Scena
19.08.2021. 22:00
Scena
27.08.2021. 08:05
Nebojša Jevrić
Urbane legende
Misailo Albinoni – usmeni slikar
Kada smo moj „pratilac“ Miro Kenjić i ja stigli na Pale, već je bio pao snijeg, iako je bila jesen.
Mjesecima na Palama nema struje. U hotelskim sobama nema bubnjara. Ni vodu da se okupaš ne možeš da ugriješ.
U kafanama i radnjama zabranjeno je točenje alkohola.
Jedino na kvarno ako gdje nađeš nešto da popiješ. A kad se na kvarno pije – najviše se pije.
Pale su preplavile izbjeglice. Liče na veliki izbjeglički logor. Među izbjeglicama je i Misailo Albinoni – usmeni slikar, čuveni sarajevski vagabund, drugar pjesnika i Cigana, noćobdija i pijanac. Ono malo sarajevskih Jevreja koje je ostalo davno se njega i njegovih pijanih podviga odreklo. Misailu, jednome od rijetkih propalih studenata Likovne akademije, to nije smetalo. Odavno već, on je postao „usmeni slikar“: svima prepričava sadržaje svojih slika koje nikada neće naslikati, njemu blok u rukama nikad niko nije vidio. Od studiranja slikarstva ostalo mu je samo ono „gosn. slikar“, kako su mu se kelneri obraćali kad primijete da ima novca.
Sjajan je pripovjedač Misailo. Oko njega uvijek gomila slušalaca. (Najbolji pripovjedači su ljudi ogrezli u piću, a piće ih još nije uništilo; njima vazda para nedostaje pa moraju pričati i zabavljati ljude da bi im piće plaćali.)
Misailo, malen šezdesetogodišnjak, uvijek u istom mantilu, neodređene boje, kosih očiju i isturene jake jabučice, podigne šeširić visoko na glavu, ispije piće, uvijek na eks, i zagledan u luster „vodeno sunce poručnika Jaše Grobarova“, priča:
O tome kako je, kao pilot RAF-a, skočio bez padobrana kad mu je avion pogođen iznad Jadrana.
O tome kako je bio logoraš u Aušvicu i kako su ga iz logora izbacili po Hitlerovom ličnom naređenju zbog nepristojnog ponašanja…
Scena
10.08.2021. 07:05
Svileni
Misailo je iz Sarajeva izašao sam, noseći nekakvu puščetinu još iz Prvog svjetskog rata. Nosio ju je kao što se kolac preko ramena nosi. Kako je prošla, i pored muslimanskih i pored srpskih straža, ostaće za sve tajna, a vjerovatno i za samog Misaila.
Uželio se Misailo vesele bratije pjesničke, uželio se bosanske rakije.
Rakije u Sarajevu ima, ali samo za „zelene beretke“.
Svakom ko mu za sto sjedne Misailo priča novu priču o svom izlasku iz Sarajeva. I kako noć odmiče, njegovo junaštvo raste.
„Ovo je balijska puška. To je Misailo oteo, bre. Puška iz englesko-bugarskog rata. Njome su mudžahedini skidali Ruse u Avganistanu.“
Niko još istu priču o Misailovom izlasku iz Sarajeva nije čuo.
Svaki čas u kafanu bane neko od izbjeglica. Na zadnji ulaz. Jer, vrata su zaključana, zavjese spuštene. Zabranio Karadžić rakiju. Dođe da se kod Misaila, koji je poslednji izišao, raspita za nekog od svojih. I da plati piće.
„Jesam, kako nisam, vidio sam ga. Svi su ti živi i zdravi. I poručili su ti da se za njih ne brineš. Vidio sam ih baš dan prije nego što sam u proboj krenuo.“
Misailo loše vijesti ne zna.
Samo mu se usne stisnu kad počne da priča o borbama na Jevrejskom groblju i granatama koje mu grobove predaka rasturaju.
Scena
05.08.2021. 19:05
Priča iz Ćor Budžaka
Scena
23.07.2021. 21:15
Žabac
Misailo je već prvog dana kada je stigao na Pale izdejstvovao kredit, obećavajući da će platiti čim mu stignu funte iz Izraela. I dao, kao bakšiš, jednu izraelsku funtu.
Misailo donosi sa sobom snijeg na golemim, dva broja većim cokulama, donosi vjetar, neko drugo vrijeme – donosi priču.
„Jeste li čuli da su, danas, prije dva sata, muslimani opet pokušali napad na Trebević?“
„Šta pričaš, bre, Misailo?“
„Bio sam sa Švabom, Carom i Acom Legijom. Nagrdili smo ih. Ima sedamnaest mrtvih i četvorica zarobljenih. I to jedan zarobljeni – crnac. Azeriku Anture, mudžahedin.“
„Crnac na Trebeviću?“
„Crnac, brate. To je neka jedinica. ʼCrni labudoviʼ se zovu.“
„Pa gdje su sada?“
„Onoga crnca Aca Legija skinuo samo u gaće. Zamisli crnca mudžahedina u bijelim donjim gaćama, na Trebeviću, kraj bob-staze, kako skakuće po snijegu.“
„Sereš, Misailo!“
„Groba mi Mojsijevog. Plakao sam od smijeha kao da sam na Zid plača išao.“
„Pa šta su uradili sa njima?“
„Trojicu su odmah ubili, a onog nesretnika Azeriku Atenturea upregao Aca Legija u saonice. Sve ga bije kamdžijom da brže trči. I vuče crnac. Vuče i pocupkuje. Aca naplaćuje deset maraka ko hoće da ga crnac provoza ukrug. Maloprije je stigao i Risto Đogo sa televizijom. Obećao mu Aca Legija krug.“
„E sad ga, brate Misailo, pretjera!“, kaže gazda kafane.
A sjutradan… sjutradan je na Pale stigla struja.
Komentari
