjednačio s legendarnim Arsenom Vengerom, prvim trenerom van Ostrva koji je na Ostrvu osvojio duplu krunu. I drugu sezonu započeo je sjajno, ređale su se pobede da bi u drugom delu usledio niz poraza i gubitak prve pozicije. Na kraju bio je vicešampion. Za Romana Abramoviča je to bio neuspeh i Ančeloti je ekspresno, dva sata nakon završetka sezone, dobio sporazumni raskid uz bogatu otpremninu.

Iz Londona se preselio u Pariz. PSŽ je s kasom punom para krenuo u juriš na trofeje. Ančeloti je pokazao i u Gradu svetlosti da zna kako se to radi. PSŽ je s njim na klupi osvojio nacionalni šampionat, ali ne i Evropu. Međutim, ni tu se nije zaustavio. Nastavio je da se šeta po Evropi kao po sopstvenoj kući noseći u sebi dobri duh fudbala.

Nova evropska prestonica bila je Madrid i najtrofejniji klub Starog kontinenta. U samoj jednoj godini (2014) osvojio je Ligu šampiona, Kup Španije, Superkup Evrope i Svetsko klupsko prvenstvo i postavio rekord od 22 pobede zaredom. Nedostajala je titula prvaka Španije. Posle druge sezone morao je da ode. Florentino Peres, gazda kraljevskog kluba, harizmatičnom Italijanu nije mogao da oprosti što je njegov Real, drugu godinu uzastopno, ostao bez titule šampiona Španije.

Otkaz je početkom druge sezone dobio i u minhenskom Bajernu u koji je stigao posle Reala. Jedan od razloga bio je sukob sa vodećim igračima kluba. Drugi i čini se važniji bio je taj što sa Bavarcima, iako je to bio cilj saradnje, nije osvojio Ligu šampiona. Izgubio je u četvrtfinalu od Reala koji je na opšte zgražavanje fudbalskog sveta imao podršku sudija. VAR tada nije funkcionisao, ali jeste Kristijano Ronaldo koji je iz dva ofsajda postigao dva gola. Posle tog meča usledila je Ančelotijeva izjava koja se i danas pamti.

"I ja verujem da sudija može pogrešiti, ali ne na ovom nivou i u tolikoj količini.“

Posle Minhena skrasio se u Napulju, sa klupe Napolija posle samo godinu dana seo je na klupu londonskog Evertona. Bile su to tri godine u karijeri koje su pažljivi analitičari okarakterisali kao Ančelotijev pad s konja na magarca. I onda se dogodilo nešto što niko nije očekivao. Karlo Ančeloti je 2021. ponovo seo na klupu madridskog Reala. Osvojio je 2022. prvenstvo Španije i još jednom sa Realom Ligu šampiona.

U ovoprolećnoj nokaut fazi, na evropskoj sceni, Ančelotijev Real je prvo izbacio Pari Sen Žermen, zatim Čelsi i Mančester siti koji su prethodne sezone igrali finale, a onda u finalu pobedio Liverpul. Analitičari beleže da je svaki put na putu do finala morao da juri zaostatak. Španski novinari su ovaj veličanstveni uspeh zato pripisali timu i pojedincima gurajući trenersku vrednost Italijana u drugi plan. Pisali su i govorili:

"Real pobeđuje uprkos Ančelotiju, a ne zahvaljujući njemu.“

Da li je baš tako? Ono što je Peres znao kad je ponovo pozvao u pomoć Ančelotija jeste da poseduje osobinu da na pravi način radi s onim što ima i da u takvom opredeljenju kvalitet pojedinca stavlja u prvi plan. A Real baš i nije imao puno. Zapravo imao je ekipu sastavljenu od starijih zvezda i mladih igrača koji se razvijaju. U trenutku kad se tim Reala rekonstruiše, trebao mu je, govorio je Peres, "stručnjak pragmatičar koji bi s postojećim igračkim kadrom napravio najviše što se može“. Nije omanuo angažujući Ančelotija. Bio je to, pokazaće se vrlo brzo, zapravo pun pogodak.

Tandem koji nije funkcionisao (Benzema–Vinisijus) Ančeloti je neočekivano brzo pretvorio u najubojitije oružje ekipe. U januaru ove godine osvanuo je u javnosti i neverovatan podatak: "Benzema i Vinisijus nadmašili ceo tim Barselone do sada, postigavši zajedno 36 golova u odnosu na Katalonce koji su ukupno do tada dali 35.“ Analitičari su još konstatovali i to da je Ančeloti svojim savetima "pomogao Vinisijusu da nauči da donosi bolje odluke na terenu i bude pravi partner Benzemi“.

Koliko je kao stručnjak moćan možda je najbolje objasnio Lukas Dinj, francuski fudbaler koji je imao tu čast da sa Ančelotijem sarađuje u Evertonu.

"On je najbolji strateg na svetu, veoma dobro analizira protivnika i sjajno čita utakmice. U svakom meču pokušava da se prilagodi u odnosu na igrače koji su mu na raspolaganju. Jednim pucketanjem prstiju može potpuno da promeni sistem.“
 

Drugi su opet konstatovali da je Ančelotijev kvalitet i to "što nikada ne prestaje da radi na utakmici, što se prilagođava i pravi taktičke promene koje prosto izazivaju protivnika da pravi greške“.

Da bi se kompletirala slika o Karlu Ančelotiju, treneru koji će na kraju 2022. zasigurno biti proglašen najboljim stručnjakom Evrope, nije suvišno zaviriti i u njegov privatni život. Kao dete živeo je u više nego skromnim uslovima. Fudbal mu je omogućio da iz bede stigne do bogatstva, da idilu sela zameni industrijom snova. Ipak, nikada nije bio alav na novac. Drugi je tip. Zenit mu je nudio pravo malo bogatstvo, ali on je to na prvu odbio svestan da u toj sredini ne bi bio on. Po obrazovanju je inženjer elektrotehnike.

Jedan je od retkih iz sveta fudbala koji je napisao nekoliko knjiga, uglavnom autobiografskih. Dokazao se i kao glumac. U nekoliko filmova o fudbalu igrao je samog sebe.

Ima, naravno, i mane. Jedna je da voli puno da jede. A druga je slabost na žene. S prvom suprugom Luisom Gibelini ima kćerku Katju i sina Davida, koji je danas njegov pomoćnik u stručnom štabu Reala. Brak je posle 20 godina rasturio jer se 2008. zaljubio u mladu novinarku Marinu Kretu. Bila je to, međutim, samo romansa. Već 2010. Ančeloti se oženio drugi put, Marina Berena je postala njegova životna saputnica.

Samo jednom u karijeri napravio je gaf koji ne ide uz njegov karakter i otmenu ličnost. Kao trener Bajerna pokazao je srednji prst navijačima Herte. Tvrdio je da su ga navijači berlinskog kluba pljunuli. Ipak, kažnjen je sa 5000 evra.

Ančeloti ovog leta neće promeniti kub. Nastavlja rad u Realu. Da li će opet doživeti sudbinu da mora da podnese ostavku ili dobije otkaz zato što neko više biće nije zadovoljno rezultatima, ne zna se. Uostalom, trenerski posao je takav. Ono što je sigurno, Ančeloti nikada neće ostati bez ponude za novi izazov. Razlog je jednostavan. Njegovo trenersko ime u svetu fudbala etablirano je u varijanti da svaki klub njegovim angažmanom osigurava sezonu od neuspeha. Takođe, ime Karla Ančelotija je i garancija da će klub koji preuzme osvojiti bar neku titulu. Možda sve i ne bi bilo tako kako jeste da njegovi prirodni darovi, naravno kad je fudbal u pitanju, nisu najviše vrste. Krasi ga snaga i originalnost, neverovatna budnost inteligencije i memorije, brzina mašte i asocijacije. Zbog svega fudbal mora da bude ponosan što ga kao takvog ima.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Po prvi put žena na čelu Premijer lige
Premijer liga

Alison Britan

26.07.2022. 20:52

Po prvi put žena na čelu Premijer lige

Engleskinja Alison Britan izabrana je za prvu ženu predsednicu fudbalske Premijer lige, saopštilo je ovo takmičenje.
Close
Vremenska prognoza
few clouds
8°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve