Sport
24.12.2023. 18:05
Zoran Šećerov

Intervju

Svetislav Pešić: "Biti trener u Srbiji baš i nije lako"

Svetsisalv Pešić
Izvor: EPA / ROLEX DELA PENA

Prošle godine zbog neuspeha nacionalnog tima na šampionatu Evrope bio je na putu za gubilište, a pod mikroskopom srpske košarkaške elite neko koga je uprkos znanju vreme pregazilo i kome bi, ako ne milom onda silom, trebalo uzeti kormilo reprezentacije.

Gospodski je pregrmeo prezir i sve (ne)dobronamerne kritike i već naredne, naoružan snagom ličnog karaktera da se nikada i nipošto ne preda, stigao je na stepenik pobednika. Sa nacionalnim timom Srbije osvojio je srebro na Svetskom prvenstvu. Od tada košarka se u Srbiji ponovo piše velikim slovom. Pokojnik je postao pukovnik. Klasična sportska priča.

Mnogi mu se, mnogo više u svetu nego kod nas, iskreno dive i o njemu i njegovom liku i delu govore s neskrivenim poštovanjem. Možda je zato i najbolji uvod u ovaj prednovogodišnji razgovor u smislu predstavljanja sagovornika ono što je o njemu, Svetislavu Kariju Pešiću, pre nekoliko dana u Beogradu, izgovorio fudbalski mag Pep Gvardiola, aktuelni trener Mančester sitija.

„Neverovatno je kako je Pešić prisutan sa energijom. Doneo je Barseloni prvi trofej u Evroligi i imam lepa sećanja na njega. Imali smo kontakt dok smo bili u Barseloni, potom Bajernu, da bi se kasnije izgubio. Ako može da vidu ovu konferenciju, onda mogu da ga pozdravim, isto kao i njegovog sina. Veliki rezultat na Mundobasketu je napravio odlaskom u finale, gledao sam i polufinale. Ostario je, ali još uvek ima veliku energiju, viče na igrače. Velika je legenda, bio je uspešan s brojnim timovima. Stvarno je sjajan“, rekao je menadžer Sitija.

Kari Pešić ne krije da su mu ove lepe i nadasve iskrene reči i te kako prijale.

"Pratim fudbal, ali mi je, zbog silnih obaveza, promakao detalj da Siti s Pepom dolazi u Beograd. Nisam imao tu sreću i zadovoljstvo da se ponovo sretnemo. Ljut sam na sebe zbog svega i iskreno mi je žao što naše dugogodišnje poznanstvo nismo ulepšali još jednim susretom", nudi emotivan odgovor na uvodnu besedu aktuelni selektor srpskog košarkaškog nacionalnog tima Svetislav Kari Pešić.

Svet Gvardiolu doživljava kao jednog od najvećih stručnjaka u istoriji fudbala?

"On to i jeste. I te kako cenim ono što radi i kako radi. Poštujem i Murinja, Klopa, Ančelotija. Svi oni su na svoj način doneli nešto svoje, apsolutno autentično u fudbal. Kod Pepa posebno vrednujem to što je na vreme shvatio da je u ovom našem poslu najvažnije da nikad ne smeš da budeš iznad ekipe, što je igrače uspeo da ubedi da je trener zapravo najvažnija osoba koju oni u procesu stvaranja moraju da prate i slušaju. Kad se napravi taj balans, a Pep je to uspeo sa ekipama koje je predvodio, uspeh je zagarantovan."

Ko je bolji trener ‒ Pešić ili Gvardiola?

"Ne volim ovakva pitanja, ali ok, idemo do kraja. Prvo, različiti smo u mnogo čemu. U smislu rezultata uspešniji sam od njega, imam i ogromno iskustvo, radio sam puno projekata i sa klubovima i sa nacionalnim selekcijama. Generalno, trudim se da ne ocenjujem trenere, ja ocenjujem igrače, to je moj posao. Međutim, poštujem i cenim trenere koji su u karijeri uspeli da naprave kontinuitet, one koji su načinom rada uticali na svoj sport. Pep Gvardiola je bez sumnje jedan od njih, njegov trenerski rukopis nadgrađen novim idejama koje su donele promene u fudbalu je i te kako vidljiv."

U neobaveznim ćaskanjima rado ističete neka svoja fudbalska prijateljstva.

"Uživao sam u fudbalu oduvek. Dok sam radio u Nemačkoj, puno vremena provodio sam u društvu sa Aleksandrom Ristićem, nekadašnjim prvotimcem Sarajeva i Veleža, posle i nekih nemačkih klubova. Radio je i kao trener, gledao sam njegove treninge. Poseban trag u nemačkom fudbalu ostavio je Dragoslav Stepanović. Kad se sretnemo, pravim šale na njegov račun da ima više staža kao fudbaler nego trener. Sjajno je radio u Frankfurtu, s naglašenim personalitijem i drugim ljudskim vrednostima, u mnogo čemu je bio originalan. U to vreme bio je možda i najpopularniji trener u Nemačkoj. Ako vas baš zanima, danas se često viđam sa Piksijem Stojkovićem."

Kad imate vremena ‒ igrate i tenis. Da li gubite partije od Bastijana Švajnštajgera?

"Kapiram aluziju, ali ta priča o povezanosti moje porodice i Švajnštajgera, odnosno Ane ne postoji u smislu koji su u javnosti lansirali neki naši novinari. Reč je o čistoj izmišljotini. A sa Bastijanom ne igram tenis, on je uprkos prijateljstvu koje nas vezuje slab rival za mene. Dakle, nismo nikad igrali, ali kako igram, može kao dokaz da posluži i to što sam na teniskom terenu pobedio čak i Borisa Bekera."

Šta povezuje Pešića, Đokovića, Ivanu Španović, Zoranu Arunović...

"Jedina asocijacija koja mi pada na pamet jeste da smo svi u svojim karijerama osvojili puno toga, ali ne i zlatnu olimpijsku medalju. Verujem da će svi oni uspeti u Parizu, to je sasvim normalno da tako nešto žele jer šta bi život značio bez snova."

A košarkaši, da li predvođeni Pešićem mogu na olimpijski vrh?

"Mi smo ostvarili svoj prvi san, kvalifikovali smo se za OI. Bio je to jedan dug put, naporan i izazovan kako za igrače tako i za mene. Sad preostaje ono drugo. U ovakvim situacijama se priča kako će to biti najkvalitetniji košarkaški turnir do sada. Nisu daleko od istine oni koji to misle. Turnir traje kratko, igraju se tri utakmice u prvoj fazi i tri po principu ko živ ko mrtav. Već sada se zna osam ekipa, od tih osam šest su favoriti za medalje. Mislim na selekcije SAD, Kanade, Francuske, Australije, Nemačke i nas naravno. U krugu za visok plasman je i Španija koja će se sigurno kvalifikovati. Verujem da će to uspeti i Grčka, Slovenija, Letonija, Italija, Portoriko, tako da će turnir biti vrlo zanimljiv. Šest plus četiri, dakle deset ekipa koje će jurišati na medalju, odnosno zlato."

Predsednik OK Srbije Božidar Maljković uverava da je sa Karijem sve moguće, da uvek ide na pobedu bez obzira na to da li ili ne u timu ima sve najbolje.

"I on je kao trener uvek išao da pobedi, to je u tom našem poslu jednostavno tako. Drago mi je što svi veruju u mene, ali to meni puno ne znači. Zapravo, lepo je kad moje kolege imaju poverenja u moj rad, ali teško je iz današnje perspektive govoriti na tu temu. Zašto? Jednostavno zato jer mi danas samo znamo protiv koga ćemo igrati na OI u Parizu, ali ne i s kim ćemo igrati. Mi naš tim ne znamo."

Znači, prethodne godine pojeli su skakavci?

"Ne, nisu. Mi smo kroz ove dve zajedničke godine izgradili taj neki sistem ili osnovu reprezentacije. Dobro, znam da ljude kod nas i ne samo kod nas ne interesuje daleka ili skora prošlost, ne interesuje ni mene, ali samo ja znam kako smo stigli do toga da izgradimo ponovo neki sistem i neka pravila u reprezentaciji. Potvrda svega toga je poslednje SP koje je bilo i rezultatski uspešno za nas. Međutim, istovremeno se vratio i sportski interes igrača koji su kandidati za reprezentaciju, što je po meni najveći uspeh u tom mom poslu koji traje evo dve godine."

Zašto igrači ne prihvataju poziv selektora i u krajnjem slučaju ne žele da igraju za reprezentaciju?

"Promenili su se prioriteti. Igrači žele da igraju i to je jedna stvar. Ona druga je što se u međuvremenu povećala moć klubova i što ta moć ima izuzetan uticaj na odluku igrača da li će igrati za reprezentaciju. Nekada su klubovi zvali selektora i ljutili se ako neko za koga su oni verovali nije dobio poziv. Danas nije tako. Klubovi odluku prepuštaju igračima, a igrači dolaze u dilemu šta će biti ako se odazovem, a oni angažuju nekog igrača na mojoj poziciji, šta će biti ako se povredim ili ako se dogodi ovo ili ono. Uz sve te dileme, tu je i umor jer se danas igra neuporedivo više utakmica nego što je to slučaj bio nekada. Teško je do shvatiti, ali je tako i upravo zbog toga teško je unapred praviti neke konkretne planove. Mi smo, naravno, u stalnom kontaktu sa reprezentativcima, ali ne možemo da ih treniramo. Uskoro, u februaru imamo kvalifikacije za Euro 2025. Bićemo sedam dana zajedno i odigraćemo dve utakmice. Naravno, bez igrača iz NBA. I to je to, sve do početka Olimpijskih igara."

Neke se stvari uprkos svemu menjaju i traže kompromisna rešenja?

"Učinjen je prvi korak. Klubovi Evrolige nisu više u poziciji da zabrane igračima da se odazovu pozivu u nacionalni tim. Konkretno, u nedelji kada igramo kvalifikacije za Euro neće se igrati utakmice Evrolige. U dve poslednje godine to nije bio slučaj. Ali, sve ovo opet ne znači da će se pozvani igrači i priključiti reprezentaciji. U prevodu, niko igračima ne može da naredi da dođu niti oni imaju obavezu da dođu. U fudbalu je druga priča. Svi koje Piksi Stojković pozove moraju da se pojave u Staroj Pazovi, da se selektor lično uveri da li je neko povređen ili ima neki drugi razlog zašto ne može da igra. U fudbalu klubovi i treneri zovu Piksija i mole da njihovog igrača oslobodi za ovu ili onu akciju, dok kod nas u košarci ja moram da zovem i trenera i molim da tog i tog igrača puste. To su stvari koje još uvek nisu regulisane i zato bilo kakve prognoze uoči OI ili kvalifikacija za Euro nemaju smisla."

Selektoru dakle, makar se on zvao i Kari Pešić, baš i nije lako da postavlja cilj ni sebi ni ekipi?

"Ja ne postavljam ciljeve, ciljevi su meni odavno postavljeni i sve drugo je moj problem. Situacija na tržištu košarke je neregulisana, u sezoni se igra mnogo utakmica. Problem je na neki način i velika razlika u sistemu takmičenja NBA i onog na nivou Evrope. Ovde svi moraju da igraju kupove, ali i za reprezentaciju. Ne, ne kukam, samo vam malo približavam ono što nećete da čujete, a ja vas teram da slušate. Vi mislite, pa šta, da li je to uopšte bitno. Mnogo je bitno jer da nije mi bismo imali kvalitet plus na SP-u ili možda bi se kvalifikovali ranije. Ponavljam, naše kvalifikacije za SP su bile teške, odigrali smo ih bez najboljih igrača."

Košarkaši Vas hvale, svi oni sa kojima ste radili sve češće govore kao su kod Pešića naučili ne samo kako se igra košarka, već i kako se trenira.

"Kad je u pitanju reprezentacija, igrači prvo moraju da nauče, a to je posao trenera, razliku između termina košarku igrati i košarku trenirati. To je ogromna razlika i zato je trening kao proces važan. Da nije važan, ne bi se ni treniralo. Međutim, zbog nerazjašnjenog sistema takmičenja na nivou Evrope, a i neadekvatnog sistema takmičenja u Srbiji, trening kao proces sve se više i više zanemaruje, što u varijanti stvaranja utiče i na moć odnosno generalno na poziciju trenera u klubu. Na drugoj strani povećava se moć skauta i ljudi oko trenera koji učestvuju u formiranju ekipe ili selekcije igrača. Taj veliki uticaj spoljnih faktora, jednako kao i onih u klubu i te kako a sve više remeti filozofiju treninga i načina igre. Na kraju odražava se i na rezultat jer je moć trenera umanjena. U fudbalu je uveliko minimizirana, dok je u košarci sve izraženija."

Nemci su davno svetu košarke ponudili rečenicu "daj Pešiću tim i imaćeš reprezentaciju".

"Ne volim da pričam o sebi. Svi mi koji smo dugo u ovom poslu i te kako se razlikujemo. Različite su nam i karijere i putevi u karijeri. Danas si dobar trener samo ako pobeđuješ, ako to ne činiš, onda nisi dobar trener. Ono što mene čini ponosnim jeste saznanje da sam prolazeći kroz proces koji je iza mene postao bolji u svakom smislu, što su svi ti procesi u većini slučajeva dali rezultat. Nekada su rezultati izostajali, ali sam uglavnom završavao svaku sezonu zadovoljan čak i kad nije bilo titula između ostalog i zato što sam stekao osećaj da su igrači koji su bili u tom procesu uz mene postali bolji ljudi i košarkaši."

Da li je to možda objašnjenje što ste iako ostvaren stručnjak i dalje u košarci?

"Verovatno je tako. I dalje egzistiram jer u meni ne jenjava entuzijazam odnosno strast nadgrađena željom da i dalje menjam ljude i neke njihove navike, tj. da im stvaram neke nove i kvalitetnije vrednosti. Sve ovo bi moglo da bude objašnjenje moje motivisanosti da i dalje budem u trenerskom poslu."

Pešićev kvalitet je trajan, a njegova filozofija košarke postojanija. Da li je to zaista tako?

"U ovom poslu sam 40 godina, počeo sam tamo daleke 1982. i nekako je normalno da kažem da imam svoju filozofiju. Mlade trenere, međutim, stalno upozoravam. Kad mi kažu moja filozofija, ja kažem ne, ti nemaš još filozofiju kolega, ti imaš samo neka pravila, kako ti ekipa igra, kakva ti je metodika treninga ili kako držiš sastanke, pravila u komunikaciji sa igračima. Ali, uprkos svemu ti još uvek nemaš filozofiju. Ona se, govorim iz sopstvenog iskustva, gradi godinama kroz rad u različitim ekipama i zemljama. Međutim, i onda kada je prepoznaš moraš je prilagođavati uslovima gde živiš i radiš. Jedno je raditi u Španiji, sasvim drugačije u Nemačkoj, pogotovo u Srbiji. Uvek su to neki drugi klubovi, neki drugi igrači. Filozofija je nauka koja se bavi opštim i temeljnim problemima u vezi sa stvarnošću, postojanjem, znanjem, vrednostima, razumom. Dugo je to putovanje."

Godinu na izmaku pamtićete ne samo po uspehu srpske reprezentacije, već i po tome što ste obeležili tridesetogodišnjicu od prve velike seniorske titule?

"Trijumf Nemaca na EŠ bio je ne samo veliko iznenađenje, već i neverovatan uspeh. I ove godine priredili smo zajedničko druženje, opet je sve bilo fantastično. I danas smo u kontaktu, većina tih momaka su treneri, neki žive u Americi, drugi u Kanadi. Pre tri godine izgubili smo Velpa koji je radeći u Sijetlu doživeo jak srčani udar. Bio je sjajan čovek, odličan košarkaš, njegovi koševi bili su, ako se sećate, odlučujući u trijumfu Nemačke na EŠ pre 30 godina."

Gde je danas srpska košarka i gde bi mogla da bude sutra?

"Imamo veliki problem. Ukoliko se brzo ne reaguje, posledice će biti nesagledive. Imamo godinama unazad situaciju da samo dva srpska kluba igraju međunarodne utakmice. Ostali ne izlaze izvan granica Srbije. A kad je tako, a tako jeste, onda je nemoguće da se razvijaju klubovi, struka igrači i sve ostalo."

Među onima ste koji zagovaraju osnivanje srpske profesionalne košarkaške lige.

"Ne samo profi lige, već i uspostavljanje piramide takmičenja od najmlađih kategorija pa sve do seniorskog statusa. Jednostavno, moraju se stvoriti uslovi da ljudi ne napuštaju Srbiju. Mi još nemamo odgovor zašto najtalentovaniji u trenutku kad bi trebalo da ulože najviše u svoj razvoj napuštaju zemlju i odlaze bilo gde. Naravno, nespremni za izazove koji ih čekaju. Odgovorno tvrdim da je migraciju, kad je u pitanju sport, najlakše zaustaviti. Potrebno je samo uspostaviti pravila koja su po meni sa aspekta ekonomije vrlo jeftina, što bi u krajnjem ishodu dalo ogromne rezultate."

Gde je, prema Vašem mišljenju, najveći problem što je srpska košarka danas tamo gde jeste?

"Mislim da se previše bavimo Partizanom i Crvenom zvezdom. S jedne strane, dobro je da ova dva kluba dominiraju, slična je situacija i u gotovo svim drugim nacionalnim ligama, ali nije dobro što smo se podelili isključivo na dva tabora, što mladi ljudi ne shvataju da igrati košarku nije samo igrati za Zvezdu ili Partizan. U celoj zemlji moraju se stvoriti uslovi da mladi igraju košarku, da sebe kao igrače profilišu. Nije to veliki ekonomski zahvat, ali je neophodan. Neophodna nam je dakle strategija, pogled unapred od nekoliko godina. Jako bih voleo da znam kako se u ovom trenutku na nivou države pravi strategijski plan sporta posle OI u Parizu do one četiri godine kasnije u Los Anđelesu. To me zanima, voleo bih da to negde pročitam, baš bih voleo da vidim ko pravi tu strategiju."

Pitanje ABA lige, da ili ne, ponovo je aktuelno?

"Kod nas se stalno postavlja isto pitanje. Za mene pitanje koje traži odgovor glasi da li je nama potrebna naša liga, a ne da li mi treba da igramo u ABA ligi. Glasam za našu ligu. ABA liga je sigurno imala ogroman značaj i uticaj na polju da se kvalitetna košarka sačuva na prostoru Jugoslavije, međutim Srbija više nema sportske i ekonomske interese da igra regionalnu ligu."

Šta su sportski razlozi kojima branite svoj stav?

"ABA liga je jedina liga u Evropi gde je tržište otvoreno. Šta to znači? Znači da u klubovima ABA lige može da igra 12 stranaca. To se nikada nije dogodilo u bilo kojoj zemlji. Sve nacionalne lige sa kojima se takmičimo na klupskom ili reprezentativnom nivou imaju apsolutno raščišćene situacije kad je u pitanju odnos stranaca i domaćih igrača. Španija ima 7 plus 5, Nemačka, Francuska, Turska i Italija 6 plus 6. Otvaranjem mogućnosti da Liga Srbije postane profi liga, da naši najbolji klubovi ne igraju ABA ligu, omogućilo bi se i uspostavljanje pravila da odnos domaćih i stranih igrača i kod nas bude izbalansiran kao u najvećim evropskim nacionalnim ligama. Takođe, Zvezda i Partizan igraju Evroligu i ABA ligu, neki drugi klubovi ABA ligu i deo naše lige. Meni nije jasno zašto konkretno FMP, Mega ili Borac Čačak ne igraju Srpsku ligu od početka do kraja. To su stvari koje moraju da se rešavaju na nivou KSS-a i u Udruženju klubova."

Uspesi i neuspesi se smenjuju, da li je Srbija i dalje zemlja košarke?

"Interesovanje za košarku u Srbiji nikada nije bilo veće. Jedan od razloga je i uticaj NBA koju danas svi gledaju, tu je i Evroliga u kojoj Zvezda i Partizan svojim utakmicama privlače pažnju ne samo ljubitelja košarke, svi su motivisani i kad je u pitanju reprezentacija, njeni rezultati. Ima zapravo puno razloga koji kazuju i potvrđuju da je Srbija zemlja košarke."

Popularnost raste, a potencijal opada. Apsurdno, zar ne?

"Kad govorim o potencijalu, mislim pre svega na igrače. Naši najmlađi i najtalentovaniji košarkaši nemaju adekvatan sistem takmičenja. Ne treniraju i ne igraju u adekvatnim uslovima, ne dobijaju šansu, gube samopouzdanje i u takvoj situaciji ili odlaze u druge zemlje ili odustaju od košarke."

Svetisalv Pešić
Izvor: EPA / FRANCIS R. MALASIG

Igrači nemaju naslednike, utisak je da isto važi i za trenere. Da li neko može stazama Pešića, Obradovića, Ivkovića, Maljkovića...

"Saša Obradović i Saša Đorđević su neko čiji rad mora da se poštuje i oni to i dokazuju. Ima i dobrih mladih trenera, međutim biti trener u Srbiji baš i nije lako. Pod jedan, neregulisan je status trenera, većina nema čvrste ugovore, zdravstveno i socijalno osiguranje. Drugi problem je što njihov rad ocenjuju laici koristeći pobede i poraze kao najveći argument. Sve to stvara nervozu, dilemu da li uploviti u profesionalne vode ili tražiti sigurnije mesto. Odgovorno tvrdim da Srbija ima izuzetno talentovane trenere. Nemoguće je da stalno pristižu mladi igrači, a da trenera nema. Neko te igrače vidi, trenira, utiče na njihov razvojni put. Ne biraju te igrače Čović i Mijajlović, nego baš ti pomenuti treneri. Nesreća srpske košarke je taj uticaj spoljnih faktora što se odražava i na trenersku struku."

Mnogi su Vam zamerili što u ciklusu iza nas niste pružili šansu Nikoli Topiću, u ovom trenutku najtalentovanijem srpskom košarkašu.

"Ono što sam za ovih 40 trenerskih godina u košarci naučio, pogotovo sada kada sam ponovo došao u Srbiju, jeste da me kritike i omalovažavanje ljudi od kojih nikada ne bih uzeo savet, ne dodiruju. Prihvatam primedbe i savete samo od ljudi koje cenim."

Živimo decembarske dane 2023, kako je iz Vašeg ugla izgledao decembar 2022?

"Znam na šta asocirate. Dakle, sve je isto. Evropsko prvenstvo 2022. igrali smo izvanredno, stvorili smo tada timsku hemiju koja je za jedan tim i te kako važna. Ukoliko je imaš, onda kroz to nadoknađuješ nekada i individualni kvalitet ili talenat. Zato ja na tome i najviše radim i zato kažem da raditi u reprezentaciji i raditi u klubu ima dosta sličnosti, ali i velike razlike. Svi u Srbiji bi voleli da u reprezentaciji igra 12 najboljih igrača, a ja kažem da u reprezentaciji nikada ne treba da igra 12 najboljih, već 12 onih koji se najbolje slažu. Mi smo sada napravili sistem i utvrdili pravila u reprezentaciji i naš sledeći fokus je da mladim igračima koji su prošli kroz sistem rada malo više otvorimo vrata, da im damo više prilika da igraju jer ja mislim da će se Olimpijske igre vrlo brzo završiti i onda će koliko sutra na red doći sledeće. Kao čovek košarke, imam obavezu da napravim taj kontinuitet. U reprezentaciji ne postoji smena generacija, smena se radi kontinuirano iz godine u godinu. Kako, to smo za ove dve godine pokazali. Na isti način ćemo pripremati ekipu i posle OI u Parizu.“

I za kraj, Jokića prebiše u NBA.

"U kontaktu smo, često razgovaramo. Sve to o čemu pričate mi malo preuveličavamo. Isto radimo i kad je u pitanju Đoković. Pošto ih mi bezgranično volimo, mi bismo želeli da to čini i ceo svet, da ih vole isto kao i mi, ali to je nemoguće."

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
26°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve