U fokusu
27.09.2021. 09:01
Rade Jerinić

Zašto deca...

Samo jedna slaba tačka

Aleksandar Vučić
Izvor: FOTO TANJUG / MILOS MILIVOJEVIC

Pre sedam godina su u razmaku od nekoliko meseci sin i brat predsednika Srbije bili žrtve insceniranih afera koje je trebalo da kompromituju Aleksandra Vučića. Obrazac koji je tada primenjen nastavljen je do danas. U tom periodu deca i članovi porodice srpskog predsednika izgubili su pravo na normalan život i prošli kroz proces dehumanizacije bez presedana.

Sve je počelo pre sedam godina, dakle 2014. godine. U to vreme Aleksandar Vučić bio je predsednik vlade, ali je već nesumnjivo izrastao u najdominantniju figuru na političkoj sceni i tada je bilo jasno da njegova politička zvezda neće tako lako i brzo zgasti. U tom trenutku mnogo stejkholdera želelo je pošto-poto da bude u tom vagonu, koji je nezaustavljivo išao napred. Neki u tome nisu birali sredstva.

U pet sati izjutra desetog maja te godine predsednika srpske vlade probudio je telefonski poziv. Policijski funkcioner obavestio ga je da je njegov sin nekih sat vremena ranije na splavu „River“ fizički napao i udario štićenu ličnost i policajca koji se nalazio u obezbeđenju štićene ličnosti. Aleksandar Vučić je odmah na telefon gorepomenutom funkcioneru policije (ime i prezime poznati redakciji) rekao da će podneti ostavku. Bez sekunde oklevanja, uz opasku da se neće njegov sin ponašati neprimereno, a da on bude na funkciji predsednika vlade. Mediji, naročito oni kojima Aleksandar Vučić nije baš njihova šolja čaja, već od tog desetog maja kreću pravu kampanju. Sin Aleksandra Vučića napao policajce – bila je udarna vest tog dana. Već narednih dana, u podobne medije počele su da cure informacije iz policijskih službenih beleški. Vrlo selektivno.

„Operator na sistemu Avala informisao nas je da je na lice mesta prva stigla sektorska patrola A 78-226, s vođom koji mu je preneo da je na izlasku iz toaleta došlo do konflikta između Stojkovića i sina premijera, koji je tom prilikom rukom zadao Stojkoviću više udaraca u predelu grudnog koša i glave. Takođe je izjavio da je u predelu glave jedan udarac zadao i policajcu iz golmanove pratnje... U direktom razgovoru, vođa patrole mi je navedeno potvrdio, uz napomenu da nije zatekao na licu mesta sina predsednika vlade, niti članove njegovog obezbeđenja, a sve ovo mu je potvrdio pratilac golmana Stojkovića“, napisao je u belešci policijski savetnik sa inicijalima S. G.
 

I drugi policajac, inače mlađi policijski narednik, s inicijalima J. N., navodi da je u incidentu navodno učestvovao sin premijera i da je od iste osobe, vođe patrole A 78-226, informisan da je sin premijera napao Stojkovića i njegovog pratioca. Vođa patrole saopštio mu je da niko nije zatečen na licu mesta, osim pratioca Stojkovića koji mu je i kazao da ih je Vučićev sin napao.

Dakle, glavni izvori informacija dvojice policajaca su vođa patrole i Stojkovićev čuvar. Evo šta oni kažu.

Vođa patrole A 78-226, policijski narednik K. I., navodi u svojoj službenoj belešci da je saznanja o napadu dobio od čuvara golmana Stojkovića.

„Na naše pitanje da li mu je poznato lice koje je napalo štićenu ličnost i njega, odgovorio je da je reč o sinu premijera. Na naše ponovno pitanje da li je siguran, izjavio je da je siguran, ali da mi navedemo da je u pitanju NN lice i da on želi da se samo evidentira jer je došlo do napada na štićenu ličnost“, napisao je vođa patrole K. I.
 

Predsednik Vlade Srbije pozvao je na sastanak najviše policijske funkcionere i oni su mu predočili sadržaj ovih službenih beleški uz „prijateljski savet“ i „pomoć“, da će oni sve to lepo da stave u fioku i kao da se ništa nije ni desilo. Vučić je to odbio tražeći da se istraga sprovede do kraja i ako se utvrdi da je to tačno da će sam podneti ostavku. Čitava ova konstrukcija temeljila se, inače, na nedostatku snimka sa nadzornih kamera, što je ostavilo prostora za igru službenim beleškama i eventualnom uticaju na one koji belešku pišu.

Službene beleške i fioka su, inače, omiljeni alati policijskog aparata kojim su se obilato služili prethodnih decenija. Vrlo prosta stvar nađe se ili još češće inscenira se nekakav kompromitujući materijal kojim bi se eventualno ugrozila pozicija osobe od interesa, zatim mu se postojanje tog materijala, najčešće sačinjenog od službenih beleški, predoči, a zatim se uglavnom potpuno izbezumljenom predmetu interesovanja „bratski“ ponudi pomoć i čitava stvar se stavi u fioku. Nesrećni čovek tek kasnije shvati da je postao marioneta u njihovim rukama.

Vučić nije pristao na tu igru. Na ponude da se stvar stavi u fioku odgovorio je da „ide do kraja“. Čak je ostavku napisao svestan da je jedino bitno u politici – čestitost, da je to jedini kapital koji zaista vredi i da ga birači prepoznaju. Iz njega izvire legitimitet, pa onda sve ostalo.

Aleksandar Vučić 26.9.2021.
Izvor: AP POOL / Virginia Mayo / POOL

Onda je snimak sa sigurnosnih kamera pronađen i na njemu je moglo da se vidi da je tuču izazvao golman Vladimir Stojković koji je u vidno pripitom stanju ušao u raspravu sa četvoricom mladića koja je ubrzo prerasla u tuču. Jedno lice je više puta udarilo Stojkovića i njegovog telohranitelja iz policije. Na osnovu snimka lice je identifikovano. Radilo se o kik-bokseru Dejanu Kekiću, koji je i priznao šta je učinio. Na snimku se vidi i Danilo Vučić sa svojim pratiocima iz Kobri, ali se takođe jasno vidi da je na prvo komešanje napustio lokal sa pripadnicima svog obezbeđenja. U vreme kada se sve ovo dešava Danilo Vučić je imao sedamnaest godina.

Aleksandar i Danilo Vučić
Izvor: #buducnostsrbijeav

Čitava konstrukcija srušila se kao kula od karata, a oni koji su je isplanirali našli su se u nebranom grožđu. Tada se prvi put ozbiljno naziru i pukotine u bezbednosnom sistemu. U nekim od telefonskih razgovora u tom periodu Vučić je spomenuo da bi strašno bilo kada bi Danilo nekoga napao, a naročito policajca ili neko drugo službeno lice. Tada se prvi put pomenula mogućnost da neko prisluškuje predsednika vlade i članove njegove porodice iz same policije. Iako je tada ova mogućnost u javnosti dočekana sa podsmehom, sedam godina kasnije mi sa sigurnošću možemo tvrditi i da se to zaista dogodilo.

Vučić je još dok je bio u opoziciji bio predmet tajnog prisluškivanja u režiji manje-više istih ljudi koji su i u slučaju „River“ pokušali da mu, narodski rečeno, prodaju ciglu.

Samo nekoliko meseci kasnije, krajem septembra iste godine, dolazi do incidenta u kome pripadnici niškog odreda Žandarmerije prebijaju brata predsednika vlade Andreja Vučića koji je bio u društvu sa bratom Siniše Malog, Predragom, i nekoliko pripadnika Kobri. U prvom momentu bilo je predstavljeno da je sukob nastao kao rezultat viška adrenalina na obe strane, međutim nakon medijske eksploatacije, opet od uglavnom kritički nastrojenih medija, u kojima je intencija bila da se Vučićev brat označi kao bahata i bezobzirna osoba, istraga i snimci kamera pokazali su da je sasvim sigurno došlo u najmanju ruku do prekoračenja ovlašćenja pripadnika policije. Na stranu što su se, tehnički gledano, na ulici sreli pripadnici MUP-a Srbije i pripadnici Vojske Srbije zaduženi za bezbednost dva štićena lica. Naravno, kao ni u slučaju „River“, potpuna istina nije nikada ustanovljena. Nikada nije utvrđeno da li je postojalo lice ili više njih koji su tražili od policajaca da lažu kada su sastavljali beleške o događajima sa splava, niti je ikada utvrđeno da li je i ko naredio žandarmima da prebiju Vučićevog brata. Da je to tada utvrđeno, verovatno ne bismo imali slučaj sa prisluškivanjem koju godinu kasnije. Ali, svršenom poslu mane nema.

Ono što je značajno jeste da je tada uspostavljen jedan obrazac na osnovu ova dva slučaja koji se neprekidno ponavlja već sedam godina. Jedan vrlo opasan obrazac zasnovan na potpunoj dehumanizaciji članova porodice. Nizali su se slučajevi u kojima su opet glavna tema medija bili sin predsednika, ćerka i tek rođena beba, njegov brat, otac, majka... Svi su bili dovođeni u negativne kontekste koji su po pravilu bili neistiniti i tendenciozni.

Takođe, interesantno je da su ovi napadi po pravilu korespondirali sa određenim dešavanjima na spoljnom i unutrašnjem planu. Bez obzira na to da li se radi o interesima određenih interesnih krugova u regionu, ili moćnih stranih sila ili pak s njima uvezanim domaćim interesnim krugovima, čini se da se uvek javlja isti obrazac. Kada god se pojavi situacija u kojoj su interesi poremećeni, prvi talas napada kreće kroz pritisak i stvaranje paralele Vučić i devedesete u raznim varijacijama. Kada ta strategija ne urodi plodom, onda se prelazi na napad na porodicu koja je najbolnija tačka svakog normalnog čoveka.

Kada sve ove zakonomernosti transponujemo u sadašnji trenutak, dolazimo opet do zanimljivih stvari. Samo prošle srede u hrvatskim medijima objavljeno je 122 negativna teksta o srpskom predsedniku. U jednom danu. O prištinskim, bosanskim i delom crnogorskim medijima da ne govorimo. U svim tim napisima primećujemo jednu matricu, Srbija i Vučić su ponovo bad guys, ponovo im se priviđa Miloševićeva Velika Srbija, sve im liči na ratove, devedesete... U trenutku kada pritisci kulminiraju sa krizom na Severu Kosova koja je sasvim sigurno spolja indukovana Beograd je ostao pri čvrstom stavu da ne pristaje da razgovara van okvira Briselskog sporazuma čije odredbe nikada nisu zaživele. Predsednik Srbije odbio je predlog ambasadora zemalja Kvinte i sada se čeka sledeći korak druge strane... Iz svega što smo naveli potpuno je logično šta će sledeći korak biti, ponovo napad na ličnoj osnovi, na porodicu, decu...

Neki teoretičari bi ovakvu vrstu sukoba nazvali nekom vrstom hibridnog rata. Mi bismo pre rekli da je to jedini mogući način na koji je moguće napasti predsednika Srbije, pošto sve drugo nije moguće lako osporiti. Fer-plej u njegovom slučaju ne važi.

Što se tiče onih koji tu vrstu obaveze sprovode, za njih su bitne dve stvari. Kao što rekosmo, a to je i najbitnije, radi se o obavezi, a s druge strane moralna komponenta i njen manjak je kompenzovan materijalnim. Tako da sa sigurnošću možemo reći da je najunosniji posao u Srbiji i na Balkanu danas napasti Aleksandra Vučića i njegovu porodicu. U svakom slučaju, ko to čini debelo će se naplatiti.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Ne računajte na mene u nečasnim igrama rušenja Vučića"
ivica Dačić

Ivica Dačić

15.09.2021. 17:21

"Ne računajte na mene u nečasnim igrama rušenja Vučića"

Predsednik Skupštine Srbije i lider Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić ocenio je da bi opoziciji koja učestvuje u međustranačkom dijalogu uz posredovanje stranaca jedino po volji bio sporazum u kojem stoji da "Vučić predaje vlast Ðilasu"
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve