Vesti
10.03.2022. 08:10
Vojislav Tufegdžić

Neobjavljeni podaci

Tajne o Miloševiću u Arhivu Jugoslavije

Slobodan Milošević 9.3.2022.
Izvor: EPA / SRDJAN SUKI

Neočekivano nije, neobično svakako jeste, da se bivšeg predsednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Miloševića u javnim istupima češće "sete“ strani, nego ovdašnji političari. Tako je bilo i nedavno, praktično na samom početku oružanih sukoba u Ukrajini, kada ga je, a nije zahtevno pogoditi u kom kontekstu i s kojim epitetima, pomenuo visoki britanski zvaničnik.

Posegnuti detaljnije u bilo koji segment priče u kojoj je akter Slobodan Milošević danas je, s obzirom na okolnosti koje su preuzele primat u životu čitavog društva, iluzoran pokušaj. A sve što se događalo nikako se ne može nazvati davnim vremenom. Čak i da se davnim nazove, puno je ostalo neistraženog.

Pare su presudile

Izručenje Miloševića Hagu

Slobodan Milošević

Izručenje Miloševića Hagu

28.06.2021. 06:00

Pare su presudile

Sutra, 11. marta, navršava se 16 godina od kako je Milošević preminuo u Sheveningenu, zatvorskoj ćeliji Haškog tribunala. Dogodilo se to u vreme suđenja kojem se nije nazirao kraj, iako su tužioci ovog međunarodnog suda uveravali javnost da će se proces brzo okončati jer je dokaza protiv Miloševića sasvim dovoljno. U tom trenutku nekadašnji predsednik Srbije je, posle izručenja Hagu na Vidovdan 2001. godine, u "pritvorskoj jedinici“ kako se to umiveno nazivalo, proveo bezmalo pet godina.

Trenutak njegove smrti poklopio se sa činjenicom da je u Srbiji splaslo interesovanje za sudski postupak, te su redovni televizijski prenosi iz haške sudnice prekinuti. Druga činjenica, koja bi se pre mogla nazvati utiskom koji je Milošević ostavio među svojim simpatizerima, ali i među ne baš malobrojnim pravnicima, jeste da je u mnogim pojedinostima uspeo da ospori optužbe koje su mu stavljane na teret.

Bez pomoći države

Ove godine će se na obeležavanju godišnjice smrti u Požarevcu gde je sahranjen okupiti sve malobrojniji prijatelji bivšeg predsednika. Među njima, izvesno, najviše će biti članova Udruženja građana "Sloboda“, nekada veoma aktivne organizacije za koju sada većina nije sigurna da li uopšte i dalje postoji.

"Udruženje ’Sloboda’, naravno, postoji, radimo, ali smo ometeni ovom situacijom, ne okupljamo se često i nemamo više toliko aktivnosti. Nekada smo organizovali veoma posećene tribine, interesovanje je bilo ogromno, Momir Bulatović, svojevremeno predsednik udruženja koji je u međuvremenu umro, redovno se pojavljivao u medijima, gostovali su i Mića Radović, Miša Aleksić... Više nije tako, zovu nas, ali teško da ćemo u skorije vreme biti u stanju da odgovorimo na pozive“, kaže za "Ekspres“ advokat Slobodan Lazarević, pravni zastupnik "Slobode“.

Lazarević objašnjava da ma kako javno neprimetni bili, podružnice ovog udruženja kojih je najviše u Vojvodini, mada je najveća, razumljivo, u Miloševićevom rodnom Požarevcu, i dalje intenzivno rade na prikupljanju materijala i dokumenata o bivšem predsedniku. Pripremljeno je i nekoliko izdanja, ali nisu realizovana jer osim donacija članova ne raspolažu drugim izvorom finansiranja. "Ne sećam se da je ijedan naš projekat prošao na bilo kom konkursu, država nas nikada nije pomagala ni u kom smislu“, kaže Lazarević.

Uprkos tome, entuzijazma ne manjka. Većini, verovatno, sve to deluje kao nesvrsishodno gubljenje vremena, ali ozbiljnog razloga za angažman ima. Prema rečima "Ekspresovog“ sagovornika, udruženje je sakupilo i analiziralo ogroman broj dokumenata, obradilo ih koliko je to bilo u mogućnosti, a potom predalo Arhivu Jugoslavije čiji su se stručnjaci time dalje bavili:

"Samostalno smo prikupljali svu građu, uglavnom su nam je dostavljali naši članovi, ali smo sakupili i sve ono što se nalazilo u partiji, u državnim institucijama, kod prijatelja... To smo sredili i platili Arhivu Jugoslavije da to obrade njihovi stručnjaci. Da sve popišu, klasifikuju, izaberu ono što je važno i da nam to prezentuju. To smo uradili još u vreme Momira Bulatovića.

Sve se to sada nalazi u Arhivu Jugoslavije. U tom materijalu ima i ono što je dobijao bivši predsednik Milošević. Tu su i razni izvori i knjige, faksimili, dokumenta, neka posebna izdanja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, prepiske koje se nekima sviđaju, nekima ne sviđaju, ali je tako kako jeste. Veliki je to materijal.“

Razmena dokaza

Na pitanje da li u prikupljenom materijalu postoje nepoznati detalji o događajima ’90-ih godina prošlog veka, o dešavanjima na Kosovu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji, okolnostima uoči izručenja Hagu, kontaktima sa stranim diplomatama... Lazarević odgovara:

"Ima dosta građe oko Kosova, izveštaja i procena. To je sve sačuvano. Video sam da se nešto od tih dokumenata pojavilo na ’Vikiliksu’, gde su nas iz Udruženja ’Sloboda’, uzgred, predstavili kao boljševičku grupu. Besmislica.

Ima tu i pravnih stvari, dokumenata koje su koristili i drugi optuženi u Hagu pa su ih davali Miloševiću, kao i on njima svoja. Razmenjivali su ih. Tu su i naša video-dokumenta, kao i fotografije koje su nam ostale preko kabineta predsednika, a koje bi tek trebalo da sredimo i odnesemo u arhiv.

Ima i diplomatskih dokumenata, čitav niz privatnih arhiva, razne beleške i zapisi koje je Milošević vodio. To je sve prilično neistražena dokumentacija. U svemu tome neko bi morao da nam pomogne.“

Za temu Miloševića i Haškog tribunala i dalje postoji zanimanje. Pre svega ovdašnjih studenata Pravnog fakulteta koji su se time bavili u svojim magistarskom ili doktorskim disertacijama. U "Slobodi“ čuvaju i pisma zahvalnosti studenata kojima su omogućili uvid u tražena dokumenta. Lazarević je uveren da je to dobra građa i za publicističke radove, ali da sve "zavisi od karaktera i namera autora“. Za materijale su se veoma interesovali i stranci, ponešto su preuzimali i objavljivali, ali kada su oni u pitanju, postoji druga vrsta problema:

"Uglavnom dolaze sa nekim svojim predubeđenjem i mi tu ne možemo ništa. Pa se onda događa da su razočarani ili pak tvrde da im je neko nešto sakrio, podmetnuo. Besmislice. Zašto bismo nešto krili, toliko vremena je prošlo da to ne bi imalo nikakvog smisla. Nažalost, u većini su stizali sa unapred izgrađenim stavovima, pa kada nisu uspevali da pronađu potvrdu za njih, smišljali su izgovore.“

Nada se da bi za ozbiljne domaće istraživače ova dokumentarna građa mogla da bude dragocena, a među njom su i dramatični trenuci Miloševićevog hapšenja, odvođenja u Hag, odnosa u Socijalističkoj partiji Srbije, odnosa sa pojedincima:

"Ljudi koji bi eventualno radili to istraživanje morali bi da imaju ozbiljnu podršku, to niko ne može privatno da radi. I ozbiljna institucija bi morala da bude pokrovitelj. Zanimanja da nam neko pomogne u tom smislu do sada nije bilo. I ono što smo objavili, recimo knjigu ’Optužujem’, za koju mislim da je bilo kapitalno delo, uradili smo sami. Ovde je štampano više izdanja, prevođena je na strane jezike, mislim da je i tamo štampano nekoliko puta, u Italiji, u Nemačkoj... Uzgred, imamo dobre odnose sa nekim organizacijama u inostranstvu. Naši ljudi su više puta tamo gostovali.“

Upravo zbog toga naš sagovornik insistira na tome da njihovo udruženje nije partijsko. Kao potpuno pogrešno navodi mišljenje da je u "Slobodi“ najviše ljudi iz SPS-a, mada je teško pouzdano reći ko je u većini jer su tu ljudi iz raznih partija čak i u Upravnom odboru, "a o članstvu da ne pričamo, pogotovo u našim podružnicama“.

Čitav posao je, objašnjava, daleko od završenog, uprkos ogromnom materijalu koji se nalazi u Arhivu. Postoji još nekoliko važnih privatnih dokumentacija članova koji su u međuvremenu umrli, pa se nada da će njihove porodice pristati da im ih predaju:

"Trebalo se izboriti da se sva ta dokumentacija sačuva, da ne propadne, kao što je mnogo toga u Srbiji propalo, da se odloži na pravo mesto gde bi se čuvala u odgovarajućim uslovima. Nažalost, Srbija je svoju istoriju učila iz Rusije, iz Austrije, Rumunije, Grčke... dobar deo građe koja je u Turskoj nikada nije ni otvoren. Zato imamo ko zna koliko paralelnih tumačenja važnih istorijskih događaja. U tome se dobrim delom ogleda ono što zovemo poštovanje naše istorije i tradicije.“
 

Nesuglasice lekara

Zaposleni u Arhivu Jugoslavije složili su se da je građa vredna pažnje. Na pitanje šta bi izdvojili kao najzanimljivije delove, Lazareviću su skrenuli pažnju na deo koji se odnosi na zdravstveno stanje Slobodana Miloševića. To je praktično njegov zdravstveni karton. Odranije, u vreme kada je priveden u beogradski zatvor i potom tokom čitavog boravka u Sheveningenu. Sve to je dobijeno uz saglasnost Miloševićeve porodice, jer tako nalaže zakon. Deo materijala koristio je profesor dr Vukašin Andrić, koji se nalazio i u komisiji koja je pregledala Miloševića. I on je u međuvremenu preminuo.

"Ne mogu ja to da tumačim, to moraju profesionalci. Ali, to su trenuci kada je Milošević briljirao u Hagu. Naravno, ovde nema istog mišljenja o tome, kao što nema ni o većini drugih tema. To je bilo kada je Milošević počeo da obara optužbe kao neutemeljene, da zove svoje svedoke, kada su u Hagu shvatili da neće ostvariti brzinu koju su obećali, kada se videlo da njihovi svedoci ništa novo nisu izneli. Andrić je objasnio te poslednje Miloševićeve dane.“

Odmah po objavljivanju informacije da je Milošević preminuo u zatvorskoj ćeliji, pojavile su se spekulacije o pravom uzroku smrti. Lazarević odgovara na pitanje da li je bilo osnova za sumnju:

"U dokumentima ima puno o tome, ali njih mogu na pravi način da čitaju samo lekari. Tu ima more podataka koji govore da ništa od toga što je zvanično objavljeno nije tačno. Jedan deo analiza o zdravstvenom stanju Miloševića poslednjih dana nikada nije objavljen. To je veoma, veoma zanimljivo. Tu je i izveštaj iz Bona predat na verifikaciju. Taj dokument je isto vrlo značajan, toksikološke prirode. Druga su dokumenta koja se tiču kardiološkog stanja, a treća propisane terapije. Sve to, ipak, da bi se pravilno razumelo, moraju da pogledaju specijalisti iz tih struka. Jer, tu nema tumačenja, to mora precizno da se razjasni i kaže. Jednog trenutka će to morati da se učini.“

Profesor Andrić je kao Miloševićev lekar pozvan da vodi konzilijum u kojem su se nalazile još dve koleginice iz Francuske i Rusije. Zadatak im je bio da, navodi Lazarević, utvrde tačnost nalaza lekara iz Sheveningena:

"Svaka čast stručnjacima iz Holandije, bili su izuzetni. Ali, jedno su oni, a drugo su ovi u pritvorskoj jedinici. Kada se sagleda sve to, onda ima i te kako razloga da se sve ponovo analizira. Ukratko, trebalo je da se odredi u kom smeru bi trebalo da idu dijagnostikovanja Miloševićevih zdravstvenih problema. Zaključak stručnjaka jeste da to nema veze sa onim što su u zatvoru ranije tvrdili, već da ima kardiološku osnovu. Ali, nikada Milošević od toga nije lečen, nikada nije ni odveden u bolnicu na ispitivanje. Presudna je bila reč bolničara iz pritvora, a ne stručnjaka. Previše toga ostalo je bez odgovora.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Uloga "nekih ljudi" u haškom robijanju
Sreten Lukić

Sudbina Sretena Lukića

20.10.2021. 08:10

Uloga "nekih ljudi" u haškom robijanju

Uslovna sloboda na koju je iz Haga pušten general policije Sreten Lukić ima cenu koju verovatno samo on zna. I uslov da bar još pet godina ništa i ni o čemu ne saopštava.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
5°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve