ANALIZA PROTESTA U IRANU KAKO JE SVE POČELO: Demonstracije organizovali konzervativci, da izvrše pritisak na Rohanija, pa izgubili kontrolu!
Pet dana od kada su u Iranu pokrenute demonstracije, prve od 2009. godine, niko ne može da utvrdi koliko će događaji, koji su sad na sceni doneti i šta će biti u budućnosti, piše Anshel Pfeffer novinarka izraelskog lista Harec.
Ona je objavila prvu detaljnu analizu novih dešavanja u Iranu, kako je došlo do pobune i navodi četiri elementa koja su omogućila da protesti prerastu u revoluciju.
Ona piše, da ono što je započelo kao protest zbog ekonomske situacije kako je rečeno, koji su orgnizovali konzervativci i tvrdolinijaši u pokušaju da izvrše pritisak na vlast predsednika Hasana Rohanija, proširio se prvo na desetine, a možda već na stotine gradova širom islamske republike, gde su glavni podstrekači izgubili kontrolu a upravljanje preuzeli drugi.
#Basij militias and Police have surrounded buildings of state medias or propaganda machines all over the country to protect them against danger of protesters. This video shows deployment of anti-riot police toward IRIB Mazandaran building in #Sari. #IranProtests #FreeIran pic.twitter.com/RZrfFsp7AK
— Babak Taghvaee (@BabakTaghvaee) January 2, 2018
Do sada nije bilo znakova među demonstrantima ili njihovim parolama nekih elemnata političkih pokreta ili figura koje podržavaju ( autorka analize ne navodi da su građani već drugog dana u Isfahanu i Komu uzvikivali ime pokojnog Šaha Reze Pahlavija i njegovog sina)- već da je to počelo biti rasprostranjeni protest protiv svih simbola režima.
Prema njenoj analizi informacije koje dolaze iz Irana su delimične i nepovezane. Lokalni državni i nezavisni mediji su pod kontrolom dežavne pesnice. U samom Iranu trenutno boravi svega nekoliko stranih novinara. Posmatrajući uhapšene i zatvorene svoje kolege, oni su u svojim izveštavanjima veoma oprezni i nalaze se u Teheranu. Glavnina informacija stiže od iranskih novinara, koji žive na Zapadu i njihove informacije se oslanjaju na prijatelje i rođake i oni takođe dobijaju veoma ograničenu sliku dešavanja u Iranu.
Za razliku od " Zelenog pokreta" iz 2009. koji je u velikoj meri bio zasnovan na srednjoj klasi, koja je skoncentrisana u Teheranu i drugim velikim gradovima, protest, koji je započeo poslednjih dana već prošle 2017. potekao je od raničke klase manjih gradova i pokrajina u Iranu.
Pfeffer u svojoj analizi navodi da neki eksperti za Iran koji su analizirali kratke video snimke koji su objavljeni, kažu da se na njima ne može čuti ni reč Farsi jezika, s druge strane na snimcima su se mogli videti ljudi iz gradova i čuti njihovi slogani protiv siromaštva, deprivacije koji su kombinovani bili sa političkim i nacionalističkim parolama usmereni na propast režima.
Day 5 evening #IranProtests .
Protest keeps on going in various cities of #Iran . Protesters were shot in different cities, like in #Isfahan. We don’t know exactly how many people are killed. #تظاهرات_سراسرى pic.twitter.com/dR5u3obO3a— Darya Safai (@SafaiDarya) January 1, 2018
Pfeffer u svojoj analizi se oslanja na politički proces " Arapsko proleće" koji je počeo pre tačno sedam godina u Tunisu i odatle se proširio na druge bliskoistočne zemlje, potresao je i u nekim slučajevima iskorenio dugoročne diktature, ali kako ona navodi u nijednoj zemlji nije pratio očekivani tok.
S vremenom, Tunis je osvojio slobodu u teškoj borbi, ali zemlja i dalje ima slabu demokratiju. U Egiptu, gde su demonstranti na ulici uspeli da uklone s vlasti Hosnija Mubaraka, nije se odigrala prava revolucija, jer pravu vlast i dalje u zemlji kontroliše vojska jače nego ikada.
Tonight: It is not known where, but here in this video after protesters chanted: "Be with us, Be with us" Anti-riot police forces joined protesters & announced that they will not suppress them because they are not enemy of Iran. #IranProtests #FreeIran pic.twitter.com/VtSYolhDno
— Babak Taghvaee (@BabakTaghvaee) January 1, 2018
Libijci su pozdravili uklanjanje Muamera Gadafija, ali posledica je bila haos, dok u Siriji, posle nekoliko stotina hiljada mrtvih i više miliona izbeglica, uprkos svim predviđanjima Bašar el Asad je ostao na vlasti. Dok u drugim zemljama kao što su Jordan, Saudijska Arabija i Bahrein, rani znaci preokreta su sasečeni još dok je postojao pupoljak promena.
- Demonstracije u Iranu 2009. imale su jasan politički cilj - poništavajući predsedničkih izbora na kojima je Mahmud Ahmadinedžad osvojio drugi mandat kao predsednik usred široko rasprostranjenih tvrdnji o izbornoj prevari. Ovi skupovi su bili mnogo veći od trenutnog talasa protesta, ali ih je režim relativno lako suzbio. Lideri pokreta su bili poznati, kao i mesta na koja su došli demonstranti. Protesti sada mogu biti manji, ali su mnogo geografski široko rasprostranjeni, a glavni nedostatak je jasnoća razloga protesta. Stoga je bezbednosnim organima mnogo teže da artikulišu odgovor na te proteste.
Trenutak istine za svaku potencijalnu revoluciju zaključuje ona dolazi kada režim daje naredbe svojim snagama bezbednosti da otvore vatru na demonstrante. Pre sedam godina u Tunisu i Egiptu, odbijanje policije i vojnih komandanata da koriste vatru na demonstrante, takođe su pokazali predsednicima Zine El Abedine Ben Ali i Mubaraku vrata ka silasku s vlasti. U 2009. godini pripadnici islamske revolucionarne garde Basidžiske milicije su već dokazali da su spremni otvoriti vatru po iranskim civilima. Sa desetinama ubistava i stotinama hapšenja, uspeli su da uguše početni ustanak. Iz izveštaja iz poslednjih nekoliko dana, Basidži ponovo pucaju demonstrante, ali nije jasno da li će to biti dovoljno. Širenje protesta i činjenica da se odvijaju takođe....
NE PROPUSTITE:
PROTESTI U IRANU: Vojska izvodi tenkove na ulicu
PROTESTI I NEMIRI U IRANU: Još devet ubijenih demonstranata, ukupno preko 20 žrtava
PALE I PRVE ŽRTVE DEMONSTRACIJA U IRANU: Dvoje poginulo na protestu u gradu Dorudu
KONTRAMITING U TEHERANU: 4.000 okupljenih na provladinom skupu, protesti se nastavljaju
BOŽE BLAGOSLOVI ŠAHA REZU PAHLAVIJA ODJEKUJE KOMOM
POČELA POBUNA PROTIV IRANSKIH VERSKIH VOĐA