Biznis
05.10.2022. 21:10
Vojislav Tufegdžić

Resursi u Srbiji

Značajan izvor energije: Da li smo odustali od biomase?

Biomasa, obnovljivi izvori energije
Izvor: Shutterstock

Ne samo postojeća kriza izazvana ratom u Ukrajini, već i okolnosti koje s ratom nemaju dodirne tačke pokazale su da je nekadašnji optimizam brojnih energetskih stručnjaka potpuno nerealan.

Ne zbog slabašnog potencijala vetra i sunca da zadovolji nekadašnje potrebe, već pre svega zbog rastuće potrošnje energije u industriji, saobraćaju, funkcionisanju velikih urbanih sredina, značajnom porastu broja stanovnika na planeti, shodno tome i porastu potrošnje energije.

Iako je donedavno kao jeres doživljavano planiranje korišćenja klasičnih energenata u budućnosti, od pre nekoliko meseci se ugalj, nafta, gas i nuklearke vraćaju na velika vrata.

Ekologija se kao tema više i ne pominje. S obzirom na činjenicu da alternativni izvori nemaju ni teoretsku perspektivu zadovoljavanja elementarnih potreba, nema dileme da će, pre svega Evropa, u doglednom periodu morati da se osloni na takozvane prljave energente.

Ekološki optimizam

Usklađujući se sa evropskim stremljenjima, Srbija je pre osam godina kao svoje najznačajnije resurse obnovljivih izvora energije označila biomasu.

Tada je, prema nekim procenama, njihov energetski potencijal mogao da zadovolji čak 30 odsto ukupnih energetskih potreba zemlje. To se ni približno nije dogodilo, niti je ustanovljeno koji procenat zadovoljenja energetskih potreba je postignut na ovaj način. 

Pomenuti potencijal biomase u Srbiji čine ostaci u šumarstvu i drvnoj industriji, ostaci u ratarstvu, stočarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu i primarnoj preradi voća, kao i značajne mogućnosti korišćenja biomase dobijene u stočarstvu.

Prema onome što je uglavnom ostalo u domenu teorijskih mogućnosti, na jugu Srbije najzastupljenija je šumska, odnosno drvna biomasa, a na severu poljoprivredna biomasa poput slame, kukuruzovine, granja, koštica, ljuski i životinjskog izmeta.

U periodu od pre decenije biomasa se najviše koristila za zagrevanje domaćinstava, potom za proizvodnju električne energije, u manjoj meri za proizvodnju biogoriva za saobraćaj, kao i za proizvodnju hemikalija i bioplastičnih materijala. Prema procenama koje nisu zasnovane na dovoljno utemeljenim parametrima, u idealnim okolnostima samo korišćenjem drvnih ostataka u Srbiji bi moglo da se obezbedi dovoljno energije za potrebe čak 800.000 domaćinstava.

Od svih pomenutih potencijala biomase u Srbiji se danas u daleko najvećoj meri za grejanje koristi pelet, koji se dobija tako što se piljevina koja ostaje nakon obrade drveta tehnološkim procesom melje, suši i presuje. Kao sirovina za pravljenje peleta može se koristiti ogrevno drvo, drvo iz šumskog otpada, piljevina, strugotina, kao i ostali otpad koji se dobija preradom drveta.

Najbolja sirovina za pravljenje peleta je bukva jer se u pelet dobijen od ovog drveta tokom procesa pravljenja ne dodaju nikakva vezivna sredstva, hemikalije ili aditivi. Naravno, iluzorno je očekivati da se sav pelet na domaćem tržištu dobija od bukve, što znači da se u sve ostale proizvode dobijene od piljevine dodaju hemikalije. Samim tim, teško se može reći da je ovo kompletno "čist“ proizvod, kako se uglavnom doživljava.

Bojazan da će predstojeća grejna sezona biti problematična, uprkos uveravanjima države da neće biti restrikcija električne energije, uzrokovala je da upravo pelet poslednjih nedelja postane jedna od najtraženijih roba u Srbiji. Međutim, poslednjih dana ga nema u prodaji.

Odnosno, kako tvrde oni koji za njim tragaju, peleta ima, ali skrivenog u magacinima, jer proizvođači i trgovci ne žele da ga prodaju po limitiranoj ceni od 38.000 dinara za tonu. Na crnom tržištu, kažu, ima ga po ceni koja je za 10.000 dinara viša od one koju je kao gornju granicu odredila Vlada Srbije.

Prema proceni profesora na Tehnološko-metalurškom fakultetu Petra Đukića, do stabilizovanja tržišta peleta doći će tek polovinom zime jer država u pokušaju da svojim merama uravnoteži situaciju neće imati uspeha. Zbog takvog stanja brojna domaćinstva su se odlučila da kao ogrev koriste drvo, ali je i ono u međuvremenu izuzetno poskupelo te cena po kubnom metru iznosi oko 100 evra. Objašnjavajući osnovni razlog za drastičan skok cena pomoćnik ministra za energetiku Zoran Ilić nedavno je naveo smanjenje proizvodnje uglja u zemlji.

Kad se svede na svima jasnu matematiku, potrošnja peleta u grejnoj sezoni za kuću od 120 kvadrata, ukoliko se ograniči na 30 kilograma dnevno, iznosi između četiri i pet tona. Po sadašnjoj "crnoj“ ceni, to znači između 200.000 i 240.000 dinara. Samo za grejanje. I to pod uslovom da je izolacija grejnog objekta dobra i da se temperatura u kući održava do 23 stepena Celzijusa. Iznad toga potrošnja znatno raste.

Mada zvanična statistika o tome ne postoji, značajne količine drveta u Srbiji se koriste za grejanje. Kako navodno obezbeđivanje biomase ne bi bilo izgovor za nekontrolisanu i ilegalnu seču šuma, Srbija je odavno trebalo da uvede kompletan sistem sertifikacije šuma, odnosno porekla drveta, što predstavlja i obavezu na putu pristupanju EU.

Ekonomska nedoumica

Prelazak u što većoj meri na obnovljive izvore energije, među kojima je i biomasa, omogućio bi ne samo smanjenje zagađenja životne sredine, već i uštedu troškova koji nastaju zbog uticaja sagorevanja fosilnih goriva na zdravlje stanovnika, zemljište i eko-sistem.

Uprkos tim benefitima, deluje da se i u Evropi i u Srbiji prećutno odustalo od nekada naširoko proklamovane ideje o biomasi kao jednom od najvažnijih izvora energije. Ključni problem sa biomasom je, ispostavilo se u praksi, osiguravanje dugoročnog snabdevanja jer je za investitore, a to je oblast koja podrazumeva velika ulaganja, ključno obezbeđivanje sirovine u dužem vremenskom periodu. Između ostalog, bar što se Evrope tiče, sigurnost snabdevanja biomasom je i jedan od uslova koje traže banke kako bi kreditirale takve projekte.

Upravo je ekonomski aspekt jedan od najteže savladivih. On prvo podrazumeva stvaranje ambijenta za investiranje u ovu oblast, što obuhvata brzo dobijanje dozvola, nepostojanje imovinskopravnih problema, pospešivanje donošenja prostornih planova koji definišu ulaganje. Drugi segment su podsticajne mere, a treći jačanje svesti o značaju obnovljivih izvora energije kroz zapošljavanje i ekonomske instrumente. Nikako ne bi trebalo zanemariti ni proizvodnju opreme i izgradnju novih prenosnih kapaciteta. Istovremeno, kao problem je označeno i opadanje površine zemljišta za proizvodnju hrane.

U Srbiji je u ovom trenutku najveći izvor za proizvodnju energije ugalj. Iz njega se proizvodi više od 60 odsto električne energije. Termoelektrane godišnje proizvedu više od pet miliona tona pepela pa bi prelazak na obnovljive izvore sa aspekta životne sredine bio nemerljiv. Ali, uslovi za tako nešto realno ne postoje. Ne samo u našoj zemlji, nego i u Evropi.

Naspram 8,3 odsto u 2004. godini, energija iz obnovljivih izvora pokrila je u 2012. nešto više od 14 odsto ukupne potrošnje članica Evropske unije. Kada je reč o udelu ove energije, nacionalne ciljeve za 2020. godinu još tada su nadmašile Bugarska, Estonija i Švedska. Najveći deo potrošnje energijom iz obnovljivih izvora pokrivala je Švedska, potom Danska i Austrija, a najmanji Malta gde je tek neznatno više od jednog procenta energije dolazilo iz obnovljivih izvora.

Dok se okolnosti u energetskom sektoru iz korena nisu promenile, Akcioni plan za energetsku efikasnost podrazumevao je da Srbija svake godine štedi po 1,5 odsto energije. Udeo svih obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji u našoj zemlji je pre osam godina iznosio između 11 i 13 odsto, mada te podatke vredi uzeti s rezervom jer statistički nisu obrađeni prema pouzdanoj metodologiji. Među njima je biomasa imala najveći udeo sa oko 62 odsto, u ogromnoj meri korišćena za grejanje domaćinstava, zatim solarna energija, male hidroelektrane, geotermalna energija i vetroelektrane.

Korišćenje biomase na nivou Srbije podrazumeva da se u svakom regionu veoma precizno znaju potencijali – koliko ima poljoprivredne, koliko šumske biomase, koliko biorazgradive građe s komunalnog otpada... Zatim se mora ustanoviti pristupačnost korišćenja biomase da bi čitav sistem bio održiv: infrastruktura, finansijski i ljudski resursi koji bi uspešno mogli da ih koriste, a pogotovo dostupnost korišćenja za krajnje korisnike jer je bespredmetno proizvoditi energiju koju građani neće moći da plate.

Energetsko siromaštvo

S obzirom na neizvesnost u energetskom sektoru za koju se ispostavilo ne da je podložna, nego zavisna od političkih događanja, neophodnost štednje energije i delimičnog oslanjanja na alternativne izvore jeste ključno za razvoj i održivost država. Biomasa je u tome ozbiljna mogućnost. Davnih godina o važnosti i uticaju ove teme iz sasvim praktičnog, životnog aspekta, govorila je sociološkinja Ksenija Petovar:

"U svim vidovima siromaštva s kojima se suočavamo posebno mesto zauzima energetsko siromaštvo. To nije posebna forma siromaštva, ali ima višestruke dimenzije i značajno utiče na kvalitet svakodnevnog života. Definicija ove vrste siromaštva pre svega podrazumeva nedostatak savremenih energetskih sredstava, upotrebu zagađujućih goriva i lokalnih ložišta koji povećavaju zagađenost stanova i kuća, samim tim i povećanje procenta obolevanja i smrtnosti. Potom je tu i veliki utrošak vremena na sakupljanje goriva i loženje, upotreba nebezbednih energetskih tela, visoki troškovi domaćinstava za zagrevanje, nedovoljna temperatura u stanu, smanjenje zagrevanih površina, a jedna od implikacija toga podrazumeva i neadekvatno vođenje higijene u domaćinstvu.“

Prema lako proverivim podacima, više od polovine domaćinstava u Srbiji koja imaju lokalna ložišta smanjilo je u proteklih 20 godina površinu zagrevanog prostora u stanovima tokom zime. Ujedno, rizik od energetskog siromaštva se veoma ozbiljno približio i domaćinstvima koja koriste daljinsko grejanje, a veliki broj domaćinstava je ispod tog praga.

Kao granica energetskog siromaštva određeno je kada mesečni troškovi grejanja prelaze 10 odsto prihoda domaćinstva, zbog čega je sve veći broj građana u takvom riziku. Kao jedna od posledica zabeleženo je i povećanje broja vlasnika stanova koji podnose zahteve za isključivanje iz sistema daljinskog grejanja i sukoba u stambenim zgradama između onih koji žele i onih koji neće da nastave tako da se greju. Tome treba dodati i probleme za gradske toplane zbog porasta broja domaćinstava koja izbegavaju da plate troškove grejanja.

"Šira definicija energetskog siromaštva obuhvata i troškove putovanja na posao, dostupnost korišćenja zdravstvenih usluga i obrazovanja. U tome posebnu težinu ima mesto stanovanja. U seoskim područjima su troškovi putovanja znatno viši kada se odlazi do bolnice ili škole. Domaćinstva u seoskim naseljima u proseku troše tri puta više za prevoz do škole, obdaništa ili bolnice nego domaćinstva u gradskim naseljima jer je gustina stanovanja niža. I to su okolnosti koje se apsolutno moraju imati u vidu, uz poseban osvrt na dostupnost javnog saobraćaja. Do pre 20 godina subvencionisanje javnog saobraćaja bilo je značajno, danas je ono minimalno, što seoska domaćinstva dodatno dovodi u veliki rizik od siromaštva“, navela je Petovarova.

Prednost korišćenja biomase ogledala se i u tome što u našoj zemlji postoji velika količina neobrađenog zemljišta, oko 100.000 hektara takozvanog marginalnih oranica, koje su mogle da se iskoriste za proizvodnju biogoriva korišćenjem brzorastućih kultura, ali se ni to nije ostvarilo. Sledeći deo odnosio se na pitanje upravljanja i korišćenja životinjskog otpada u proizvodnji obnovljive energije, čime bi se smanjilo lagerovanje na divljim deponijama opasnog otpada nastalog u veterini i poljoprivredi.

Hidroelektrane i dalje predstavljaju značajan resurs za proizvodnju jeftine električne energije. Najteže posledice velikih hidroelektrana su uticaj na biodiverzitet, uticaj na sistem vodoprivrede, veliki nanosi i poplave s kojima imamo veoma ružna iskustva.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Nikodijević o tome kada počinje grejna sezona
radijator, grejanje

Možda bude i ranije

05.10.2022. 09:58

Nikodijević o tome kada počinje grejna sezona

Predsednik Skupštine grada Beograda, Nikola Nikodijević, izjavio je da gradska vlast i pre početka grejne sezone "neće dozvoliti da stanovi budu hladni jer je to opterećenje za EPS a struja je jako skupa", ali i da se ne planira početak grejana u narednim danima zbog najavljenog toplog vremena.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
6°C
26.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve