Svet
10.03.2025. 18:05
Boško Vukčević

Aktuelno

Izlazak iz NATO i UN – američki pucanj u nogu?

1
Izvor: EPA / JIM LO SCALZO

U Sjedinjenim Američkim Državama sve glasnije i sve češće može se čuti kako bi ova supersila trebalo da napusti NATO, ali i Ujedinjene nacije.

Ova teza naročito dolazi do izražaja od kako je Donald Tramp po drugi put stupio na mesto predsednika SAD.

Nedavno je grupa republikanskih senatora predstavila nacrt zakona o "ukidanju“ članstva SAD u Ujedinjenim nacijama, ističući da se ova organizacija "pretvorila u platformu za tiraniju i mesto za napade na Ameriku i njene saveznike“, ali i da njen rad "nije u skladu sa agendom ’Amerika na prvom mestu’ administracije predsednika Trampa“.

Da bi SAD trebalo da izađu iz NATO i UN smatra i najbogatiji čovek na svetu, milijarder Ilon Mask, kojeg je Tramp postravio na čelo Odeljenja za vladinu efikasnost (DOGE).

On je na mreži "Iks“, koja je inače u njegovom vlasništvu, podržao post desničarskog političkog komentatora Gintera Iglmana koji je rekao da je "vreme“ da SAD napuste NATO i UN.

"Slažem se“, napisao je Mask.

SAD su, inače, uz druge pobednice u Drugom svetskom ratu, osnivači i NATO i UN, organizacija koje su formirane sa ciljem da se promoviše diplomatija i saradnja među nacijama, ali i da bi se sprečilo izbijanje novog globalnog rata.

Sa druge strane, u SAD ima i onih koji se ozbiljno protive ovim novim radikalnim idejama.

Vodeći američki posmatrač za međunarodne odnose Erl Rasmusen izrazio je zabrinutost zbog ovog predloga, ističući da bi povlačenje SAD iz UN moglo imati potencijalno štetne posledice po samu Ameriku.

Rasmusen je naglasio da su SAD bile ključni osnivači UN i da bi njihovo povlačenje moglo biti štetno za organizaciju.

"Povlačenje SAD zahtevalo bi i izmeštanje UN iz Njujorka, a samim tim postavilo bi se pitanje gde bi bila nova lokacija ovog tela. Takođe, raspuštanje UN moglo bi da dovede do povećanja tenzija i sukoba širom sveta, budući da bi velike sile verovatno preuzele ulogu nadgledanja uticajnih sfera i rešavanja međunarodnih sukoba“, smatra Rasmusen.

Istakao je i da su Ujedinjene nacije od vitalnog značaja kao mehanizam za dijalog i da je ova organizacija učinila mnogo na polju ljudskih prava, medicinske pomoći, pomoći u hrani i rešavanju sukoba.

Pored toga, smatra Rasmusen, nestanak UN umanjio bi pristup humanitarnoj podršci, što bi imalo ozbiljne posledice na globalnom nivou.

Pored republikanskih senatora u SAD, zamerke na rad UN u poslednje vreme iznele su još neke supersile poput Rusije koja je pozvala na sveobuhvatnu reformu ove međunarodne organizacije.

Organizacija BRIKS i njene članice predložile su kao neophodnu reformu Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija kako bi se povećala zastupljenost zemalja u razvoju i omogućilo adekvatno reagovanje na globalne izazove.

Analitičari smatraju da bi izlaskom SAD iz NATO i UN Amerika napustila Evropu i druge saveznike. Takođe, prema mišljenju jednog broja političkih komentatora, takav potez doneo bi probleme Vašingtonu u globalnoj politici.

I pored toga, sve je više onih koji zagovaraju ovaj novi radikalni pristup SAD globalnoj politici, a oni su sve glasniji posle susreta predsednika Trampa i njegovog ukrajinskog kolege Volodimira Zelenskog u Ovalnoj sobi Bele kuće.

Dvojica lidera razgovarala su o kraju rata u Ukrajini, a njihov susret obeležile su do sada nezabeležene oštre reči i skoro potpuno nerazumevanje.

Tramp je Zelenskog optužio da se "kocka sa Trećim svetskim ratom“ i poručio mu da treba da im bude "zahvalan“.

Sa druge strane, Zelenski je ocenio da sa Putinom ne sme biti "kompromisa“. Ipak, američki predsednik mu je jasno stavio do znanja da će Kijev morati da napravi ustupke kako bi se postigao mirovni sporazum sa Rusijom.

U razgovor dvojice predsednika uključio se i potpredsednik SAD Džej Di Vans koji je optužio Zelenskog da "nijednom nije zahvalio Americi na podršci“.

Ubrzo posle oštre razmene reči ukrajinski predsednik napustio je Belu kuću, a da pritom nije potpisao sa Trampom najavljeni sporazum po kome bi Amerika dobila pristup mineralnim sirovinama u Ukrajini.

"Zelenski nije spreman za mir... Pokazao je nedostatak poštovanja prema SAD u našoj voljenoj Ovalnoj sobi. Može da se vrati kada bude spreman za mir“, napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social, nedugo pošto je Zelenski otišao.

A Zelenski se preko Maskove mreže "Iks“ zahvalio Americi na podršci i poseti.

"Hvala predsedniku SAD, Kongresu i američkom narodu. Ukrajini je potreban trajni mir i radimo upravo na tome“, napisao je Zelenski.

Iste večeri, u intervjuu televiziji "Foks“ Zelenski je rekao da "sukob nije bio dobar“, i naglasio da njegov odnos sa Trampom može da se spasi.

Dok se u Beloj kući odvijao ovaj dramatični dijalog, republikanski senatori otvoreno su zagovarali izlazak SAD iz NATO i UN.

Senator iz Jute Majk Li, koji je već duže vreme kritikovao NATO, rekao je da je Alijansa "odličan posao za Evropu“, ali da za Ameriku i nije tako dobar.

"Izvucite nas iz NATO-a“, napisao je Li na mreži "Iks“.

Tomas Masi, republikanski predstavnik iz Kentakija, takođe je pozvao Ameriku da napusti alijansu.

"NATO je relikvija hladnog rata koja treba da završi u kiosku sa suvenirima“, napisao je Masi.

Tramp je Alijansu kritikovao još tokom svog prvog mandata i često je govorio da je "zastarela“.

Trampov tadašnji savetnik za nacionalnu bezbednost Džon Bolton u avgustu 2019. godine čak je rekao:

"Baš me briga za NATO.“

Prema pisanju "Politika“, koji se poziva na visokog zvaničnika EU, Tramp je privatno upozorio da Amerika neće priskočiti u pomoć Evropskoj uniji ako bude napadnuta vojno.

"Morate da shvatite da, ako je Evropa napadnuta, mi nikada nećemo doći da vam pomognemo i da vas podržimo“, ovo je prema rečima francuskog evropskog komesara Tijerija Bretona američki predsednik rekao predsednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen 2020. godine na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu.

"Usput, NATO je mrtav, a mi ćemo otići, napustićemo NATO“, takođe je, prema Bretonu, rekao Tramp.

I na početku drugog mandata Tramp je nastavio u starom maniru sa kritikama NATO-a.

Samo nekoliko dana nakon inauguracije, Tramp je rekao da SAD štite članice Alijanse, ali da one "ne štite Ameriku“.

Takođe je tražio da članice NATO potroše pet odsto svog BDP-a na odbranu, što je nivo daleko iznad sadašnjeg cilja od dva odsto i nivo koji trenutno nijedna država članica, uključujući SAD, ne zadovoljava.

On se takođe požalio da SAD previše doprinose NATO budžetu, dok članice EU troše premalo na odbranu.

Prema podacima, SAD doprinose oko jedne šestine godišnjeg budžeta NATO-a. Vašington je finansirao 15,8 odsto godišnjih izdataka vojne alijanse od oko 3,5 milijardi dolara. To je zajednički najveći udeo, pored nemačkog, prema podacima NATO-a za 2024. godinu.

Međutim i Tramp i njegov saradnik Mask, ali i drugi republikanci koji pokazuju skepticizam prema NATO-u, svesni su da izlazak SAD iz ove alijanse nije baš tako jednostavan kako to deluje na rečima.

Stručnjaci primećuju da bi povlačenje izazvalo pravnu glavobolju za američkog predsednika.

Senatori Tim Kejn i Marko Rubio su 2023. godine napisali zakon koji zahteva da svaka predsednička odluka o izlasku iz NATO-a mora imati ili dvotrećinsko odobrenje Senata ili biti odobrena aktom Kongresa. Zakonodavci su usvojili tu meru kao deo fiskalnog zakona o nacionalnoj odbrani za 2024. godinu, koji je predsednik Džo Bajden potpisao kao zakon.

Karen Sokol, zakonodavni advokat Kongresne istraživačke službe, primetila je da ovaj zakon zabranjuje jednostrano povlačenje predsednika iz sporazuma.

Međutim, drugi stručnjaci razlikuju se i kažu da zakon nije hermetički zatvoren i da bi američki predsednik mogao da ga zaobiđe.

Skot Anderson, naučnik sa Brukingsovog instituta i viši urednik "Lavfare, rekao je: "Ovo nije otvoreno i zatvoreno, radi se o tome da vam Kongres kaže da ne možete to da uradite, a ako ignorišete Kongres, moraćete da se borite protiv nas na sudovima zbog toga.“

Ono što još više zabrinjava jeste činjenica da čak i ako Tramp ne bi mogao da ostvari nameru da SAD napuste NATO, mogao bi da ga potkopa.

U slučaju UN, Povelja UN je obavezujući ugovor koji ne sadrži odredbe o dobrovoljnom povlačenju. Dakle, prema Bečkoj konvenciji iz 1969. godine, to ne bi bilo tehnički dozvoljeno, osim ako je već došlo do materijalnog kršenja ugovora od druge strane.

Istorija pokazuje da je Indonezija bila jedina zemlja koja se povukla iz UN od 1965. do 1966. godine u znak protesta protiv izbora Malezije u Savet bezbednosti. Međutim, tek su se pojavili 1966. godine i nije bilo potrebno ništa preduzeti da bi se ponovo vratili.

Komentarišući najave o mogućem izlasku SAD iz NATO i UN, Biljana Šahrimanjan Obradović iz Centra za stratešku analizu za "Ekspres“ kaže da nastupaju turbulentna vremena u evro-atlantskoj zajednici.

Dodaje da koliko je istorijski ciklus složen najbolje pokazuje činjenica da smo do samo pre godinu dana razgovarali o globalnom NATO-u koji bi obuhvatio saveznike na indo-pacifiku poput Japana, Južne Koreje i Australije, a danas provejavaju teze o američkoj suspenziji članstva u NATO-u, dok se istovremeno najavljuje i mogućnost napuštanja Ujedinjenih nacija.

Objašnjava da je ono što je doprinelo američkoj globalnoj moći upravo koncept pouzdanih saveznika koji su bili spremni da prate politiku SAD u vidu usaglašavanja sa zajedničkim pristupom rešavanja bezbednosnih izazova, rizika i pretnji.

"U zamenu za američku podršku od 1945. godine mnoge države bile su prinuđene da čine bolne i manje bolne kompromise po pitanju sopstvenih interesa, međunarodnih odnosa i istorijskih veza, ali su za uzvrat dobijali američku ekonomsku i tehnološku podršku i preko potrebni bezbednosni kišobran. Pogledajmo primer funkcionisanja Evropske unije i NATO. Relativno male države sa malobrojnom populacijom crpe nesrazmerno veliki međunarodni uticaj zahvaljujući integrisanosti u američko vođena savezništva“, objašnjava Šahrimanjan Obradović.
 

Dodaje da su američki saveznici pod snažnom strateškom dilemom.

"Pod jedan, da li je gunđanje iz Amerike deo taktike merkantilno vođenog predsednika Trampa? U tom slučaju transatlantski partneri moraju da razumeju šta je to što predsedniku SAD smeta, a nije smetalo bivšem predsedniku Bajednu. Pod broj dva, evropski saveznici moraju adekvatno da evaluiraju saradnju i doprinos Amerike od 1941. do danas. Koliko je Amerika odlučujuće doprinela zaštiti i razvoju Evrope? Da li je Amerika postavljala pitanje troškova odbrane Zapadnog Berlina? Sigurno jeste, ali američki ulog bila je pobeda nad SSSR. Pod broj tri, da li postoji srazmera u doprinosu zajedničkim bezbednosnim ciljevima poput izdvajanja postotka BDP-a od članica NATO-a? To je bio glavni kamen spoticanja  tokom prethodne administracije Donalda Trampa“, ističe Šahrimanjan Obradović.

Kaže i da je realnost nametnula da se dve trećine NATO država opredeli da dostigne standard od dva odsto izdvajanja BDP-a za potrebe odbrane.

"U slučaju Donalda Trampa njegov fokus su američki troškovi za redovno funkcionisanje NATO-a, a što nije isto što i nacionalna izdvajanja za odbranu. Drugi problem su troškovi baziranja američkih trupa od Južne Koreje preko Bliskog istoka do Evrope. I u prethodnom mandatu, tokom vođenja pregovora o denuklearizaciju Pjongjanga, Tramp je uslovljavao Južnu Koreju da plati pet milijardi dolara za troškove američkih trupa. Ovakvi zahtevi daleko su prevazilazili stvarne troškove američkog baziranja, ali su stvorili ozbiljne diplomatske, vojne i ekonomske birokratske poteškoće. Južna Koreja morala je da dokazuje da oni daju finansijski doprinos američkom boravku u Južnoj Koreji“, naglašava Šahrimanjan Obradović.

Podvlači i da, kada se ovako postave stvari, po Trampovoj logici ispada da su troškovi samo američki, iako je jasno da je pretnja od strane Severne Koreje, pretnja po nacionalnu bezbednost Amerike.

"Šta će biti ukoliko Severna Koreja razvije raketu koja može da pogodi Los Anđeles? Ovaj primer važan je da bi se razumela postavka američkog bezbednosnog kišobrana u Evropi. U američkom je interesu obuzdavanje Rusije u Evropi jer Rusija nije nikada bila samo pretnja za Evropu već i za Ameriku. Globalni Američki interesi bili bi ugroženi što bi uticalo na smanjenje američke globalne moći“, kaže Šahrimanjan Obradović.
 

Naglašava i da su Evropljani jedni od najvećih kupaca američkog oružja.

"Ukoliko će Mask diktirati američki globalni interes kroz degradiranje osnovnog atributa moći, a to je projekcija bezbednosnih interesa, onda će se Amerika veoma brzo naći u ćorsokaku. Njeni saveznici potražiće druge bezbednosne aranžmane koji bi obuhvatili kompromise koji su dugoročno nepovoljni. U odnosu na geografsku povezanost i kompaktnost Evropa će moći da održi funkcionalnost NATO-a. Tehnološka prednost evropske vojne industrije je vodeća, distanciranje Amerike dovešće do veće autonomije Evrope, a što će smanjiti udeo prodaje američke vojne opreme. Problem nastaje sa onim saveznicima koji su geografski izolovani poput Južne Koreje, Filipina i drugih država koje će napraviti bolne kompromise sa Kinom. Slična je opasnost i kad je reč o Ukrajini. Ukoliko dođe do kompromitovanja sposobnosti da se Ukrajina brani, posledično će taj prostor ispuniti Kina sa svojim ekonomskim dogovorima i posrednim bezbednosnim garancijama jer bi Rusija morala da se uzdrži od ugrožavanja kineskih interesa“, ističe Šahrimanjan Obradović.

Objašnjava i da odnos prema NATO-u i UN ne treba posmatrati na istovetan način.

"Pod jedan, Trampovo okruženje veruje da su UN postale efikasan poligon za promociju kineskih interesa koji su više na liniji kreiranja sveta povoljnog za komunističku partiju. Da bi stvar bila nadrealnija, Amerika je najveći globalni donator, a Kina je korisnik međunarodnih organizacija koje Amerika finansira. Izgleda da je tome došao kraj. Donald Tramp ne želi da američki novac održava platforme za promociju kineskih interesa“, podvlači Šahrimanjan Obradović.

Ona konstatuje i da je multilateralizam u krizi.

"Kina pravi svoje alternative i koristi postojeće mehanizme. Amerika je do sada imala NATO, EU, AUKUS, KVAD i sve je to sada ugroženo populističkim idejama i retorikom. Amerika je usamljena u svojim namerama. Američki saveznici uveliko rade na tome da poprave objektivne zamerke. Počelo je naoružavanje Evrope, NATO na svakom samitu objavljuje povećanje potrošnje država članica za potrebe odbrane. Očigledno je da transatlantska saradnja postaje ozbiljna politička, ekspertska i akademska disciplina“, zaključila je Šahrimanjan Obradović.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
17°C
02.05.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve