Život
15.06.2023. 19:20
Dragan Vesić

Dragan Vesić

Kolumna: "Bludni sinovi crkve"

zlostavljanje dece, crkva, sveštenik
Izvor: Shutterstock / ambrozinio

Vremena se menjaju pa se mnogo toga što se nekad podvodilo pod bludne radnje i protivprirodni blud (npr. homoseksualizam, oralni seks...) danas smatra normalnim. Ipak, postoje stvari koje su gnusne, odvratne i bolesne – poput silovanja, incesta, zoofilije (mada je imate u porno filmovima), nekrofilije i pedofilije.

Nije potrebna natprosečna inteligencija da bi se zaključilo da je današnja epoha, što se (ne)morala tiče, otišla predaleko.

Gledano kroz istoriju, ni prethodne epohe nisu bile za uzor, ali se čini da je ipak postojala neka mera i da se znalo da neke granice ne smeju da se pređu: prosto, sistem vrednosti to nije dozvoljavao.

Danas toga nema, sve je uništeno i sve je dozvoljeno. Čak se prizemnost i nakaradnost medijski promovišu ili se o nekim stvarima ćuti.

Tako se, godinama unazad, piše o pedofiliji u crkvi, kako u katoličkoj, tako i u pravoslavnoj, samo što, koliko znam, niko nije procesuiran: kao da su sveštenici iznad zakona. Naravno, pravno gledano, svako je nevin dok se ne dokaže suprotno, ali ovde nije reč o povremenim incidentima nego o masovnoj pojavi kada je reč o seksualnom zlostavljanju dece od strane sveštenika. I nije logično da je toga – kako mediji izveštavaju – „navodno“ bilo i da svi sveštenici budu oslobođeni „zbog nedostatka dokaza“.

Osim što je pedofilija, posebno u crkvi, ogavna, situacija je veoma delikatna jer malo je onih koji bi o tome ne samo progovorili javno, nego i svedočili i ponudili dokaze. Ne samo da je problem stid, nego i dokazi ne znače ništa ako je neko iznad zakona.

U takvom redu stvari ne može se govoriti o pravnoj državi, moralu i sistemu vrednosti jer ga ruše oni koji bi trebalo da ga grade.

Emocije i ljudskost su, u digitalnoj epohi, stavljene ad acta, a glasovi onih koji na to upozoravaju ne čuju se od silne kakofonije i onomatopeje zagovornika vrlog novog sveta ogrezlog u pukom materijalizmu i animalnom hedonizmu, gde se sve svodi na zadovoljavanje nagona i sebičnih potreba.

Ono što nismo ni sanjali da je zamislivo i moguće postalo je zamislivo i moguće – najgori košmar postao je stvaran.

Duhovnost i ljubav podrivaju temelje novog sveta i zato nisu poželjni. Bez njih nema empatije, pažnje, brige za druge, lepog vaspitanja... Ljudi su postali samoživi, hladni, misle samo na svoj interes i posle se čudimo kad nam se desi masakr u školi, krvavi pir u nekom gradu i zašto su dečacima idoli kriminalci, a devojčicama prostitutke – možda je „politički korektno“ reći: eskort dame ili starlete da se jezički senzitivne osobe ne bi uvredile.

One, kao i LGBT populacija, kao da likuju i jedva čekaju da sveštenike kompromituju skandali i nastranosti, kako bi ocrnili religiju, i svoju nastranost prikazali kao nenastranost bez obzira što je i njihovo seksualno opredeljenje po mnogima nastranost, ali ne i po standardima epohe.

Pritom zaboravljaju da svako svojim nedoličnim ponašanjem bruka isključivo sebe – zašto bi bludni sinovi crkve bili izuzetak i kompromitovali veru?

Tačno je da neki sveštenici jedno pričaju, a drugo rade, a ne bi smeli. Osim što su perverzni, mnogi od njih žive raskalašno, voze skupe automobile, svoje usluge naplaćuju previše, a, s druge strane, propovedaju ljubav, skromnost, smernost i dobrotu, što jeste licemerno.

Po nekima, oni na taj način kompromituju hrišćanstvo, po drugima to je njihova bruka jer Biblija im svakako ne nalaže da postupaju suprotno od onoga što u njoj piše.

Ipak se nameće pitanje zašto država na to žmuri i zašto vrh crkve ne reaguje – zašto ih ne ekskomunicira? Neće valjda takve sveštenike da kanonizuje i proglasi za svece?

U "Božanstvenoj komediji“, na primer, Dante Aligijeri je papu Bonifacija, koji je imao diktatorsku karakternu crtu, smestio u osmi krug pakla. Da ironija bude veća, papa se smatra svecem: naslednikom jednog od 12 apostola – Svetog Petra.

Nisu ni pravoslavni velikodostojnici sveci, ali se bar pravoslavni poglavar, patrijarh, ne smatra svecem. Ne dovodi se u pitanje ni to da ortodoksni vernici preteruju i znaju da budu fanatici jer svakoga ko nije pravoslavni hrišćanin i huli na Boga proglašavaju bezbožnikom i mrze. To nije u duhu hrišćanstva i tako nešto ne piše u svetim spisima, nego piše 2Volite neprijatelje svoje“. Mržnja je za hrišćane greh.

Takođe je tačno da su katolici izmislili indulgenciju i da je inkvizicija pobila mnogo ljudi.

U islamu je, recimo, poligamija dozvoljena jer Kuran nema ništa protiv mnogoženstva, a što to degradira ženu svodeći je na objekat njih ne zanima.

Ali, svaku religiju trebalo bi da zanima blud, posebno u njihovom redovima, jer ne postoji prirodan i neprirodan – blud je jednostavno blud tj. razvrat... Nešto što nije moralno prihvatljivo, a nijedna religija na svetu ne propoveda nemoral.

Zato je izraz protivprirodni blud pleonazam.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Dragan Vesić o veštačkoj inteligenciji
veštačka inteligencija

Kolumna

10.05.2023. 23:10

Dragan Vesić o veštačkoj inteligenciji

Veštačka inteligencija nema emocije, posebno empatiju, ali ima mozak. Doduše veštački. Neki moćni ljudi, koji joj ubacuju algoritme, takođe nemaju emocije, posebno empatiju, ali nemaju ni mozak. Odnosno imaju izopačen, a to je kao da ga nemaju, i zato je veštačka inteligencija opasna po čovečanstvo.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
26°C
29.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve