Svet
09.07.2023. 17:00
Boško Vukčević

Rusija

Pobuna Vagner grupe: Zatezanje uzdi i otkrivene slabosti

Rusija, Vagner grupa
Izvor: Shutterstock

Neuspeli puč u Rusiji, koji je pod nazivom "Marš za pravdu“ 24. juna poveo šef plaćeničke vojske "Vagner“ Jevgenij Prigožin, pokazao je da su promene u najvećoj zemlji na svetu neophodne. Iako je to odavno bilo jasno, ali su retki, poput Prigožina, o tome javno govorili, ova oružana pobuna kao da je sve probudila iz stanja letargije. Sad je već svima jasno da se nešto mora preduzeti i da stanje sigurno neće biti isto kao pre pobune.

Iako je iznenada počela, a tako se i završila, za svega 24 sata, nakon što je Prigožin povukao "vagnerovce“ pošto je postigao dogovor sa predsednikom Vladimirom Putinom o amnestiji za sebe i svoje borce, uz posredovanje lidera Belorusije Aleksandra Lukašenka, ova pobuna otreznila je rusko društvo, ali i predsednika Putina. Svima je jasno da se nešto mora menjati i to iz korena.

Već po okončanju pobune počela su nagađanja kako će Putin reagovati. Da li će, poprilično uzdrman ovim dešavanjima, krenuti u osvetu. Čak su počele da se prave paralele i poređenja sa Staljinom i njegovom "velikom čistkom“ ’30-ih godina prošlog veka, kada je kroz kampanju političke represije, progona i ubistava uklonio sve one za koje je smatrao da mu mogu biti prepreka u ostvarivanju političkih ciljeva.

Tokom te čistke obezglavljena je i Crvena armija jer je uklonjeno gotovo celo rukovodstvo i najistaknutiji maršali i generali među kojima i najmlađi maršal Crvene armije Mihail Tuhačevski.

Upravo su misterioznost, netransparentnost, ali i različite informacije koje iz Rusije dolaze podgrejale ovu vrstu poređenja. Nepojavljivanje u javnosti dvojice najistaknutijih vođa ruske armije Sergeja Surovikina, zamenika komandanta Združenih snaga Rusije u Ukrajini, i Valerija Gerasimova, načelnika Generalštaba, koji je direktno zadužen za komandovanje snagama u Ukrajini, dodatno je pokrenulo spekulacije.

Međutim, kako za "Ekspres“ kaže Stevan Gajić, naučni saradnik Instituta za evropske studije, ne treba požurivati sa zaključcima i upoređivanjem sa Staljinovim čistkama, pogotovo nestanak maršala Tuhačevskog sa navodnim nestankom Surovikina i Gerasimova.

"Surovikinova ćerka je novinarima rekla da se čula sa ocem i da je on na poslu, odnosno u zoni borbenih dejstava. Tako da treba sačekati. Ne treba podleći brzopletom donošenju zaključaka“, kaže Gajić.

On dodaje da je zavodljivo praviti istorijske analogije, ali da sa time ne treba žuriti.

"Stvari nisu identične kao ’30-ih godina prošlog veka. Nisu iste ni okolnosti. Posebno ako se ima u vidu uloga Belorusije i njenog predsednika Aleksandra Lukašenka u ovim dešavanjima i njegove izjave posle okončanja pobune“, ističe Gajić.

Ovaj istraživač i analitičar objašnjava da pojedine informacije, ali i satelitski snimci sa Zapada pokazuju da "Vagner“ pravi veliki kamp u Belorusiji, gde će, prema nekim tvrdnjama, pod tim imenom ili rebrendiran, biti najelitniji deo beloruske vojske.

"Tačnije, oni će obučavati belorusku vojsku, koja za razliku od ruske ili ukrajinske nema borbeno i ratno iskustvo“, kaže Gajić.

Pojašnjava da su ruska i ukrajinska vojska trenutno najiskusnije vojske na svetu jer učestvuju u najozbiljnijem sukobu od Drugog svetskog rata.

"Bilo je i ranije sukoba sa mnogo žrtava poput Iračko-iranskog rata, ali sukob ovakve dve konvencionalne vojske se nije dogodio od kraja Drugog svetskog rata. Pritom, Ukrajina koristi gotovo čitavu infrastrukturu NATO-a“, ističe Gajić.

On kaže da je zato, u svetlu ovih događaja, teško govoriti i praviti analogije sa Staljinovim čistkama i da je nemoguće, tek tako jednoznačno, dati takav sud.

S druge strane, Gajić smatra da je ova pobuna ostavila loš utisak i kod saveznika i kod neprijatelja Rusije.

"Neprijatelji su se ponadali da će Rusija da uleti u nekakav građanski rat, u potpuni unutrašnji haos i da će to biti prilika za ukrajinsku vojsku i NATO da probiju front. To se nije dogodilo, ali u svakom slučaju desio se ozbiljan test za sistem. Dogodio se sudar dve vrste života u Rusiji. S jedne strane, simulacija mirnog života u velikom delu Rusije i gradovima, i realnost krvavog rata koji se ne dešava u Africi, Aziji ili u Latinskoj Americi, daleko od ruskih granica. Ovo što se desilo je na trenutak srušilo tu iluziju mirnog života“, objašnjava Gajić dodajući da je nešto slično zaključio i ruski filozof Aleksandar Dugin, jedan od najznačajnijih savremenih mislilaca Rusije.
 

On kaže i da će nekakvih posledica svakako biti, ali da ostaje da se vidi kakvih. Dodaje i da je činjenica da je narod u Rusiji željan pobede i pravde.

"Upravo je na tome Prigožin i zasnovao svoju pretpostavku da će dobiti opštu podršku za svoju akciju, kakav god bio njen cilj, jer mi zapravo i ne znamo šta je bio krajnji cilj za ovakvu akciju“, ističe Gajić.

On kaže da je činjenica da ovaj događaj ne može da se izbriše iz kolektivnog sećanja i iz istorije Rusije.

"Takođe, ne može da se izbriše i činjenica da postoji ogromna potreba i zahtev naroda Putinu za sprovođenje pravde. Iako je Putin dobio neku vrstu podrške, čak i od najistaknutijih pristalica i podržavalaca Prigožina do ovog trenutka, postoji veliki strah i strepnja da neophodne reforme neće biti sprovedene do kraja. Niko u Rusiji ne želi polurešenja koja neće dovesti do promene sistema na takav način da pobeda bude izvesna“, naglašava Gajić.
 

Objašnjava da pravda koju rusko društvo priželjkuje podrazumeva da se resursi opredeljeni za rat zaista za to i troše, da se „nacisti iz Azova“, za koje je rečeno da će biti osuđeni, zaista i osude, a ne da se razmenjuju zbog nekih političkih nagodbi, da narod sazna šta stoji iza dogovora o izvozu žita.

To su stvari koje su od početka rata u Ukrajini bole oči građanima Rusije, a na koje je i Prigožin ukazivao.

U Rusiji je napravljena takva atmosfera da se rat u isto vreme i događa i ne događa. Bilo je nekoliko momenata buđenja poput potapanja krstarice ’Moskva’, atentati na Dariju Duginu i Vladlena Tatarskog, udar na Krimski most, a ovo sada je najkrupniji događaj te vrste. Posle njega stvari ne mogu biti iste“, smatra Gajić.

Dodaje da je takođe jedan od zahteva da se feudalni karakter u koji je Rusija upala promeni i da Rusija, figurativno govoreći, pređe u prosvećeni apsolutizam.

"Ako već treba da se prave istorijske analogije, onda je možda ovo ta analogija“, zaključuje Gajić.

S druge strane, strani analitičari i kolumnisti „Vašington posta“ ocenjuju da je pokušaj puča potkopao Putinov legitimitet.

David fon Drele parafrazira politikologa Nauna Nihala Singa koji je rekao da pučevi moraju početi hrabrom, brzom akcijom male grupe ljudi, bez prethodnog velikog planiranja, uz nadu da će se primiti i da će mu se pridružiti druge strukture.

"Ne postoji plan, samo nade i uverenja. Akcije pojedinca zasnivaju se na njegovim ili njenim uverenjima o verovatnim postupcima drugih“, napisao je Sing.

Prema rečima Fon Drelea, ovaj pokušaj puča ima dobru i lošu stranu.

"Dobra je da u Rusiji pretendenti za naslednika Putina nisu spremni na samoubilačke poteze, a to je dobro kada se ima u vidu da je Rusija nuklearna sila jer pokazuje da oni raspolažu određenim dozom dodira sa realnošću. Loša strana je da je ovo pokazalo da je Putin doveo zemlju u katastrofu, a nema ko da je spase“, ističe Fon Drele.
 

Maks But smatra da su protekli dani bili najburniji u istoriji Rusije od ustavne krize u oktobru 1993. godine kada je Boris Jeljcin naredio vojsci da granatira parlament kako bi zaustavila pokušaj njegovog svrgavanja.

"Jeljcin je ostao na vlasti, ali više nikada nije uspostavio isti stepen legitimiteta i za šest godina je otišao sa funkcije“, kaže But.

Dodaje da je Jeljcinovom nasledniku Putinu sada, takođe, potkopan legitimitet, ali da ostaje da se vidi da li će šteta biti fatalna.

"Putin će bez sumnje sada pokušati da ponovo uspostavi kontrolu. On bi mogao da preduzme i čistke i pokuša da se osveti Prigožinu i njegovim pristalicama“, smatra But.

On ističe i da bi Putin na kraju mogao da zavede još jaču diktaturu, ali i da bi ogoljavanje Putinovih slabosti moglo da ohrabri pojedince iz njegovog okruženja da pokušaju nešto slično što i Prigožin.

"Šta god se desilo sa Prigožinom, čak i ako on nestane, nezadovoljstvo koje je otkrio ostaće Ahilova peta za Putina“, kaže But.

Rolf Movat-Larsen, bivši šef centrale CIA-e u Moskvi, tvrdi da se Prigožin „predao kada je shvatio da konjica neće stići“, odnosno da nema podršku. Prema njegovim rečima, sada kreće inkvizicija.

"Putin sada mora da otkrije svaki detalj o ovoj zaveri. Koliko je daleko i duboko ona stigla u vojsci i specijalnim službama? Ova akcija pripremana je najmanje nekoliko nedelja. Treba otkriti sa kim je Prigožin razgovarao. Ko mu je obećao podršku? Ko je promenio stranu u poslednjem trenutku?“, objašnjava Movat-Larsen.
 

Judžin Robinson u svojoj analizi za "Vašington post“ piše da ne bi još otpisao Putina.

"Ovo je svakako najteži izazov sa kojim se Putin suočio u svoje dve i više decenije kao ruski moderni car, ali izgleda da će preživeti, barem za sada. I još uvek može da kontroliše svoju sudbinu“, smatra Robinson.

Dodaje da je pobuna najamnika Prigožina otkrila da je Putinov režim krhkiji nego što je izgledalo izdaleka. Prigožin je pored toga, kako tvrdi Robinson, ruskom narodu obelodanio da Kijev ne predstavlja nikakvu pretnju za Rusiju i da rat u Ukrajini nije bio nužnost, već izbor.

"Gde god da završi, Prigožin će uvek na pameti morati da ima nesreće koje su misteriozno zadesile tolike Putinove neprijatelje koji su pokazali tendenciju ka ispadanju kroz prozore ili se iznenada razbolevali usled izloženosti egzotičnim otrovima“, piše Robinson za "Vašington post“ i dodaje da će Putin u međuvremenu svoju odluku o amnestiji pobunjenika moći da prikaže kao čin velikodušnosti, a ne kao znak slabosti.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Putin zahvalio Lukašenku što je ubedio šefa Vagnera da odustane od pobune
Vladimir Putin

Kraj pobune

25.06.2023. 01:57

Putin zahvalio Lukašenku što je ubedio šefa Vagnera da odustane od pobune

Ruski predsednik Vladimir Putin zahvalio je beloruskom kolegi Aleksandru Lukašenku na "urađenom poslu", saopštilo je belorusko predsedništvo, pošto je šef paravojne grupe Vagner Jevgenij Prigožin naložio svojim ljudima koji su krenuli ka Moskvi da se vrate u svoje kampove.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
21°C
02.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve