Svet
08.04.2023. 13:00
Đoko Kesić i Mihailo Paunović

Crna Gora

Odlazak Mila: Koliko vredi njegova imovina i šta je sve Đukanovićevo nasleđe

Milo Đukanović, ATA IMAGES, 8.4.2023.
Izvor: ATAIMAGES / Antonio Ahel

Šta su mislili o sebi, šta o svom "čojstvu i junaštvu“ većina građana Crne Gore, dok su u noći 2. aprila, na opskurnoj pres konferenciji, gledali odlazećeg "poslednjeg diktatora u Evropi“ kako ga je precizno opisao novi predsednik Crne Gore Jakov Milatović?

Vladao je pune 32 godine, sedam puta bio je premijer Crne Gore, u dva mandata bio predsednik, a pre svega bio je tiranin. Vladao je bez Skupštine, bez vlade, bez pravosudnih sudskih, policijskih i svih drugih državnih institucija. Sve funkcije obavljao je samo On. Ali uz podršku većine onih koji baštine "čojstvo i junaštvo“ kao najuzvišeniju svest o bitisanju Crnogorca i Crne Gore! Da li su Crnogorci ono što misle o sebi ili ono što uistinu jesu, pitanje je za njih, jer trpeli su ga svojom voljom 32 godine.

Izuzetak su svakako oni koji su se od njegovih početaka, kroz političko i lično delovanje, suprotstavljali režimu koji je u srcu Evrope na početku 21. veka zarobio državu.

Veliko je pitanje da li bi vladao još, da li bi 2. aprila slavio novo zarobljavanje države Crne Gore i većine njenih građana, da se nije pojavilo novo političko lice na tamošnjoj političkoj sceni u liku Jakova Milatovića.

Jeste šarena politička grupacija porazila Mila Đukanovića 30. avgusta 2020. na parlamentarnim izborima, ali uz pomoć velikog Đeda, sada pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, koji je masovnim litijama ustao protiv zla koje je htelo da "obnovi autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu“ i da joj otme lukrativnu zemlju na kojoj bi njegove skutonoše gradile luksuzne hotele, stanove i marine.

Ta šarena koalicija ni posle dve i po godine nije uspela da razvlasti diktatora, da mu oduzme sve državne institucije koje je On zarobio, da Ustav zemlje vrati građanima… Realnost i iskustvo kažu da svaki moćnik koji drži svu moć u svojoj ruci, koji sudi, životno ugrožava pa i lišava života one koji su ugrožavali njegovu vlast i poslove iz sive zone, ima vek trajanja, a njegov pad mora da ima lice njegove surove vladavine. Što svakako ne omalovažava pobedu Jakova Milatovića i njegovih koalicionih partnera u drugom krugu – Andrije Mandića, Alekse Bečića i Gorana Danilovića.

Pobeda Jakova Milatovića izazvala je potres i u regionu. Čula se i rečita anegdota: "U Podgorici slave, a na Vračaru muk!“ U Srbiji, zbog omalovažavanja srpskog naroda u Crnoj Gori, pobeda Milatovića izazvala je olakšanje. U Banjaluci su slavili zdušno kao i u Podgorici iz istih razloga, ali i zbog ranije neshvatljive Đukanovićeve podrške muslimanskom vođstvu u Sarajevu, na štetu Republike Srpske.

Mediji izveštavaju: "U Srpskoj sreća, u Sarajevu tuga zbog poraza Đukanovića!“ Predsednik Srpske Milorad Dodik, koji je prethodno podržao Milatovića, podseća da je Đukanović i u Crnoj Gori i izvan nje stao otvoreno protiv Srba, Srbije i Republike Srpske.

Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, uoči izbora podržala je Mila Đukanovića "jer je on istinski prijatelj koji poštuje istinu o našoj bliskoj prošlosti“. Iste vrednosti, kao i podršku, dele bošnjački član Predsedništva BiH Denis Bećirović i njegov kolega "hrvatski“ predstavnik Željko Komšić. Sarajevski mediji već kopaju po Milatovićevoj biografiji, mandišu mu što je optužio Đukanovića za raspad Jugoslavije jer je bio deo Alijinog i Tuđmanovog sveta…

Ne treba sumnjati da će Jakov Milatović uspostaviti dobre odnose sa svim zemljama u regionu jer njegova politika, kako najavljuje, biće pragmatična, pristupiće Crna Gora brojnim asocijacijama Zapadnog Balkana, uključujući i "Otvoreni Balkan“, ali će se držati ustavnih nadležnosti koje pripadaju predsedniku Crne Gore.

Međutim, ne možemo se tek tako rastati od Mila Đukanovića, odnosno ne namerava ni on da se tek tako rastane od nas. Osnovno pitanje s kojim će se suočiti oslobođena Crna Gora jeste – Đukanovićevo nasleđe. Teško je odabrati koje pitanje je važnije.

Pođimo od činjenice da je Crna Gora danas podeljena i razorena država. Đukanović je hteo da napravi novu patricijsku naciju Crnogoraca suverenista, koji su u Đukanovićevom dobu živeli lagodno, imali posao, privilegije, putovanja po svetu, male ili veće ćarove od "kriminalne hobotnice koja se bavila švercom cigareta, markiranog pića, tekstila, kokaina i drugih narkotika“, čiji je šef, kako tvrdi aktuelni premijer Dritan Abazović, niko drugi do Milo Đukanović.

Srbi, koji čine oko trećine crnogorskog življa, živeli su u aparthejdu, nisu mogli dobiti ni mesto čistačice u državnim institucijama Crne Gore, a kamoli ministra, državnog sekretara... Muslimani, koji jedva da čine pet odsto stanovništva Crne Gore, imali su po nekoliko ministarskih mesta.

Milove patricije preziru Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu. Srbi o patricijama misle da su deo kriminalne elite, koja je držala Đukanovića na vlasti više od tri decenije.

Crnogorski mediji pišu da je u vreme Đukanovićeve oligarhske vlasti ubijeno više od 30 ljudi, među kojima su njegovi nekad prvi saradnici u sumnjivim poslovima, policajci, novinari…

Milo Đukanović u vreme svoje tiranije postao je veoma imućan. Koliko vredi njegova imovina? On sam je priznao da je imućan, u medijima se spekuliše da je on težak gotovo dve milijarde evra te da je njegov kapital i biznis u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gde inače često boravi. U međuvremenu država Crna Gora je došla do bankrota. Vlada Zdravka Krivokapića morala je da uzme kredit od 750 miliona evra da bi se nekako namirile državne plate, penzije, da bi se održalo zdravstvo, školstvo…

U udžbenicima istorije za đake osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori nema ni reči o žrtvama bombardovanja, a bilo je, uz nekolicinu vojnika i civila, i poginule dece u Crnoj Gori od NATO bombi. A kako bi ih i bilo u udžbenicima, jer kako je svedočio američki diplomata Ričard Holbruk, NATO agresiju izuzetno je pomagao predsednik Milo Đukanović, a po rečima nekadašnjeg američkog predsednika Bila Klintona, Đukanović je tražio da se bombarduju određene lokacije u Crnoj Gori.

"U skrivanju tog neljudskog dela i državničkog saučesništva u udruženom zločinačkom poduhvatu nad svojom državom i narodom, danas u crnogorskim udžbenicima istorije nema ni reči o žrtvama bombardovanja u Crnoj Gori“, rekao je za "Politiku“ Radan Nikolić, predsednik Udruženja boraca ratova od 1990. Crne Gore.
 

Pomenimo još referendum o osamostaljenju Crne Gore, odnosno o njenom izdvajanju iz Državne zajednice Srbija i Crna Gora 21. maja 2006. godine. Taj referendum, tvrde svedoci, falsifikovan je. Miroslav Lajčak, tada izaslanik za monitoring EU, kako pišu mediji već godinama, omastio je novčanik…

Milo Đukanović bio je odlikaš, isticao se u svemu pred svojim poslodavcima. Kad je Kosovo proglasilo nezavisnost februara 2008. godine, Đukanović s mnogo entuzijazma među prvima u ime Crne Gore priznao tzv. državu Kosovo.

Koje su Đukanovićeve veze s organizovanim kriminalom, s "kavčanima“ i "škaljarcima“, da li je moguće da toliko droge prođe kroz Crnu Goru bez znanja ili učešća vlasti? Ne tvrdimo ništa, ali ako nove vlasti budu pratile "samo“ tokove novca, sve će da se otkrije… Ovo svakako nisu svi gresi Mila Đukanovića. Zadatak novina i nije da licitiramo, ali veliki posao je pred novim vlastima u Crnoj Gori.

Milo Đukanović je sateran u ćošak. Njemu je svakako jasno, on je najupućeniji čitač svoje sudbine ukoliko izgubi sve poluge vlasti u zemlji. Zbog toga je i raspisao vanredne parlamentarne izbore u Crnoj Gori za početak juna meseca. On računa da će njegov DPS sigurno osvojiti dovoljan broj mandata koji će biti kamen oko vrata bilo kojoj novoj vlasti ili premijeru. To mu je zapravo prostor u kojem će pisati oporuku ili spasti ne samo politički život.

Liberali, Đukanovićevi koalicioni partneri, čiji je nacionalni i politički program svojevremeno Đukanović prisvojio, računaju da će Milatovićeva stranka "Evropa sad“ postati novi DPS, svi će pohrliti da se pridruže pobedniku, što će izazvati političko nezadovoljstvo i podele u redovima pobednika!?

Da li će parlamentarni izbori biti održani 11. juna? Razloga za sumnju je mnogo. Najpre, da li će političke stranke na vlasti zajedno sa Milatovićevom rastućom "Evropom sad“ pristati na izbore s neuređenim biračkim spiskovima i uz sumnju da su u nekim polugama vlasti – pravosuđe, policija, vojska – ostali Đukanovićevi ljudi.

Za očekivati je da će ti izbori biti pomereni, tim pre što je Ustavni sud Crne Gore konačno oslobođen i sad funkcioniše, odnosno neće biti ozbiljnih smetnji da državne institucije funkcionišu…

Đukanović se nada da će pobednička euforija stranaka okupljenih oko novog predsednika Milatovića splasnuti jer slede koalicioni dogovori. Jer šta će se dogoditi kad bi Demokratska Crna Gora Alekse Bečića i Pokret URA Dritana Abazovića napravili predizbornu koaliciju ili se utopili u "Evropu sad“ koja će sigurno rasti.

Šta ako DPS, nekakav reformisani, ponudi nagodbu da će sarađivati s novim vlastima uz određene ustupke oko Đukanovićeve sudbine? Na kraju ne treba zanemariti poslovično snažan uticaj ambasada SAD, Velike Britanije, Nemačke i Francuske na sva politička događanja u Crnoj Gori.

Za svaki slučaj pitali bismo gospodina Đukanovića, dok on sprema svoju odbranu, da li je prebrojao svoje najbliže saradnike koji su prisustvovali njegovoj pres konferenciji u noći 2. aprila. Bili su, uz neku zaludelu omladinu, Milan Roćen, Filip Vujanović i valjda onaj Milov bezbednjak...

U isto vreme na velikoj bini na kojoj se pojavio novi predsednik Crne Gore nije bilo mesta za sve one koji su došli da mu čestitaju, ali i da budu viđeni baš tu, baš to veče, baš pored tog čoveka. Zbog toga preporučujemo, napisano je dosta dobrih knjiga o sudbini gubitnika, ko prvi beži s broda koji tone, gde nestadoše zakleti prijatelji… Imaćete vremena za čitanje.

U svakom slučaju "Saga o avanturama gospodina Mila Đukanovića“ tek će se ispisivati. Ali vratimo se događaju koji je u novijoj istoriji Zapadnog Balkana izazvao ozbiljnu pažnju: novi predsednik Crne Gore je mlađani (37) Jakov Milatović.

Čestitke novoizabranom predsedniku Crne Gore stigle su sa svih strana, a naravno i od predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Pobeda jeste vredna poštovanja. U Crnoj Gori je euforija.

Mitropolit crnogorsko-primorski, gospodin Joanikije, u čestitki Milatoviću rekao je:

"Širinom vašeg srca, pravednošću, znanjem i velikom stvaralačkom energijom zaslužili ste visoko poverenje naroda Crne Gore, koji vas je demokratski izabrao za njenog novog predsednika. Uvereni smo da ćete biti mudar i u svemu dostojan predsednik svih građana Crne Gore, koji će vam nesumnjivo dati snažnu podršku da našu otadžbinu učinite državom vladavine prava i pravde, zemljom bratske sloge i slobode, bogatom i uglednom u celom svetu.“
 

Milatović je zatrpan čestitkama svih lidera Crne Gore, vlasti i opozicije iz Srbije, evropskih i svetskih lidera, prvih ličnosti Zapadnog Balkana. A čestitao mu je i Milo Đukanović.

Među mnogim uglednicima najrečitiji je bio Savo Marković, rektor Univerziteta "Mediteran“ iz Podgorice i nekadašnji ministar pravde Savezne Republike Jugoslavije:

"Poraz Đukanovića, vlastodršca koji je duže vladao nego što su živeli Aleksandar Makedonski ili Isus Hrist, višestruko je značajan za Crnu Goru i njene građane. Pre svega, narod je najzad odahnuo posle višedecenijskog mamurluka, s jednom mišlju u glavi i rečju u ustima – sve će biti bolje kad njega nema. Više se neće vlast vršiti radi ličnog bogaćenja, više se izbori neće krasti, više se glasovi neće kupovati, a mrtvi će, umesto u biračkom spisku, na groblju mirno počivati. I ono što je najvažnije, neograničenu vlast jednog čoveka smeniće demokratija, a znanje, moralni i ljudski dignitet zameniće člansku kartu DPS-a kao kalauz koji je otvarao sve brave.“
 

Posle pobede i uobičajene euforije, pred Jakovom Milatovićem i liderima pobednika iz avgusta 2020. stoji veliki posao. Kako vratiti zemlju u normalu, vratiti državi njene institucije i poluge vlasti – kako u Crnu Goru uvesti demokratiju i kako će je građani razumeti. Kako razvlastiti kriminalne mehanizme Đukanovićeve vlasti, da li će nadležne institucije imati snage i pameti da to završe?

U svakom slučaju, novi predsednik Jakov Milatović obećao je da će iskoreniti kriminalni sistem Đukanovićeve vlasti. Ako to ne uradi, ako glavešine kriminalizovane države ne završe na sudu, "nova“ Crna Gora i Jakov Milatović će izgubiti mnogo, u tom slučaju sve bi se vratilo ili bi ličilo na Đukanovićevо vladalaštvo.

Zanimljivo je i pitanje kako je Milo Đukanović, na samim počecima vladalaštva, planski počeo da štiti svoju poziciju. On je zakonom obespravio veliki broj građana, uzimajući im pravo glasa.

Znači, na političkim izborima pravo glasa imali su samo oni građani koji imaju uredno prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori. Novu praksu dvojnog državljanstva, koja se zakonski primenjuje u svim zemljama nastalim posle raspada SFRJ, koji između ostalog imaju pravo glasa, imaju regularne dokumente i prava, Đukanović je jednostavno zabranio u Crnoj Gori. Zabranio je i domicilnim žiteljima Crne Gore da glasaju u konzularnim predstavništvima i ambasadama Crne Gore širom sveta. Mogu glasati samo ako dođu u domovinu.

"Uprava za saradnju sa dijasporom u Vladi Crne Gore prati situaciju i reagovaće na svaku zloupotrebu ili diskriminaciju prema pripadnicima dijaspore“, kazao je za Radio Slobodnu Evropu pomoćnik direktora Uprave Arben Jakupi.

"Svaka hajka je nedopustiva, kako prema pojedincu, a posebno prema ugroženim grupama i pripadnicima manje brojnih naroda. Institucije Crne Gore neće dozvoliti da se dijaspori ugrožava izborno pravo“, rekao je Jakupi, koji je dodao da svako ko ima pravo glasa treba da ga iskoristi kako je zagarantovano Ustavom i zakonima.
 

Izbornim zakonom Crne Gore nije predviđena mogućnost da dijaspora glasa u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, zbog čega mora da dođe u matičnu zemlju kako bi glasala.

Prema procenama Uprave za dijasporu, Crna Gora ima brojnu dijasporu zbog čega se kaže da još jedna Crna Gora živi van granicа zemlje. Kada je reč o broju onih koji imaju pravo glasa u Crnoj Gori, njih je oko 150.000.

"Precizna brojka nije nikada utvrđena jer imamo svakodnevne migracije. Naših građana u zemljama regiona sa pravom glasa ima oko 50.000, znači u Srbiji, BiH, na Kosovu i u Albaniji. Dok izvan regiona u Evropi i Americi ima još oko 100.000 građana“, rekao je Jakupi. On još tvrdi da ni razvijenije zemlje sveta nemaju tačne podatke o svojoj dijaspori, pa ni Crna Gora. Dodaje da nije moguće popisati sve u dijaspori bez njihovog ličnog pristanka.

Crna Gora je nezavisnost stekla posle referenduma 2006. godine, kada je odvajanje od Srbije izglasano za samo 0,5 odsto glasova. Dve nove države ubrzo su počele pregovore o brojnim pitanjima, između ostalog i o dvojnim državljanstvima.

Srbija je predlagala da dvojno državljanstvo dobiju svi koji to žele, bez odricanja od srpskog ili crnogorskog, podseća BBC na srpskom jeziku.

"Srbija nema razloga da se meša u političke unutrašnje stvari Crne Gore“, izjavio je 2008. tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, danas šef diplomatije.

"Naš predlog je pre svega usmeren ka običnim građanima koji imaju istorijske veze sa jednom i sa drugom republikom“, dodao je Dačić.

Jusuf Kalamperović, tadašnji ministar policije Crne Gore, odgovorio je da bi njegova zemlja u tom slučaju mogla da ima više od 50 odsto građana sa dvojnim državljanstvom. "Znate koje to probleme nosi, mnogo više problema nego benefita“, naveo je Kalamperović.

I jedna i druga strana tvrdila je da zbog sporazuma ne može da se odrekne Zakona o državljanstvu i pregovori su se našli u ćorsokaku.

Tokom tih pregovora saopšteno je da je od obnavljanja nezavisnosti do kraja 2008. godine oko 35.000 državljana Crne Gore nezakonito steklo srpsko državljanstvo. Procene govore da ta brojka ide i do 80.000 ljudi, a ogroman broj njih ima prebivalište i u Crnoj Gori i u Srbiji.

Razlozi za uzimanje dvojnog državljanstva, ističe, mogu biti razni – besplatno lečenje i školovanje u Srbiji i u Crnoj Gori, kao i niži porezi za nekretnine.

Pred lokalne izbore upoređeni su birački spiskovi Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine i došlo se do podatka da je 10 odsto birača iz Herceg Novog registrovano u Srbiji ili u BiH.

Čak se dešavalo da ljudi imaju trojno biračko pravo i da mogu da glasaju u sve tri zemlje.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Lijte kiše hladne vode, Milo ode, Milo ode!"
1

Slavlje u Crnoj Gori

03.04.2023. 00:17

"Lijte kiše hladne vode, Milo ode, Milo ode!"

Pogledajte kako se širom Crne Gore, kao i u izbornom štabu Pokreta "Evropa danas", proslavlja pobeda Jakova Milatovića na predsedničkim izborima, održanim u nedelju 2. aprila.
Foto
Close
Vremenska prognoza
clear sky
14°C
29.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve