Filozof koji je imao problem sa ženama

Ostao je upamćen kao klasični predstavnik pesimizma, čovek čiju filozofiju možemo nazvati mračnom... 

Potiče iz imućne porodice. Otac mu je bio uspešni trgovac. Nakon očeve smrti Šopenhauer ostaje sa majkom, sa kojom se seli u Vajmar.

Majka mu je bila poznati romanopisac i svog sina je upoznala s tim krugom ljudi. Njihov odnos je bio dosta čudan, prilično hladan. Ona je nakon smrti svog muža procvetala u društvenim klubovima, što je Artura veoma pogodilo.

Loš odnos sa majkom uticao je na njegovu filozofiju i poglede da svet, kao i na njegov kasniji odnos prema ženama.

Iako genijalnog uma, koji je svakako bio nezvanična inspiracija potonjim velikanima filozofije i psihologije, pre svega Fridrihu Ničeu i Sigumndu Frojdu, Šopenhauer će u istoriji biti upamćen kao mizogena osoba, posebno kada je reč o ženama. Mizogenija je provejava kroz gotovo sva dela ovog velikana, među kojima su najpoznatija: "Svet kao volja i predstava", "Metafizika lepog", "Metafizika polne ljubavi", "O stilu i pisanju", "O geniju"...

NJegov stav prema ženama iznosi i u delu "Parerga i paralipomena": 

"U našem, monogamnom delu sveta, oženiti se znači svoja prava raspoloviti a dužnosti udvostručiti. Ali, kad su zakoni ženama dali ista prava kao ljudima, trebali su im onda dati i ljudski razum"...

Šta je još pisao o ženama: 

"Žena se ne odužuje životu onim što radi, već onim što trpi: bolovima kod porođaja, brigom za dijete, pokornošću pred čovjekom."

 

"Prava evropska dama je biće koje uopšte ne bi trebalo egzistirati; trebalo bi da postoje domaćice i devojke koje se nadaju da će to postati, pa se stoga ne odgajaju za aroganciju, nego za domaćinstvo i podređenost."

 

Mnogi biografi slažu se u oceni da je ovaj okrutni i negativan stav prema ljudima kod Šopenhauera samo posledica teško detinjstva i odrastanja sa roditeljima koji su ga na svaki način kritikovali i uvek očekivali bolje i više