Teodor Kačinski
Kako je uhapšen čovek koji je TERORISAO AMERIKU 17 godina
Kada je Unabomber uhapšen, 3. aprila 1996, jedna od najdužih potera u istoriji FBI-ja konačno je završena.
Napadi Teodora Kačinskog bili su zastrašujući i nepredvidivi, ali pre nego što je postao terorista bio je nadaren matematičar. Dobio je stipendiju za Harvard kada je imao samo 16 godina, a bio je i najmlađi docent matematike ikada na Berkliju.
Kasnije je rekao da mu je matematika bila nevažna i da je to samo igra u kojoj je bio dobar. Naglo je napustio akademsku zajednicu 1969. godine.
"Još od svojih ranih tinejdžerskih godina sanjao sam da pobegnem od civilizacije", rekao je kasnije u jednom intervjuu. Sagradio je kolibu u šumi blizu Linkolna u Montani, gde je živeo bez struje i tekuće vode. Lovio je i gajio baštu, jeo veverice, zečeve, bobice…
Godine 1978. počeo je da šalje bombe naučnicima, biznismenima i drugima čiji ga je rad razbesneo.
Policija ga je nazvala "Unabomber" jer su njegove prve mete bili univerziteti i avio kompanije. Na kraju mu je pripisano 16 bombaških napada, u kojima su tri osobe poginule, a 23 povređeno. Akcija da se uhapsi Unabomber, bila je jedna od najdužih i najskupljih istoriji FBI-a. Bombe Kačinskog su bile ručno rađene, bilo je nemoguće ući im u trag, a vremenom su postale sofisticiranije i smrtonosnije.
Predsednik avio kompanije "United Airlines", bio je jedna od prvih žrtava. Na meti su se našli i sekretarka Univerziteta Vanderbilt, vlasnik prodavnice kompjutera prodavnice u Kaliforniji, profesor informatike na Jejlu…
Međutim, pre nego što je postao Unabomber, Ted Kačinski je, navodno, bio žrtva eksperimenta za kontrolu uma, koji je vodio Henri A. Marej, psiholog sa Harvarda, a koji je podržala CIA.
Marejeva studija je bila deo programa pod kodnim nazivom "Projekat MK-Ultra". Cilj programa je bio da se utvrdi kako je moguće kontrolisati ispitanike, ponekad koristeći psihoaktivne supstance kao što je LSD, prema dokumentu koji je CIA učinila javno dostupnim 2018.
"Projekat je pokušao da proizvede savršeni serum istine za upotrebu u ispitivanju osumnjičenih sovjetskih špijuna tokom Hladnog rata", stoji u dokumentu. "I generalno da istraži bilo koje druge mogućnosti kontrole uma." Tadašnji direktor CIA-e, Ričard Helms, naredio je uništavanje mnogih dosijea vezanih za MK-Ultra 1973. godine.
Iako nema dokaza da je LSD korišćen prilikom eksperimenata nad Kačinskim, on je otkrio neke detalje o svom učestvovanju u studiji, u prepisci sa profesorom Alstonom Čejzom, koji je kasnije napisao knjigu o Unabomberu.
Čejs je u članku iz juna 2000. u časopisu "Atlantik" tvrdio da je ono što je Kačinski doživeo na Harvardu, doprinelo stvaranju ličnosti Unabombera.
"Iskustvo na Harvardu je oblikovalo njegov bes i legitimisalo njegov gnev", napisao je Čejs.
Iako nije utvrđena definitivna veza između studije i postupaka Kačinskog, neki sugerišu da je program možda pogoršao njegovu šizofreniju, što je dovelo do toga da usmrti tri osobe i povredi još 23.
Kačinski je 1993. počeo da piše novinama, rugajući se svojim žrtvama i preteći novim metama. Pisao je u ime "anarhističke grupe koja sebe naziva Klub slobode". Naterao je "Vašington post" i "Njujork tajms" da 1995. objave esej od 35.000 reči pod nazivom "Industrijsko društvo i njegova budućnost", tvrdeći da će prestati sa napadima, ako objave ono što će postati njegov manifest.
"Industrijska revolucija i njene posledice bile su katastrofa za ljudsku rasu", započelo je Kačinski svoj mračni, bogato argumentovani esej o zloćudnoj ulozi tehnologije u modernom društvu. Individualna sloboda i autonomija su eliminisani centralizovanim sistemima kontrole. Ove sisteme je trebalo uništiti, obnoviti "divlju prirodu". Mete Kluba Slobode su bili "tehnofili koji sve nas vode krajnje bezobzirnim putem u nepoznato".
Njegove ideje su u nekim krugovima shvaćene ozbiljno. Džejms K. Vilson, konzervativni društveni naučnik, napisao je: "Ako je ovo delo ludaka, onda su to i spisi mnogih političkih filozofa - Žan-Žaka Rusoa, Toma Pejna, Karla Marksa..."
Međutim, objavljivanje manifesta dovelo je, baš kako se FBI nadao, do hapšenja Kačinskog. Njegov brat Dejvid je pročitao esej i prepoznao način govora i argumente. Dejvid je voleo svog brata, iako su se udaljili i bilo mu je potrebo nekoliko meseci da odluči da svoje sumnje podeli sa policijom.
Federalni agenti su dobili nalog za pretres i 3. aprila 1996. uhapsili Teda. U njegovoj kolibi su pronašli materijale za pravljenje bombi, gotovu bombu spremnu za slanje, originalni rukopis manifesta i 40.000 stranica dnevničkih zapisa u kojima je Kačinski beležio svoj svakodnevni život, razloge za slanje bombi, svoj bes… Klub Slobode, kako se pokazalo, imao je samo jednog člana.
*
Kačinskom je suđeno pred saveznim sudom u Sakramentu krajem 1997. Vlada je tražila smrtnu kaznu, prekršivši sporazum sa Dejvidom Kačinskim da se odustane od nje. Dejvid i njihova majka Vanda dolazili su na sud svaki dan, ali Ted, koji je sedeo nekoliko metara dalje, nikada ih nije ni pogledao. Njegovo držanje na sudu bilo je pristojno, pažljivo, mirno.
Bradati pustinjak, čija je slika bila emitovana širom sveta, sada je izgledao i ponašao se kao skromni profesor.
Njegovi advokati su smatrali da je jedini način da izbegne smrtnu kaznu da se izjasni kao mentalno bolestan. Biti proglašen ludakom je bio najveći strah Kačinskog. Želeo je da rizikuje da bude pogubljen, samo da bi mogao da na sudu predstavi svoj slučaj i objasni zbog čega je mislio da su njegovi postupci bili neophodni. Sud je naložio da se uradi psihijatrijska procena i Kačinski je proglašen paranoidnim šizofrenikom. Tražio je da zastupa sam sebe, što je sud odbio. Matiran, Kačinski se izjasnio krivim radije nego da bude proglašen ludim. Osuđen je na četiri doživotne kazne.
Dok je boravio u zatvoru sa maksimalnim obezbeđenjem u Koloradu, dopisivao se sa stotinama ljudi i nastavio da piše eseje i knjige. Kolekcija njegovih tekstova "Tehnološko ropstvo", objavljena je 2010. godine, a većina kupaca knjige ju je na sajtu "Amazon", ocenila sa pet zvezdica. U izveštaju za pedesetogodišnjicu mature njegove klase na Harvardu, Kačinski kao svoje zanimanje naveo "zatvorenik". Pod "dostignuća" naveo je svoje četiri doživotne kazne.
U junu 2023. izvršio je samoubistvo u zatvoru. Imao je 81 godinu.
Izvori: Smithsonian Magazine, The Washington Post