INTERVJU Slobodan Reljić
"EU ne postoji kao subjekt, ona je samo pomoćnik Amerike u kontrolisanju sveta"
Pod naslovom "Na groblju evropskih vrednosti“ profesor Slobodan Reljić, u izdanju beogradske izdavačke kuće "Informatika“, objavio je važnu knjigu, koja analizira pad zapadnoevropskih vrednosti, koje su devetnaest vekova bile svetionik svetske civilizacije.
Sa gospodinom Reljićem razgovor počinjemo pitanjem – šta je to što bi izdvojio kao ključni problem propasti evropskih vrednosti?
"Kada sam to zaokruživao, uvideo sam da danas praktično nemaš ništa što bi prepoznao kao evropsku vrednost. U istorijskom toku, pojavljuju se apsolutne sposobnosti Evrope u odnosu na ostali svet, od prosvetiteljstva, nauke koju su isticali u prvi plan, da se razum gura ispred onog drugog dela čoveka. Iznašli su svoj kapitalizam koji je bio efikasniji od ovih drugih načina proizvodnje i uspostavili su demokratiju kao dominantan sistem državnog upravljanja.
Međutim, ispostavilo se da sve ima upotrebnu vrednost, svaka matrica se troši pa i te evropske vizije. Čini se da je ključni trenutak onaj kada su iz sistema vrednosti isključili društveno-religijsku sferu, hrišćanstvo koje je koren društva, na šta je ukazao vladika Sveti Nikolaj Velimirović pred kraljevskom porodicom u Katedrali Svetog Pavla u Londonu, rekavši da Evropa nije više onaj važan činilac svetskih zbivanja, još 1916. godine.“
Te evropske vrednosti preuzele su Sjedinjene Američke Države?
"Nova Evropa je rođena iz ogromnog poraza kome nema ravnog u njenoj istoriji. Potučena najpre ludilom sopstvenog zla otelotvorenog u nacističkoj Nemačkoj, a oslobođena od Amerike i Rusije. Već tada ne predstavlja više nikakvu činjenicu u svetskim odnosima. Čitav kontinent tada bio je okupiran. Jeretički paradoks bio je u tome da je poslednja evropska ozbiljna država prema kojoj je svet morao da ima neko uvažavanje Hitlerova Nemačka. Posle toga Evropa nije bila ništa. Amerikanci ih usmeravaju samo na značaj koji je imala NATO alijansa, a njihova kultura i sve ostalo postaju zavisni od Amerike. Ključni je problem ‒ kada nemaš veru, nisi više nikakva sila jer nemaš onu vertikalu oko koje se okupljaš. Napoleon je govorio ‒ ko ne hrani svoju vojsku hraniće tuđu. Evropa se danas upravo bavi time. Njen jedini zadatak danas je da opremi NATO vojsku da bi opstala kao nekakav igrač u svetu.
Sve objašnjavaju reči Džej-Di Vensa, potpredsednika SAD, koji je na Minhenskom bezbednosnom forumu pre nekoliko meseci upozorio Evropu: ’Dobro je što Evropa ulaže u sopstvenu bezbednost – pretnja o kojoj se najviše brinem u odnosu na Evropu nije Rusija, nije ni Kina, nije ni bilo koji drugi spoljni akter. Ono o čemu brinem je pretnja iznutra. Uzmicanje Evrope od nekih njenih najosnovnijih vrednosti; vrednosti koje dele sa SAD.’ Recimo, situacija je postala toliko loša da je Rumunija u decembru poništila rezultate predsedničkih izbora na osnovu slabih sumnji obaveštajne agencije i ogromnog pritiska kontinentalnih suseda. Koliko sam razumeo, argument je da su ruske dezinformacije zarazile rumunske izbore tako što Rusija kupuje reklame na društvenim mrežama. Ako se vaša demokratija može uništiti sa nekoliko stotina hiljada dolara digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda to nije bilo mnogo jako.“
U knjizi apostrofirate da su kasnije SAD svojim liberalnim korporativnim kapitalizmom upale u još delikatniji problem. Njihova doktrina – da tržište određuje sve ‒ doživela je poraz, kao i odnos prema tradicionalnoj porodici, veri i nacionalnoj državi.
"Sve je počelo padom Berlinskog zida. Zapad je trijumfalno proglasio pobedu nad komunizmom. Međutim, kad se tih ’90-ih umorna ideologija komunizma potrošila i pala, liberalizam je još manje imao snage da sagleda svoje ’samoubilačke potencijale’ ili da iščitava šta će se podizati na Istoku, kad ostane bez zapadnih ideoloških smernica.
Liberalna ideologija nije uzimala za ozbiljno poruke Džejmsa Bernama, američkog filozofa i političkog analitičara, u njegovoj studiji ’Samoubistvo Zapada’. Kao čovek sa ozbiljnim ideološkim iskustvima, Bernam je (pre šest decenija) strahovao da ta samoubilačka ideologija može uzrokovati i ’samoubistvo Amerike’ i to iz dva razloga: ’Prvo iz činjenice... da je američki liberalizam samo lokalna varijacija te ideologije (i istorijskih tendencija) koja postoji kao glavna stvar u drugim zapadnim nacijama; i drugo, zato što zapadna civilizacija ne može preživeti... bez Sjedinjenih Država. Mislim da je to očigledno i ne zahteva diskusiju, da ako bi došlo do kolapsa SAD ili njenog pada do tačke da nisu važne, kolaps zapadnih nacija ne bi bio daleko – ako se on ne bi dogodio i pre toga’... ’Liberalna ideologija je sada tako udaljena od kontakta s činjenicama da je kroz njen objektiv nemoguće videti stvarnost... Najveći broj kategorija modernog liberalizma više uopšte ne odgovara bilo čemu u prostoru i vremenu’, napisao je Bernam 1964. godine.“
U knjizi postavljate pitanje – kako bi prošao Džon Milton (1608‒1674) da sad bane u Evropu i počne da insistira na "slobodi mišljenja i izražavanja“?
"Verujem da bi mu MI6 prilepio nekakvo njuškalo da ga prati jer u novoj liberalnoj ideologiji sloboda mišljenja i izražavanja mora se sprečiti po svaku cenu. Istina, liberali vole da pokazuju američke primere, Ustav Komonvelta Pensilvanije iz 1776, pa Ustav SAD 1791. i Prvi amandman koji određuje da ’Kongres ne može donositi nikakav zakon koji ograničava slobodu govora ili štampe’. Međutim, Amerika je iskočila iz tog koloseka, što je fatalno ne samo za Ameriku.
To je logično s ozbirom na to kako je Amerika postala velesila. Vlast je proizvodnu vrednost raspoređivala između industrijalaca i građana. U početku svi su od toga imali nekakve koristi. Amerika je bila dominantna u proizvodnji aviona, automobila, vojne opreme... Bila je apsolutno dominantna. Međutim, posle se pojavio sloj bogatih, po brojnosti to i nije bio sloj, to je određena nevelika grupa poslovnog sveta, koji su bogati neizmerno, ali njih je uglavnom projektovala američka država. Zamislite, Bil Gejts sve je napravio u garaži?! Broj ljudi, čije bogatstvo premašuje BDP Afrike i još nekih zemalja, ne menja se. Međutim, na Forbsovim listama ne objavljuju imena najbogatijih i najuticajnijih. Nigde niste videli nijednog Rotšilda. Ali i ova javna imena u stvari oblikuju državnu politiku SAD, Evrope, pacifičkih zemalja i većeg dela planete.“
Ta politika nije volja naroda Džona Miltona. Građani ne utiču na politiku elita. Običan svet pa i bivša srednja klasa u SAD i Evropi žive kao siromasi. Nisu gladni, a nisu baš ni siti.
"U dobrom delu Evrope pa i SAD bogomolje su opustele. Vera je odbačena kao jeres. Jedan biznismen, ima slovensko prezime, zaboravio sam, na TV govori kako je bio u vasioni i nije video Boga. ’Nema ga’, kaže i dodaje ’mi ćemo ga napraviti’.
Odbačena je religija, osnova ljudske civilizacije, urušeni su porodica, obrazovanje i klasično poimanje odnosa među ljudima, posebno klasični pojam rodnog muško-ženskog odnosa. Sve to je posledica unutrašnje dekadencije. ’Informatika’ je nedavno objavila knjigu o Kini, koja objašnjava suštinu njenog brzog, ali utemeljenog opšteg uspeha. U prvom planu je porodica, gde se poštuju utemeljenja moralna, da poštuješ starijeg, da poštuješ svoja uverenja i ideale. Imaju apsolutno verska prava koja država ne samo da ne ugrožava, nego podstiče kao deo nacionalne i državne tekovine. Njihova vlast se teško može definisati kao vlast u kojoj je dominantna pravna država. Naprotiv, dominantan je moral. Ti imaš set svojih vrednosti, oko kojih se sve to formira, i zakone, podrazumeva se.
Na Zapadu je sve u pravnoj državi. Porodični i javni moral nije definisan. Sve je u zakonu. Međutim, ne može zakon to da reguliše. E kada se društvo dovede do toga pa te zakone formulišu lobisti. Ti imaš pare i donosiš zakone. To je ključna stvar. Privatni kapitalizam. I zato oni postaju inferiorni u odnosu na Kinu, a sada sve više i Rusiju. Nikada nije bilo tako totalitarne vlasti kao u liberalizmu u poslednjoj fazi. Prisluškivanje telefona, nadgledaju te i slušaju preko kućnog TV, mobilnog telefona... Oni to objašnjavaju kao da je to sada neko dostignuće. I ti nemaš pravo, ne možeš više uopšte da utičeš ni na šta. Narod više nema bitnu ulogu. Danas imaju pravo da ubacuju listiće u glasačke kutije, što uglavnom nema uticaja na bilo šta. Osim da se fizički pobuni, ali teško je danas oteti državu od šačice milijardera.“
Oni danas kontrolišu i ljudski um?
"Da, to rade uz pomoć novih tehnologija i šema, društvenih mreža... I onda se posle pojavljuje osnovna misao: kada sam ja skupio sve to bogatstvo i kontrolišem tvoj um, šta sam ja? Pa Bog! Ali, to je proces koji ne može da zadovolji ljudsku potrebu zato što čovek nije tako pravolinijski mehanizam. On je veoma složeno i na sreću neistraženo savršenstvo poput vasione.“
Sve počiva na osnovnoj premisi ‒ ako nemaš veru, gubiš osnovni smisao života?
"Osnovni problem je u tome što je ta mala grupa milijardera sve manja, ali upravlja politikom Zapada. Nikada u istoriji nije bila tako velika razlika između onoga što dobija sirotinja i ono koliko je bogatstvo ovih. Ali to je inače sve lažno. Da li bi ti bio Bil Gejts i da li bi napravio to bogatstvo, on je to kao ’napravio u garaži’, iako nisi mogao da završiš fakultet? Ne. Njemu je država dala, ne znam cifru, 17 ili 30 milijardi, da on privređuje?! Pa to je isto u Kini, samo što u Kini država tebi daje, ali ti moraš državi da vraćaš. A u Americi, kada ona tebi da enormni kapital, ti i ta ekipa postajete vlasnik države. To strašno narušava društveno stanje.“
Ljudi se danas, čini mi se krajnje naivno, čude kako je EU postala ljuštura od države, bez resursa, bez vere, bez politike?
"Evropska unija nastala je kao američka potreba da se suprotstavlja Moskvi. Zbog toga su formirali i NATO alijansu. Sve je nastalo kao američka potreba, gde oni vode glavnu reč. I sve te priče da EU igra neku ulogu u Evropi su farsa, igraju samo u onoj meri u kojoj Amerikanci nemaju vremena ili nemaju potrebe da se time bave. Kontrola u administracijama u Briselu je apsolutno totalitarna. EU ne postoji kao subjekt, ona je samo pomoćnik Amerike u kontrolisanju sveta, ona ni o čemu realno ne odlučuje.“
Kako ste došli na ideju da napišete ovu knjigu, studiju "Na groblju evropskih vrednosti“?
"Već dugo nosio sam tu ideju. Ja sam politikolog, sociolog, pa mi je jasna slika šta se tu događa. To groblje evropskih vrednosti sagledao sam u vreme raspada SFRJ. Ta Evropska unija, da je bila samosvojna i da je imala neku mudrost, ona bi uzela to u svoje ruke, najpre da spreči krvavi rat na svojim granicama, ali da iz tog raspada nauči kako se slažu ti različiti narodi i zbog čega im država propada. Ali oni za to nisu bili sposobni. Dakle, oni su toliko inferiorni, i posle toga ostali su inferiorni. EU dnevno pokazuje aroganciju prema malim narodima, maltretira ih i kao pokazuje i neku aroganciju prema Zapadu. Sve je to farsa, oni samo pokazuju da nisu istorijski sposobni. U EU danas nemaš kredibilnog političara, nemaš ni ozbiljnih pisaca. Nikakva ideja više otud ne dolazi i ako tu neko nešto zna onda ode u Ameriku i tamo da radi.
Uostalom, čuveni profesor Lajonel Triling, jedan od ozbiljnih kritičara zapadne politike u prošlom veku, u časopisu ’Komentari’ navodi da su svi najveći pisci ovog vremena poput Marsela Prusta, Henrija Džejmsa, Ezre Paunda, Andre Žida, Tomasa Mana, T. S. Eliota bili, često eksplicitno i prezrivo, antiliberali.
EU je pritom izgubila elementarni razum i orijentaciju: pazi, dugo si živeo i uzdizao se od jeftine ruske energije, a sa druge strane ti Kinezi otvaraju svoje veliko tržište. I onda Amerika ti ta dva noseća stuba sruši. Primoraju Evropu da kupuje američke skupe energente i nude ti svoje tržište na kome ti mogu uvesti carine. Pa šta još reći o EU? Ako još tome dodamo medije, slika je celovita. Zamislite BBC, njihov bivši svetski medijski servis, toga nema, BBC kontrolišu vojne obaveštajne službe.
Imamo slučaj ’Dejli telegrafa’ i ’Obzervera’, drži ga neki Arapin, uzima akcije i na kraju hoće da postane većinski vlasnik: međutim, interveniše suverena liberalna država i ne dozvoljava da se ostvaruje tržište. Tržište je za nas dobro kada mi vladamo. A ako nas tržište narušava, mi smo protiv. I svi njihovi odnosi su takvi. Imali smo i veliki slučaj Džulijana Asanža, australijskog novinara i aktiviste. Poznat je kao osnivač veb-sajta ’Vikiliks’, čiji je portparol i urednik. Godine 2010. privukao je međunarodnu pažnju kada je ’Vikiliks’ objavio niz tajnih podataka koje je Asanžu dostavila obaveštajna analitičarka američke vojske Čelsi Mening: snimak američkog vazdušnog napada u Bagdadu, američke vojne dnevnike iz ratova u Avganistanu i Iraku, kao i američke diplomatske depeše. Asanž je osvojio više nagrada za izdavaštvo i novinarstvo.
Osnovao je sajt ’Vikiliks’ 2006. na svom kućnom serveru. Od tada je ’Vikiliks’ objavio stotine hiljada dokumenata o ubistvima i zločinima NATO-a, prvenstveno vojske SAD, koje su mediji prećutali ‒ o toksičnom otpadu u Obali Slonovače, Sajentološkoj crkvi, zatvoru Gvantanamo, bankama poput Julijus Ber i Kaupting, ratovima u Avganistanu i Iraku, kao i diplomatske depeše američkih ambasada i konzulata u svetu.
’Vikiliks’ je izazvao svetski zemljotres u informativnoj, ali i političkoj sferi. Zapad i ’slobodni svet’ ozakonio je lov na Asanža, proglasili su ga za svetskog neprijatelja broj jedan. On je dobio azil u ambasadi male zemlje u Londonu. Šta su mu sve radili? Oni su onda izmislili neko suđenje, na tamo nekim Marijanskim ostrvima, da ga puste da izađe, ali da to ne priznaju. Osuđen je, uz set uslova pušten da ode u rodnu Australiju. Savet Evrope raspravlja o njemu. Da bi se na kraju pojavilo jedno četiri-pet govornika, pa ovi kažu – ma, dobro nema veze ‒ i ne usvaja se nikakva rezolucija. EU i Zapad su ga osudili kao političkog protivnika.“
U studiji "Na groblju evropskih vrednosti“ bavili ste se i uspešnim političarima Zapada, prvenstveno SAD?
"Meni je strašno zanimljiv odnos Zapada prema njihovim uspešnim ljudima. Prvenstveno prema Kisindžeru. Ne mislim da je Kisindžer uradio ništa dobro za čovečanstvo, ali za Ameriku jeste uradio razne vrlo korisne stvari. Ali kad nije bio na visokim državnim pozicijama, nisu imali sluha za njegovu viziju budućih geopolitičkih prestrojavanja. Video je u budućnosti Kinu i Rusiju kao važne zemlje u međunarodnom svetskom poretku. Najpre je posetio Kinu, razgovarao sa njihovim vodećim ljudima, prepoznao je ovu zemlju kao jednog od lidera budućnosti. Devet puta bio je kod Putina. SAD tada nisu prepoznavale značaj njegovih geopolitičkih viđenja sveta.
Govorio je da Bosna nikako ne može da bude država. Za Srbe, odnosno Republiku Srpsku, govorio je da se oni neće predati. Jer Srbi su dva poslednja veka ratovali protiv muslimana (Turaka), prvi u Evropi su zaratili protiv Otomanske imperije, a sad ih Zapad gura u istu državu sa muslimanima!
Zapad nije slušao svoje mudrace, i nikoga spolja, jer oni nisu realna vlast. Iza njih stoje te realne strukture koje drže novac i usmeravaju tržište kao faktor koji sve rešava. Ukinuli su značaj sopstvenog naroda, veru i porodicu... Tada se pojavilo groblje evropskih vrednosti.“
SAD su mnogo decenija ranije, zapravo od završetka Prvog svetskog rata, postale hegemon bez suparnika?
"Amerika je, uz pomoć svojih evropskih satelita, upravljala krizama, ratovima, ideologijama. Oni su vladali svetom, ali bez Kine i carske Rusije. Zapad je imao strategiju kako da eliminiše ove dve civilizacije. Osmislili su dve ideologije ‒ fašizam i komunizam – koje su obeležile dvadeseto stoleće. Cilj Zapada bila je prvenstveno Rusija, njeno prostranstvo i prirodno bogatstvo. Uništili su moćnu veliku carevinu, carsku porodicu Romanovih koja je vladala skoro tri veka. Uz pomoć Lenjina napravili su Oktobarsku revoluciju i komunističku Rusiju. I u Kini je izbila komunistička revolucija, Mao Cedung je došao na vlast.
Obe komunističke zemlje postale su moćne ekonomski, ali prvenstveno vojno. Ekonomska dobit raspodeljivana je koliko-toliko pravedno, nije bilo tajkuna i oligarha. Komunizam u Rusiji potrošio je svoju matricu, a Kina je našla model specifičnog kapitalizma pod kontrolom KP Kine. Rusija se posle raspada SSSR-a ekonomski oporavila i danas je ozbiljna vojna i ekonomska sila. Zapad ne odustaje – posle pada Trećeg rajha oživljava fašizam.“
Poslednje dve decenije, bez prikrivanja, Zapad vodi tihi svetski rat protiv Kine i Rusije?
"Dolar je dugo bio najznačajniji izvozni proizvod SAD. To je on i danas, ali u značajno okrnjenom obimu. Pored toga, Zapad je inaugurisao kapital, novac kao novog robovlasnika. Lav Tolstoj je to primetio pre 150 godina, rekavši da robovlasništvo nije ukinuto, robovlasnici i robovi su tu, samo što su se robovlasnici presvukli u bankare, a novac je oruđe za porobljavanje. Robovi danas uzimaju kredite uz enormne kamate.
To je dugo bio jedan od oslonaca Zapada. Tog bankarskog porobljavanja u Kini nema. Sve važne banke u Kini su kineske, a samo loša vlast prodaje svoje banke, a otvara svoje tržište stranim bankama. Rusija je u nekom trenutku dozvolila stranim bankama da uđu na njeno tržište, ali danas toga nema. Nema ni u Severnoj Koreji, pa čak ni u Iranu.“
Pominjete Iran, u knjizi citirate uglednog belgijskog pravnika koji poredi teokratiju Irana i Zapadne Evrope?
"Čovek se zove Matijas Štorme, kaže da vidi male razlike u teokratiji ove dve ljudske zajednice: teokratije u Iranu i Zapadnoj Evropi se mešaju u oblast ljudskih sloboda. Ali ipak postoji velika razlika: Iranci ili Katrani neće ići u Antverpen, Štutgart ili Veneciju da drže lekcije sa bezuslovnim zahtevima ‒ ili će biti kako kažem, ili tebe neće biti.
Dok je Zapad bio kolonijalna sila i ’kulturni imperijalizam’ je bio ozbiljna stvar. Trpelo se i čekalo. I sad je dočekano – samo vi lajte, karavani prolaze. Pa u taj milje spada slučaj francuskog fudbalera Karima Benzeme. On je javno skrenuo pažnju na stradanje Palestinaca u Gazi, a liberalni Zapad je pokrenuo medijsku lavinu da mu se oduzme ’Zlatna lopta’ i sva priznanja koja je dobio kao sportista.“
Pišete o LGBT populaciji povodom svoje tvrdnje da je stav Evrope, do juče i SAD, o ovom pitanju dokaz potpunog raspadanja ideologije Zapada?
"Biblija i Kuran o homoseksualizmu imaju iste stavove. Biblija kaže ’to je ružno’, Kuran koristi definiciju ’nedonošče’ u slobodnom prevodu. Nikakvo čudo što je u SAD do povratka Trampa u Belu kuću ’ubila’ 32 rodna pojma. Tramp je rekao – postoje muško i žensko. Normalan svet zna da su dva odsto žitelja ovog sveta homoseksualci i naravno nemaju ništa protiv njih jer to je taj raspored hromozoma. Problem je, međutim, što se to ističe kao izvanredna posebnost sa kojom se valja ponositi. Liberalni Zapad je LGBT postavio na taj pijedestal posebnosti, čak ga je podsticao na razne načine.
Ono što je juče bilo daleko od zdravog razuma, u EU već izvesno vreme ima status uvažavanja i posebnosti. U Francuskoj je izabran novi premijer. Prvo što je uradio sa te funkcije, on je svog dečka imenovao za ministra unutrašnjih poslova. Javno. Neke zemlje su zakonom zabranile homoseksualizam, zapravo zabranile su njihov seksualni javni marketing. Mada svesni da ga ne mogu zabraniti, i ne treba, jer jedan-dva odsto populacije rođeni su takvi.
U Kini uopšte nemaju problem sa LBGT-om, oni ne dozvoljavaju da im to zagađuje njihov životni prostor. Ne dozvoljavaju da se neko bavi tim. To ne znači da ne znaju da je jedan do dva odsto populacije takav. Ti ljudi ne treba da budu problem, oni su takvi rođeni. To su osnovne stvari. Ali da niko od toga ne pravi javnu predstavu.“
Olimpijada u Parizu je belodano pokazala nameru Zapada da ukine hrišćanstvo kao legitimnog neprijatelja?
"Skrnavljenje Da Vinčijeve ’Tajne večere’ na Olimpijadi u Parizu je javna manifestacija bogohuljenja i skrnavljenja hrišćanstva. Promovisan je Satana kao Hristov naslednik pa se na kraju ceremonije otvaranja pojavio bajker Amerikanac u liku Satane. Satana je okupirao evropsko nebo, a Rojters je tim povodom napisao ’Bogohuljenje nije samo legalno, već ga mnogi smatraju suštinskim stubom slobode govora!’ Pokušajem ukidanja vere, kao važne tekovine civilizacije, Zapad je sam sebi zabo glogov kolac u svoju liberalnu ideologiju.“
Ratni sukob u Ukrajini danas se može gledati kao sukob civilizacija, a liberalni Zapad, koji je kako kažete poražen, pokušava da ga objasni kao "neviđenu agresiju na suverenu zemlju u modernoj istoriji“?
"Zapad namerno nipodaštava upozorenja Vladimira Putina, izrečena na Minhenskom bezbednosnom forumu 2008. godine, da nijedna ideologija ne sme da ugrozi drugu i da se svet treba vratiti načelima Džona Miltona.
Jasno je odavno, ali sad je očigledno da je ukrajinska kriza ubrzala procese koji menjaju svet. A promene će slomiti i one koji sve ovo rade da se ništa ne bi promenilo... Jer Vladimir Putin je – odlučivši da nije red da mu demokrati uvode demokratiju i vrednosti zapadne civilizacije, a sve do poništavanja njegove države i naroda – pretekao ’populiste’. Pa su oni koji bi stavili neku primedbu na nedemokratske talambase zapadnih demokratskih vlada oko Ukrajine proglašavani i ’Putinovim špijunima’.
Putin je danas za razumni deo sveta postao moćni činilac koji se suprotstavio liberalizmu, a liberalni Zapad je potrošio silu novca da bi taj ’brend’ poništio, a u ukrajinski sukob protiv Rusije uveo kompletan zapadni svet i naravno NATO alijansu. Ukrajinska kriza je belodano ogolila činjenicu da se liberalni Zapad nikad nije odrekao nacizma, fašizma – naprotiv, gajio ga je od 1945. do danas. To oružje protiv Istoka oživljeno je u razvaljivanju SFRJ, u uvođenju evropskog Istoka u ’dobrovoljno ropstvo’.
Mnogo pre ukrajinske krize, da se ona nije desila, NATO bi danas imao bazu na Krimu, liberalni Zapad je zaratio protiv dve moćne zemlje – Kine i Rusije, koje poštuju svoje civilizacijske vrednosti, od porodice, do vere i verske tolerancije u svojim zemljama, a koje su u međuvremenu postale vojno i ekonomski veoma moćne.
U toj preraspodeli globalne moći Zapad se uzda u američku ekonomsku i vojnu moć, a Kinezi u pet hiljada godina svoje državne, kulturne i verske tradicije i svakako svoju trenutnu ekonomsku i vojnu moć. Rusija unosi hiljadugodišnju državnost, tradiciju vojne nepobedivosti protiv onih najmoćnijih u tadašnjem svetu, ali i sadašnju vojnu, ali i ekonomsku moć koju su neviđene ekonomske sankcije u istoriji sveta tek vazdigle.
Mi ne brinemo, kancelar Fridrih Merc je rekao da je Balkan nemačka interesna sfera! Ta priča je tek počela, i trajaće uz brojne izazove, poput onog krucijalnog ‒ kojem carstvu će se privoleti Indija?“
Na omot knjige stavili ste reči velikog češkog pisca Milana Kundere, izgovorene u Parizu 2008. na promociji francuskog izdanja romana "Koža“ Kurcija Malapartea?
"Ove njegove reči nisu baš poznate, što je nonsens. ’Nova Evropa je rođena iz jednog ogromnog poraza, kome nema ravnog u njenoj istoriji: prvi put Evropa je bila potučena. Evropa kao takva, čitava Evropa. Potučena prvo ludilom svog sopstvenog zla otelotvorenog u nacističkoj Nemačkoj i potom oslobođena s jednog kraja od Amerike, a sa drugog od strane Rusije. Oslobođena i okupirana. Govorim to bez ironije. Obe te reči su tačne. U njihovom spoju leži jedinstvena prirodna situacija. Postojanje članova Pokreta otpora (partizana), koji su se svuda borili protiv Nemaca, ništa bitno nije promenilo: nijedna zemlja Evrope (Evrope od Atlantika do baltičkih zemalja) nije se oslobodila sopstvenim snagama. (Nijedna? Jedna ipak jeste. Jugoslavija. Svojom sopstvenom partizanskom vojskom. Zato je 1999. godine bilo neophodno bombardovati srpske gradove: da bi se a posteriori i u tom delu Evrope nametnuo status pobeđenog.)“