Svet
23.12.2023. 18:20
Dragan Bisenić

Komunističko društvo

Sovjetizacija Balkana – uvod u novu komunističku civilizaciju

Staljin
Izvor: Shutterstock

Boris Starkov tvrdio je da je prema zamisli teoretičara i praktičara revolucije prvi korak u novu komunističku civilizaciju trebalo da bude sovjetizacija balkanskih zemalja. Kominterna je, recimo, u to vreme, velike nade polagala u Albaniju, za koju je, zbog plemenske dominacije, tvrdila da je već bliska budućem "komunističkom društvu". I više od toga, Kominterna je aktivno podržavala nacionalističko-separatističke pokrete u Kraljevini SHS.

Jedan od njih bio je "Nacionalni komitet" (albanski: Komiteti Nacional Revolucionar) poznat i kao KONARE koji je osnovao pravoslavni sveštenik grčkog porekla, a zatim albanski konvertit, Fan Noli, koji se najodlučnije borio za odvajanje Kosova i Metohije od Kraljevine SHS.

Komitet je izdavao časopis pod nazivom "Nacionalna sloboda" (na albanskom: Liria Kombetare). Neki od ranih albanskih komunista kao što su Halim Dželo ili Riza Cerova započeli su ovde svoju izdavačku delatnost. Komitet je imao za cilj svrgavanje Zogua u Albaniji i onemogućavanje njegove bilo kakve uloge u političkom životu zemlje.

Uprkos naporima, pristup i uticaj komiteta u Albaniji bili su ograničeni. Uz intervenciju Koste Bošnjakua, starog komuniste i člana KONARE-a, organizacija bi dobila bezuslovnu novčanu podršku Kominterne. Takođe, Noli i Bošnjaku omogućili su prognanim članovima Komiteta za nacionalnu odbranu Kosova, koji je Zogu stavio van zakona, da dobiju istu finansijsku podršku iz Moskve od vodeće organizacije za širenje svetske proleterske revolucije.

Kroz KONARE, ali i direktno, Kosovski komitet je učestvovao u Balkanskoj federaciji, agenciji Kominterne za širenje komunizma kod nacionalno nezadovoljnih naroda Balkana, čime je nastavio rane kontakte Bajrama Curija (od 1921) sa Sovjetima. Kada je politika odbrane Jugoslavije postala zvanična pozicija komunista 1930-ih, ta linija podrške je izbledela, ali nije nestala.

Komitet je u ovom okviru Kominterne sarađivao sa drugim nacionalističkim pokretima koji su nastali u Jugoslaviji kao rezultat delovanja Kominterne na Balkanu. Uglavnom preko Zija Dibra njeni lideri bi stupili u kontakt i sastajali se sa Stjepanom Radićem, liderom Hrvatske narodne seljačke stranke, bugarskim revolucionarima VMRO-a Todorom Aleksandrovim i Petrom Čaulevom i Crnogorcem Markom Raspopovićem koji su se nastanili u Skadru.

Imajući sve ovo u vidu i procenjene balkanske potencijale za izgradnju „nove civilizacije“, u Beču je 1919. obrazovan centar za pripremu revolucije na Balkanu, tzv. Bečki centar, a njegovi rukovodioci bili su Filip Filipović, Petar Đatov i Jefrem Vajsbrod. Već sledeće godine, preduzete su praktične mere za izvođenje socijalističke revolucije u Jugoslaviji. A Bečki centar je faktički postao ratni štab jugoslovenskog biroa pri SKP (b). Za pripremu prevrata, u Jugoslaviju legalnim i nelegalnim kanalima ubačeno je 176 aktivista sa zadatkom da formiraju borbene odrede KPJ. Prvi pokušaj pokazao se neuspešnim i jugoslovenska Narodna skupština donela je Zakon o zaštiti države kojim je KPJ stavljena van zakona.

Balkan je jedinstveni region na Zemljinoj kugli, pisao je Bokij. Tu je rođena, a zatim se po celom svetu proširila savremena civilizacija istočnoevropskog tipa. Između XIV i XVIII veka Balkan je bio krvava arena borbe tri svetske civilizacije. Upravo zato tu je trebalo da se rodi jedna sasvim nova, čiju će osnovu činiti Jedinstveno radničko bratstvo. A za postizanje tog cilja bilo je neophodno srušiti sve granice i sovjetizovati Balkan. Odlika te civilizacije, za razliku od svih prethodnih, bila je to što će to biti civilizacija duhovnog, istočnoevropskog tipa, a ne zapadnotehnokratska ili istočna vojnoagresivna civilizacija. Njen glavni cilj bio je postizanje pune ravnopravnosti, slobode i bratstva potpunim i svestranim obnavljanjem ličnosti.

Misteriozni Bokij i njegovi ljudi pripremili su i poslali ekspediciju na Severni pol, na Tibet, a neki ljudi su došli i na Balkan. Ne može se dospeti do redosleda ili nekih podrobnijih podataka, ali agenti su na određene tačke odlazili da bi pripremili teren za stvaranje nove komunističke civilizacije. Očigledno je da su na odluku o stvaranju nove civilizacije morali da utiču neki prirodni, geografski ili strateški faktori.

Bokij i njegovi sledbenici su smatrali da je pre 20.000 godina već postojala svetska civilizacija prokomunističkog tipa. To je bilo nešto sasvim novo prema onima koji su verovali da su izvori komunizma u delima Marksa, Engelsa i Lenjina. Pošto je ta civilizacija propala, njeni ostaci, verovao je Bokij, najizrazitiji su upravo na Tibetu, Severnom polu i na Balkanu.

Kako zapamtiti Balkan

Sve religiozne grupacije u njoj trebalo je ujediniti u jednu celinu, okončavajući tako versku netrpeljivost i ratove. Sve nacije i rase stvoriće samo jednu rasu ‒ opšteljudsku. U sačuvanim dokumentima nalazi se opširan izlet u drevnu civilizaciju i najraniju istoriju čovečanstva. Preduzeti su i praktični koraci za ostvarenje ovog cilja. U najvećoj tajnosti održan je 1926. Kongres Jedinstvenog radničkog bratstva. Zna se samo da su na konferenciji, koju je organizovao Bokij, učestvovali predstavnici balkanskih zemalja, Srbije, Crne Gore, Bosne, zatim sa Tibeta, Indusi, Kinezi, ljudi najrazličitijih nacionalnosti. Kakva su bila njihova zanimanja i imena ostalo je i dalje tajna, ali je o tome bilo obavešteno visoko političko rukovodstvo SSSR-a. 

Prema svedočanstvu samog Bokija, on je lično obavestio Staljina, pri tom dobivši precizne smernice za dalji rad. Po naređenju Bokija, u Jugoslaviju je sledeće godine poslan njegov saradnik pod pseudonimom "Balkanac" za povezivanje sa grupom istomišljenika.

Čovek, ili nekoliko ljudi, koji su došli u Jugoslaviju, bili su smešteni u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. A čovek koji je njima rukovodio imao je 1927. pseudonim „Balkanac“. Ko je on zapravo bio još nije utvrđeno. Ovo nije imalo nikakve veze sa Kominternom jer ona je radila po sasvim drugoj liniji. Nisu to bili ni masoni, čije organizacije u Jugoslaviji su onda bile veoma jake.

Poznato je da je od 1922. Georgij Besedovski, koji je vodio subverzivne aktivnosti na Balkanu, radio u sovjetskoj ambasadi u Beču; naknadno priznaje da je zadatak kompromitovanja emigracije smatran jednim od prioriteta boljševičke diplomatije. Grigorij Zinovijevič Besedovski je kao sovjetski diplomata pobegao iz ambasade u Parizu 1929. godine, postavši jedan od najpoznatijih sovjetskih emigrantskih prebega.

Gotovo je izvesno da Bratstvo nije imalo nikakvih oficijelnih veza sa Kominternom, a rukovodeći sastav bio je krajnje konspirativan. Ali to ne znači da projekat nije bio duboko povezan sa njom. U grupi u kojoj su u Beču razrađivani putevi revolucije na Balkanu bila je velika grupa profesionalnih obaveštajaca i saradnika Kominterne. Njihovi oslonci i nade bili su usmereni prvenstveno u dve zemlje: Bugarsku i Jugoslaviju. Bugarska zbog toga što je doživela poraz u Prvom svetskom ratu imala je teritorijalne gubitke i bila ponižena velikim reparacijama.

U leto 1922. grupa polaznika Komunističkog univerziteta u Petrogradu pripremila je podroban plan o osnovnim karakteristikama nove komunističke civilizacije. U njemu su detaljno razmatrana i opisana njena osnovna obeležja. Određeni su i metodi kako da se do nje stigne: revolucionarnim putem ‒ u zemljama sa agrarnim stanovništvom ‒ i parlamentarnim ‒ u zemljama s razvijenim parlamentarnim demokratijama, formiranjem socijaldemokratskih vlada u zapadnoj Evropi. Treći put bilo je nasilno rušenje vlasti „odozdo“, preko štrajkova i uticaja „odozgo“ unošenjem projekata komunističke sadržine u vlade. Ta je taktika određena za zemlje mešanog stanovništva.

Staljin je rekao: Pravilno!

Konačan strategijski cilj bila je izgradnja Svetske Socijalističke Republike, čija bi vlada bila Izvršni komitet Kominterne sa Genedijem Zinovjevom na čelu kao predsednikom. U tom projektu predviđano je stvaranje jednog univerzalnog svetskog jezika. To je bio esperanto.

Veći deo projekta posvećen je balkanskom regionu i njegovoj sovjetizaciji, a među balkanskim zemljama ‒ posebno Bugarskoj i Jugoslaviji. Autori su se javno kolebali kojoj od njih bi trebalo dati prednost.

Što se Jugoslavije tiče, smatralo se da u njoj postoji snažna borba između monarhista ‒ nacionalista i buržoazije protiv levih, demokratskih i komunističkih snaga. Pozitivno je ocenjeno to što se ona graničila sa Austrijom, u kojoj je bila jaka komunistička partija i u kojoj je delovao Bečki centar Kominterne. Odatle je lako mogla da se organizuje svestrana podrška jugoslovenskim komunistima. Blizina Italije podrazumevala je saradnju sa jakom grupom anarhokomunista.

Posebno je razrađen značaj potencijalnih nacionalnih sukoba. Makedonsko pitanje razrađeno je odvojeno i preporučen je početak socijalističke revolucije i oslonac na terorističku organizaciju VMRO, čiji pripadnici su uglavnom bili sovjetski obaveštajci.

U planovima praktične realizacije projekta nove komunističke civilizacije na Balkanu tražilo se stvaranje Federacije Nezavisnih Komunističkih Republika, na čijem čelu bi stajao balkanski sekretarijat Izvršnog komiteta Kominterne.

Kad je taj dokument 1925. dostavljen Zinovjevu, on ga je često koristio u svojim istupima.

Nova komunistička civilizacija počeće da se stvara na Balkanu, a nakon toga, slično imperiji, proširiće se Evropom i obuhvatiće ceo svet."
 

Balkan ‒ imperija! Ceo svet će postati Balkan, ushićeno je govorio Zinovjev. To je bilo toliko drugačije od britanskog gađenja prema Balkanu i njegovim različitostima. Naprotiv, Zinovjev je bio zaljubljen upravo u tu balkanizaciju koju su Englezi prezirali.

Još jedan dokument izrađen je tada u sovjetskim specijalnim službama. Jedan od rukovodilaca Bečkog centra, sovjetski obaveštajac Nestorovič, radeći kao sovjetski trgovinski predstavnik u Beču pod prezimenom Jaroslavski, pripremio je u februaru 1925. za sovjetski Politbiro i Prezidijum plan pod nazivom "Putevi revolucije na Balkanu". Nestorovič je predložio korišćenje političkih potencijala sveslovenstva, a posebnu pažnju poklanjao je saradnji sa VMRO-om. Od tada, jedan od rukovodilaca VMRO-a koji je živeo u Beču, Teodor Panica, aktivno sarađuje sa sovjetskom obaveštajnom službom i, ispunjavajući naloge Nestoroviča, organizuje nelegalnu trgovinu oružja u Bugarskoj.

Za glavnog političkog protivnika Nestorovič je smatrao Francusku, pošto su francuska vlada i francuski industrijski krugovi aktivno podržavali rusku belu emigraciju. Protivnicima sovjetizacije Balkana on je smatrao i organizaciju svetskih masona. Kopiju ovog dokumenta Nestorovič je dostavio Staljinu, koji je zadovoljno dodao primedbu "Pravilno".

Njegova sudbina bila je, međutim, tragična. Nakon neuspešnog pokušaja ustanka u Bugarskoj, kada je, nakon miniranja sofijske crkve, umesto opšte pobune došlo samo do masovnog terora, Nestorovič je pismom obavestio obaveštajnu službu da je napušta.

U avgustu 1925. on je bio otrovan u jednom kafeu u Majncu, u Nemačkoj. Izvršioci su bila braća Golke, koji su dugo radili pod njegovim rukovodstvom u Bečkom centru. Zvanično je, posle, bilo objavljeno da je sarađivao sa poznatim britanskim obaveštajcem Sidnijem Rajlijem.

Treći, veoma ozbiljan projekat razradio je jedan od rukovodilaca sovjetske obaveštajne službe Gleb Bokij. On je bio inicijator stvaranja organizacije pod nazivom Jedinstveno radničko bratstvo 1925/26, ali je formalno organizaciju formirao drugi NKVD obaveštajac ‒ Aleksandar Barčenko.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
14°C
29.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve