Vesti
17.06.2022. 09:09
Rade Jerinić

Poseta Olafa Šolca

Šta nam donosi sezona non-pejpera u Srbiji

Olaf Šolc 16.6.2022.
Izvor: EPA / FILIP SINGER

Poseta nemačkog kancelara Šolca Balkanu naišla je na veliku pažnju tamošnjih medija. Pomalo neočekivano jer Balkan odavno nije u fokusu nemačke javnosti, gde se to pitanje uglavnom doživljava kao rešeno i okončano. Razlog zašto je poseta kancelara postala tema u nemačkim medijima je pre svega zbog jednog kratkog odgovor predsednika Srbije na konferenciji za štampu upućenog kancelaru.

Način na koji je to srpski predsednik uradio, ton, pristojnost i snaga koja je stajala iza te reči impresionirali su nemačke novinare, naročito one koji nisu naklonjeni aktuelnom kancelaru. A takvih tamo ima u popriličnom broju.

Nije nikakva naročita tajna da za razliku od Angele Merkel, koja je čvrsto kormilarila Nemačkom i Evropskom unijom, era kancelara Šolca nije, bar ne na samom početku, zadržala istu liniju i čvrstinu. Mada nije to jedini greh koji mu Nemci spočitavaju. Ali ako ćemo realno sagledavati činjenice, moramo konstatovati da nije ni imao mnogo sreće na početku svoje vladavine.

Agresija Rusije na Ukrajinu zatekla je veći deo Evrope nespremnim, da ne kažemo spuštenih gaća, in flagranti u maltene kopulativnom odnosu sa ruskim energetskim sektorom. Takav odnos već decenijama bio je prijatan za obe strane, ali ono što zapadna strana nije na vreme sprečila jeste uspostavljanje neke vrste zavisnosti od ruskih energenata. Razvoj nemačke privrede poslednje dve decenije energetski se temelji na ovim pretpostavkama. Suočena sa ozbiljnim bezbednosnim pretnjama u sopstvenom dvorištu, evropska birokratija reagovala je na potpuno predvidiv način ‒ tromo i neefikasno.

Nakon gotovo četiri puna meseca od početka rata Evropa još nema jedinstveni stav po pitanju odnosa prema Rusiji i restriktivnim merama prema Moskvi. Još uvek je sve to prilično "šareno“, svaka zemlja ima pristup koji je manje-više adekvatan sopstvenom uslovljenošću u odnosu na Rusiju. Konfuzna situacija bi se nekako mogla nagurati u okvir u kome svako manje ili više sarađuje sa Moskvom u skladu sa pre svega energetskim potrebama, a da istovremeno svako ima i određene restriktivne mere i pritom sve zemlje Evropske unije opet u manjoj ili većoj meri učestvuju u naoružavanju napadnute Ukrajine.

Situacija koju je najbolje opisao jedan veliki evropski trgovac čelikom koji je konstatovao da EU uvodi sankcije Rusiji na sirovine, pre svega naftu, gas, čelik, aluminijum... Evropska odbrambena industrija sirovinski zavisi od čelika i aluminijuma iz Rusije. Od njih se onda proizvodi oružje i municija, koje Evropa daje Ukrajini da se bori protiv Rusa. Paradoks, ali istovremeno odličan biznis za sve strane.

Primetno je da je napor evropske administracije i pre svega Nemačke kao najznačajnije evropske zemlje usmeren ka stvaranju jednog jedinstvenog evropskog fronta prema politici restrikcija ili sankcija Moskvi. Neproklamovani cilj, ali svakako potpuno realan, jeste da je u najkraćem mogućem vremenu potrebno da sve zemlje kontinenta koje gravitiraju ka Evropskoj uniji usklade spoljnu politiku prema Rusiji.

Razlozi za ovakav pristup su višestruki, ali osnovni je da bilo kakvo hvatanje koraka u velikoj globalnoj krizi oko Ukrajine pretpostavlja da Brisel i Berlin predstavljaju i kontrolišu većinu Starog kontinenta. U ovom trenutku osim par izuzetaka je to i slučaj. Jedan od izuzetaka je Srbija, i nadalje svako pitanje međunarodnih odnosa, od evrointegracija do pitanja Kosova, biće posmatrano kroz prizmu odnosa i usklađivanje spoljne politike sa spoljnom politikom EU.

Kako je novinarima u Palati Srbija preneo predsednik Aleksandar Vučić, nemački kancelar Olaf Šolc je u razgovoru u četiri oka "na veoma decidan, jasan i oštar način tražio od Republike Srbije da se priključi sankcijama protiv Ruske Federacije“.

Šolc je načelno rekao da je dobro da se što više zemalja priključi sankcijama, posebno one koje su kandidati za EU, jer je to način da se pomogne Ukrajini u "besmislenom ratu koji je započet zarad imperijalističke vizije Rusije“.

Što se tiče Kosova, iz retorike nemačkog kancelara bilo je sve jasno. Predsednik Vučić je potvrdio da je prvi put upotrebljen termin međusobno priznanje.

"Mi smo danas čuli da se traži međusobno priznanje. Nikada ranije ni od koga u Evropi nismo čuli da se traži međusobno priznanje“, rekao je o tome Vučić. "Ja to mogu da razumem, stvari se menjaju na štetu Srbije upravo onako kako sam i predvideo pre nekoliko sedmica.“

Na to je Šolc rekao: "Naš stav o Kosovu nije nov, već dugo poznat. Uostalom, rekao sam nešto što je očito i možda to pomaže.“

Kao u kockarskoj partiji karata, najbitnije nije ko kakve karte ima u rukama, nego koliki je ulog na stolu. Skoro da je izvesno da je Srbija od posete Vučića Berlinu do dolaska Šolca na Balkan na neki Briselu prihvatljiviji način uskladila svoju politiku sa EU po pitanju Rusije, gotovo je sigurno da ne bi bila upotrebljena sintagma ‒ međusobno priznanje.

Možda čak ne bi u tako kratkom roku nemački kancelar posetio Beograd i Prištinu. Umesto toga, Srbija je odabrala svoju politiku.

Najava daljih pritisaka stigla je kroz izveštaj spoljnopolitičkog odbora Evropskog parlamenta i najavu da Srbija neće otvoriti klaster 3 u pristupnim pregovorima.

"Međusobno priznanje je njihova želja, lepo je da to žele. Mi to ne želimo. Svako svoj posao ‒ oni svoj, mi svoj. Oni su mnogo važni, mi nismo, ali možemo da imamo svoje mišljenje. Eto, može nam se“, izjavio je tim povodom srpski predsednik.

Ako sve ove poteze Nemačke i EU jasno vidimo kao štap, nakon toga u kratkom roku smo dobili i dve omanje šargarepe. Prvu je doneo austrijski ministar spoljnih poslova Aleksander Šalenberg, naravno u formi non-pejpera.

Glavna poruka ovog dokumenta jeste da Austrija želi da promeni pristupni proces i predlaže ubrzano uključenje zemalja kandidata u institucije, politike i fondove EU. Što znači da bismo veći deo benefita od članstva u EU, a tu pre svega mislimo, da se niko ne zavarava, na novčane fondove Unije, mogli da koristimo i da formalno ne postanemo članovi, pored očigledne poruke da je na taj način gotovo potpuno garantovana evropska perspektiva zemalja Zapadnog Balkana. Šalenberg je koautor ovog non-pejpera zajedno sa Karolinom Eštadler, ministarkom za evropska pitanja.

"Naš predlog je da se prema državama regiona, korak po korak iz jedne oblasti u drugu, bilo da je reč o energiji, saobraćaju ili nečem drugom, odnosimo kao prema punopravnim članicama. Govorimo o regionu punom krvavih sukoba, razočaranja, konflikata, a pogledajte gde smo sada... To treba da bude inspiracija zemljama poput Srbije, ali i ljudima u Prištini, Sarajevu. To je jedini pravi put. A Evropa je pravi okvir za tako nešto“, objasnio je Šalenberg.

Grubo gledano, ovaj bi predlog značio bar deset puta više projekata za Srbiju iz EU fondova u odnosu na sadašnje stanje. Poređenja radi, navedimo da je ukupan iznos investicija iz Evropske unije u Srbiju za poslednjih 10 godina 17,4 milijarde evra, dok je Hrvatska kao najmlađa članica EU samo 2020. godine od Unije dobila 10 milijardi evra. Ekonomska korist je više nego očigledna i svakako nadilazi vrednosti koje se mogu ostvariti u povlašćenoj nabavci gasa od Ruske Federacije. Ali nije samo gas to što nas ograničava, postoje tu i interesi koji se pre svega tiču pitanja Kosova.

O postojanju drugog non-pejpera doznali smo iz hrvatskog tiska. Tamošnji "Jutarnji list“ objavio je delove iz francuskog predloga koji se tiču zemalja istočne i jugoistočne Evrope koje su u statusu pridruživanja Evropskoj uniji.

Suština ovog dokumenta je da Francuska želi da stvori sveobuhvatan evropski politički forum koji ne bi bio zamena za Evropsku uniju, Savet Evrope ili Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), ali bi omogućio izgradnju zajednice svih evropskih zemalja, bez obzira na njihov status u odnosu na EU.

Kriterijum za članstvo u "Evropskoj političkoj zajednici“ bila bi spremnost da se dele zajedničke demokratske vrednosti i doprinosi zajedničkoj bezbednosti, stabilnosti i prosperitetu Evrope. Zajednica bi bila otvorena za sve evropske zemlje, bez obzira na to da li su članice EU i bez obzira na njihove odnose sa EU ‒ one koji žele da budu članovi, one koji ne žele ili su je napustili, ili su samo ekonomskim sporazumima povezani sa EU. Zemlje na koje se najviše misli u raspravama o ovom francuskom planu su zemlje Zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva, ali i Velika Britanija koja je napustila EU. Ova zajednica imala bi format "blage pravne strukture“ sa ovlašćenjima za donošenje odluka, ali uz poštovanje autonomije EU u donošenju odluka. Sastanci u okviru takve zajednice bili bi redovni, nekoliko puta godišnje, kako na nivou šefova država ili vlada tako i na nivou ministara. Naravno, značajna je i ekonomska komponenta koja svakako ne bi izostala ni u ovom slučaju.

Neizvesno je kakva je sudbina ova dva non-pejpera. Zasad je poznato da će se o francuskom raspravljati na sledećoj sednici Evropskog saveta 23. i 24. juna, a za austrijski predlog još nema takvih naznaka. U svakom slučaju, nakon posete Šolca Balkanu i dva non-pejpera jasno je da je igra tek počela, a jesen i zima će biti dugi i hladni.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Evropska Unija na dohvat ruke
Vučić i Šolc 5.5.2022.

Sastanak u Berlinu

06.05.2022. 09:10

Evropska Unija na dohvat ruke

Evropska unija neće više biti fatamorgana za Srbiju i druge zemlje Zapadnog Balkana. Cilj koji izgleda da je nadohvat ruke, a zapravo u realnosti nije ni blizu. Tako je otprilike do prošlonedeljnog sastanka u Berlinu nemačkog kancelara Olafa Šolca sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem izgledala evropska perspektiva Balkana.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
12°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve