Život
22.05.2022. 08:10
Život
29.05.2022. 17:46
Đoko Kesić
Novo čitanje istorije
Zbog čega su u Hrvatskoj opet oživeli priču o susretu Tito–Stepinac
Ukoliko želite da razumete suštinu državnih i nacionalnih stremljenja, onda obavezno čitajte "Glas koncila“, list Hrvatske rimokatoličke crkve. Jer "Obavijest o zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa i aktivnostima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti“ objavljena ovih dana neodoljivo podseća kao da je ovo naučno štivo sročeno baš u "Glasu koncila“.
U "Obavijesti“ piše: "Prestati s poticanjem neprijateljstva prema Hrvatima i progonom hrvatskih državljana... (pitanje Bunjevaca, jezika, jasenovački mit, odnos prema bl. Alojziju Stepincu i dr.).“
U tom kontekstu valja i čitati da su "transkripti“ razgovora Tito–Stepinac i film "Razgovor“ reditelja Dominika Sedlara novi pokušaj rehabilitacije nadbiskupa.
Istoričar dr Milan Koljanin dobar period naučnoistraživačkog rada posvetio je Pavelićevoj NDH i zločinima koje je ta ustaška tvorevina počinila. On za "Ekspres“ eksplicite dokazuje da je sve pomenuto deo osmišljene akcije da se poništi ocena pape Franje o Stepincu sažeta u jednoj rečenici: "Ne znam čemu bi služilo proglašenje Stepinca za sveca.“
Zbog čega su u Hrvatskoj opet oživeli priču o susretu Tito–Stepinac? Profesor Koljanin izričito naglašava da je "kanonizacija kardinala Stepinca sigurno jedna od važnih tema u hrvatskoj javnosti, ujedno i razlog njene frustracije, s obzirom na stav Svete stolice prema ovom pitanju. Treba imati u vidu značajan uticaj Rimokatoličke crkve za koju je to pitanje od suštinskog značaja s obzirom na mesto koje je ona dala Stepincu u hrvatskoj savremenoj istoriji, odnosno u narativu koji bi trebalo da postane neprikosnovena interpretacija perioda u kojem je on živeo.“
U objavljenom delu scenarija mogu da se zapaze osnovne teze tog narativa, pre svega ona o Rimokatoličkoj crkvi kao simbolu i čuvaru egzistencije, identiteta i državnosti hrvatskog naroda, kao i o Hrvatskoj kao brani evropskog hrišćanstva od "bizantinizma“, koji se sada pojavljuje u obliku komunizma. Odnos nadbiskupa i ustaškog vođe opisuje se samo kao obostrana antipatija, dok se odnos prema Srbima objašnjava tlačenjem hrvatskog naroda tokom postojanja Jugoslavije.
Život
15.05.2022. 16:50
Transkripti razgovora Tito–Stepinac ili šminkanje zločinca
Vesti
08.07.2021. 10:24
"Treći rajh je imao ozbiljne planove sa nadbiskupom"
Srpska pravoslavna crkva opisana je više kao politička organizacija nego kao verska zajednica, što je bio stav i nadbiskupa Stepinca i Pavelića. To je bila i osnova progona SPC tokom postojanja NDH. Osnova celog narativa je da je simbol stradanja hrvatskog naroda i njegove crkve upravo nadbiskup, koji se odlučno suprotstavlja i samom komunističkom diktatoru Josipu Brozu, bez obzira na to što ga to može stajati života.
Profesor Koljanin kaže da Hrvati i ne prikrivaju nameru da je rehabilitacija nadbiskupa Stepinca belodano i poenta samog scenarija, odnosno filma. On odlučno odbija Brozov predlog da stvori „nacionalnu crkvu“, odnosno da odvoji Rimokatoličku crkvu u Hrvatskoj i Jugoslaviji od Vatikana, čime bi ona postala sluga politike kao što je to SPC.
"Isticanje ovog čina u prvi plan može se tumačiti i kao neka vrsta prekora Svetoj stolici zbog nekanonizovanja Stepinca i pored njegovog žrtvovanja za očuvanje jedinstva Rimokatoličke crkve“, zaključuje profesor Milan Koljanin.
U razgovoru za "Ekspres“ istoričar dr Veljko Đurić Mišina na početku postavlja pitanje – "Da li je bilo zapisnika razgovora Broza i Stepinca 4. juna 1945. godine?“ Zatim elaborira njihove uporedne biografije.
"Josip Broz i Viktor Alojzije Stepinac rođeni su u hrvatskim porodicama, u široj okolini Zagreba na suprotnim stranama. Obojica su u Prvom svetskom ratu bili vojnici austrougarskih postrojbi: Broz na ratištu protiv Srbije, a potom Rusije, Stepinac protiv Italije, a krajem decembra 1918. godine (kada je rat odavno završen) na nekadašnjem Solunskom frontu.“
Profesor Đurić navodi da su, ideološki gledano, u II svetskom ratu bili na suprotnim stranama. Kad je reč o odnosu prema hrvatskoj naciji, bili su na istoj strani! Međutim, sukob se zbio 4. juna 1945.
Đurić podseća da je Brozov odnos prema Stepincu imao svoje mene: na vojnoj paradi, održanoj 13. maja 1945. godine na Trgu bana Jelačića, Stepinac je bio u počasnoj loži, pored jednog sovjetskog pukovnika i Vladimira Bakarića. Četiri dana kasnije, 17. maja, Stepinac je uhapšen i interniran u posebno čuvan objekat!
Tito i Bakarić dočekali su Alojzija Stepinca u poslepodnevnim časovima 4. juna u zgradi Lovačkog doma na Tuškancu.
Nije sporan datum sastanka, sporno je ko je bio na sastanku i tu nastaje problem.
Prisustvo drugih ličnosti osim pomenute trojice jedna je od nerazjašnjenih tvrdnji. Tako, hrvatski književnik, nekadašnji dužnosnik pri vojsci NDH Vinko Nikolić u drugom delu knjige „Stepinac mu je ime“ na strani 436 tvrdi da je uz Stepinca bio njegov sekretar Stjepan Lacković. Lacković u svojim memoarima to ne pominje.
Ni strani autori koji su se bavili NDH i Stepincem ne pominju četvrtu osobu u razgovorima, na primer Karlo Falkoni u knjizi "Il silenzio di pope Pie XII“.
S obzirom na to da je sastanak bio utroje, lako se da zaključiti da nije bilo zapisničara! Kako je sastanak bio od obostranog značaja, moguće je da su Brozovi saradnici sačinili službenu belešku o sadržini razgovora. Međutim, Milan Terzić, arhivista koji je svojevremeno sređivao arhivsku građu iz Brozovog kabineta, nije pronašao nikakvu belešku o sadržaju sastanka. Vladimir Dedijer, Brozov biograf, obratio se 11. februara 1980. godine Vladimiru Bakariću za pisano sećanje na razgovor sa Stepincem.
U odgovoru, Bakarić je priznao da je čitao knjigu Alekse Benigara: ustvrdio je da je u njoj data tačnija formulacija od komunističke jedne Brozove rečenice: "Ja, kao Hrvat i katolik.“ Komunistička štampa nije objavila te reči! To upućuje na zaključak da je neko iz Brozove okoline sačinio službenu belešku! Za druge Benigarove tvrdnje o sastanku kazao je da su frizirane! Posle izvesnog vremena Bakarić je posetio na Kaptolu Stepinca i o tome pisao Dedijeru: "Nastupao je dosta bijesno, nacionalistički, proustaški i antisrpski!!!“
Na ovom mestu treba razjasniti još jednu nepoznanicu: Juraj Batelja kao šef grupe koja je pripremala postulaturu dokumentaciju u procesu beatifikacije nadbiskupa Stepinca ne navodi detalje razgovora. Zapisnik o sastanku ne pominju: Vinko Nikolić u dvotomnoj knjizi "Stepinac mu je ime“.
Na kraju ostaje pitanje: kome danas treba sadržaj razgovora Tito–Stepinac? Postoji samo jedan odgovor: Rimokatoličkoj crkvi u Hrvata kako bi dokazala da je nadbiskup bio iskreni hrvatski nacionalista, borac za Hrvatsku, veliki antikomunista, kako bi se Vatikan umilostivio da proces posvećenja privede kraju pa da umesto reči "blaženi“ uz Stepinčevo ime stoji "sveti“!
Komentari
