Vesti
02.05.2022. 13:05
Đoko Kesić

Intervju

Dr Srđa Trifković: Teraju nas da počinimo nacionalni suicid

Srđa Trifković
Izvor: Medija centar Beograd

Naš sagovornik je po vokaciji istoričar. Njegova biografija je višeslojna. Engleski je doktorand na tezi "Ustaše, balkansko srce tame“. Dugo je u SAD radio kao univerzitetski profesor, novinar i urednik. Danas je profesor na Banjalučkom univerzitetu. Gospodin Trifković je vrsni poznavalac svetskih geopolitičkih kretanja, u stalnom je kontaktu sa visokim naučnim i političkim uglednicima od Vašingtona i Londona, preko Brisela i Beča do Moskve.

Razgovor sa gospodinom Trifkovićem počinjemo konstatacijom da se svet posle početka rata u Ukrajini okrenuo naglavačke, kao da je došao strašni sud.

On odgovara da je uvek važno znati istinu – kako je sve počelo. Kaže da je Vladimir Vladimirovič Putin 24. februara počeo vojnu akciju u Ukrajini koja je na svoj način predstavljala iznuđeni potez kao posledica konstantne eskalacije zapadnih, pre svega američkih, britanskih i poljskih pokušaja i napora da Ukrajinu pretvore u "anti Rusiju“.

"Sa pravnog stanovišta ta Putinova akcija bila je veoma upitna, ali način na koji je kolektivni politički Zapad na to reagovao je u mnogo čemu bio iznenađujući. Ispostavilo se da je američka kontrola nad Evropom i dalje čvrsta, čvršća nego i u vreme Hladnog rata. Drugo, došlo je do tektonskog pomeranja unutar EU, gde su tradicionalno neutralne članice na severu Evrope Švedska i Finska izrazile nameru da pristupe Severnoatlantskom savezu. To Rusiju opet dovodi u nezavidan položaj u odnosu na NATO. Kao treće, došlo je do dosad neviđenih sankcija koje uključuju čak nekih 4000 posebnih zakonskih akata i podakata sa obe strane Atlantika, a pri čemu su mnogi ruski državljani izloženi direktnoj pljački“, priča Trifković za "Ekspres“.

U svojim tekstovima kritikovali ste i nerazumne postupke ruskog državnog vrha.

"Zapad prenebregava priče o pravnom procesu, o vladavini prava i zakona u svom brutalnom obračunu sa svim i svačim što je rusko. Iznenađen sam da smo u samom ruskom procesu odlučivanja videli ozbiljne nedostatke. Ni moji ruski kontakti ne mogu da objasne, a ja imam zaista dobre veze i izvore informacija u Moskvi i od strane raznih Rusa uključujući i ljude u državnoj službi, biznismene na raznim lokacijama, dakle, niko ne može od njih adekvatno da objasni – ako su već znali za početak vojnih operacija 24. februara, zašto Rusi nisu povukli svoje devizne i zlatne rezerve iz Frankfurta, Londona, Njujorka i drugih lokacija gde su bile stavljene pod zapadnu šapu? Reč je o ogromnim sredstvima više od 300 milijardi dolara koje Rusija više nikada neće videti. Ta su sredstva formalno zamrznuta, a de fakto zaplenjena. U najmanju ruku možemo sa sigurnošću očekivati da će od tih sredstava politički Zapad stvoriti neki fond za obnovu i rekonstrukciju Ukrajine, a čak i da će od tih sredstava biti plaćene nabavke savremenog naoružanja za Ukrajince. Naravno, reč je o sredstvima koja bi i te kako Rusiji dobrodošla u obračunu sa ekonomskim sankcijama i sa potrebom da preusmeri izvoz svojih energenata, pre svega, na azijsko tržište. Dakle, apsolutno neshvatljivo. Apsurdno, ako su to hteli da urade, mogli su da ostave pet milijardi, a ne 320 milijardi.“

UKRAINE RUSSIA CONFLICT
Izvor: EPA / SERGEI ILNITSKY

Pisali ste i o greškama ruske vojne operative?

"Ako gledamo na vojnu operaciju sa taktičkog, sa operativnog i sa strateškog stanovišta, strateški cilj koji je sam Putin imenovao bio je denacifikacija režima u Kijevu i razoružanje i poraz oružanih snaga Ukrajine, ne parcijalno Donbasa ili istočnog Dnjepra, ovog ili onog regiona. Dakle, u tom cilju trebalo je to što će vam reći svaki profesor vojne akademije, da se fokusira pravac napredovanja ka prestonici i da se usmeri na presecanje komunikacija između dva dela zemlje rušenjem mostova na Dnjepru koji i dalje stoje netaknuti. Umesto toga, imali smo jedan pravac napredovanja od Krima ka Hersonu, potencijalno u pravcu Odese i Nikolajeva, drugi iz Donbasa ka Marijupolju na jugu i ka Kramatorsku na severu, treći od ruske granice ka Harkovu, četvrti i peti iz Belorusije ka Kijevu sa severoistoka i direktno sa severa. Dakle, došlo je do rasparčavanja ionako slabih snaga jer udarna pesnica ruske vojske u trenutku kada je počeo napad bila je svega 160.000 vojnika, što je svakom jasno da za zemlju koja je veće površine nego što je Francuska, ili koja ima 43 miliona žitelja, od toga možemo reći bar dve trećine njih koji ne simpatišu Ruse i spremni su da se bore protiv njih, da je to bilo ili rezultat drastično pogrešne obaveštajne procene ili rezultat pogrešnog planiranja na operativnom nivou u ruskom Generalštabu.“

U svetu, ali prvenstveno u Evropi, nastao je politički i ekonomski haos? 

"Mislim da će sa jedne strane Evropa platiti skupi ceh svog povinovanja američkom diktatu i da će se to pre svega odraziti u Nemačkoj i Italiji koje i dalje imaju značajne proizvodne kapacitete za razliku od mnogih drugih zemalja EU koje su praktično digle ruke od industrijske proizvodnje. U ovom trenutku još uvek establišment je u stanju da zbije redove kao što smo videli sa Makronovom pobedom u drugom krugu francuskih predsedničkih izbora, ali isto tako da protivnici statusa kvo imaju nikako zanemarljivu podršku. Jer Marin le Pen je u kolektivnoj demonizaciji od strane svih francuskih medija dobila 42 odsto glasova, što je dokaz da je bar toliko Francuza i dalje sposobno da misli svojom glavom, a ne kako im diktiraju ’Figaro’, ’Liberasion’... Tome bih dodao, kao svojevrsni PS, da su sami Rusi, a pre svega mislim na običan ruski narod, ali i na pripadnike elite, shvatili do koje mere je latentna rusofobija Zapada sada buknula u jedan akutni oblik u kome je više nego jasno da Putinove i Lavrovljeve priče koje su trajale godinama o našim ’zapadnim partnerima’ su vazda bile besmislene.“

Ostala im je Evroazija?

"Mislim da će Rusija platiti ogromnu cenu u geopolitičkom smislu jer će biti prinuđena na sve tešnje veze sa Narodnom Republikom Kinom. Nije karakteristika Kine, koja sebe smatra za središnje carstvo i za globalnog možemo reći hegemona budućnosti, da bilo koga smatra za istinske prijatelje, u najboljem slučaju partnere. U ovom partnerstvu Rusija će sve više igrati ulogu juniorske strane, koja je u situaciji da traži usluge, pre svega finansijske. Kineske finansijske institucije će im to odobriti uz debelu proviziju. Rusima su te transakcije uskraćene na Zapadu. Ali, suština je u činjenici da istočno od Urala, na četiri petine ruske teritorije, živi svega 25 miliona ljudi, dok samo Mandžurija, koja se graniči sa ruskim pacifičkim krajem i ruskim Dalekim istokom, ima više od 200 miliona stanovnika. U tom partnerstvu, ponavljam, Rusija će biti sve dublje gurnuta u evroazijske dubine kopna, srce kopna, a da će u tom srcu kopna Kina biti apsolutno dominantna strana.

Rusija će biti prinuđena da gleda na Tursku kao na mogućeg strateškog saveznika, ali prinuđena je da gleda kroz prste činjenici da Erdogan igra dvostruku igru. Dok s jedne strane pruža tobože dobre usluge kao lokacija za pregovore, a sa druge isporučuje Ukrajini dronove i dalje podržava azerbejdžanske agresivne namere prema Jermenima. Dakle, u toj situaciji rekao bih da i Rusiji neće cvetati ruže, da će to definitivno preorijentisanje na istočnu stranu globalne jednačine Rusiju koštati i u materijalnom i u civilizacijskom i u geopolitičkom smislu.“

Bucharest
Izvor: Shutterstock

A šta je sa pozicijom SAD?

"Tamo već odavno postoji duboka unutrašnja podeljenost, ali nema sumnje da taj dvostranački establišment teži globalnoj hegemoniji i dalje vrlo čvrsto drži spoljne uzde u svojim rukama. Štaviše, vrlo uspešno sprovodi tu politiku dalje hegemonizacije gde će, možemo reći, i taj politički Zapad, koji osim SAD uključuje i Kanadu, Australiju i Novi Zeland, i kompletnu Evropu sa još uvek izuzetkom Srbije, sebe i dalje proglašavati međunarodnom zajednicom koja diktira pravila. Pogotovo što između Indije i Kine ne postoji istinsko partnerstvo, štaviše postoji znatno rivalstvo. Američki je plan zaokruživanja Kine, kroz stvaranje jednog lanca obuzdavanja od Japana preko Južne Koreje i Tajvana, do Filipina, Jugoistočne Azije, Singapura, sa uporištem u Australiji, da Indija postane deo tog lanca kao njen jugozapadni uporišni čvor. Dakle, u toj jednačini, Kina je za sada nesumnjivi profiter, jer se tražnja političkog Zapada apsolutno fokusirala na istok Evrope, na Ukrajinu, i na suzbijanje Rusije u svakom pogledu. Da je Rusija sada prinuđena da bude u još čvršćem zagrljaju kineskog zmaja nego ranije i da će u tom odnosu Rusija sve više biti juniorski partner. Ne zaboravimo da je njena ekonomija jedna desetina kineske, i njeno stanovništvo jedna desetina kineskog, a da će se u SAD pobornici globalne hegemonije i dalje držati te svoje strategije koju je Tramp samo privremeno pokušao da promeni, gde je bio sabotiran na svakom koraku.“

Utisak je da je zapadnoevropska civilizacija za dva meseca gvozdenom metlom obrisana sa lica zemlje?

"U jednom se ne bih se složio sa vama, da to traje dva meseca. Taj proces trage godinama, pa i decenijama. Samo da vas podsetim da u Nemačkoj, ma ko bi se drznuo da dovede u pitanje imigracionu politiku Angele Merkel, nakon što je dopustila cunamiju od preko milion ljudi da preplavi Nemačku? Apsolutno se nije znalo ko su ti ljudi, uglavnom dobro uhranjeni mladi muslimanski muškarci, sa kakvim namerama dolaze i kako će sve to uticati na kvalitet života običnih Nemaca? Taj koji bi pitao bio je ostrakizovan i apsolutno zbrisan sa javne scene. Ne zaboravimo da je politička stranka Alternativa za Nemačku AMB pod policijskom prismotrom iako ima više od 10 odsto glasova, iako ima svoje poslanike u Bundestagu, oni se tretiraju kao neprijatelji sistema. Ne zaboravimo da je EU kroz pokušaje nametanja obaveznih kvota migrantima izazvala revolt Višegradske četvorke, da ta ista EU pokušava da nametne Poljskoj i Mađarskoj princip da su nadnacionalne institucije iz Brisela i Evropski sud pravde i Evropski sud za ljudska prava moćniji od nacionalnog ustava i od nacionalnih institucija i od volje građana. Dakle, EU i njene vodeće zemlje, tu pre svega mislim na Nemačku, već dugo praktikuju totalitarizam liberalne levice koji sada vidimo u svojoj rusofobnoj varijanti. Pretvorilo se sve u karikaturalni paroksizam.“

Dolazimo do veoma važnog pitanja: Srbija je evidentno izložena pritiscima, zbog čega je svetu toliko važno da jedno zrnce, vrh čiode na globalnoj svetskoj mapi kao što je Srbija, bude toliko bitna? Holbrukovi ljudi posle 30 godina u Srbiji opet vode glavnu reč?

"Od Eskobara do Palmera, naravno. Oni koji se sećaju stripova o Asteriksu i Obeliksu sigurno znaju da je i moćnoj Rimskoj imperiji to malo seoce galsko, koje nije bilo pod imperijalnom kontrolom, predstavljalo trn u oku. Setimo se i istorijske činjenice da su pobunjeni Jevreji na brdu Masada usred Judejske pustinje bili izloženi napadima jedne čitave rimske legije koja je štaviše godinu dana gradila rampu od zemlje i kamena da bi legionari uspeli da se popnu na to brdo, da bi uspeli da zbrišu te jevrejske pobunjenike. Imperija ne trpi otpor. A osim toga Srbi su još devedesetih godina postali paradigmatski simbol i bez svoje volje i bez svoje krivice za upravo neprihvatanje normi ponašanja tog postmodernog Zapada. I dodatno, ja bih rekao da od lomljenja kičme Srbima politički Zapad namerava da sprovede i zastrašujuću pokaznu vežbu ruske nemoći na Balkanu i ne samo na Balkanu nego uopšte.“

Pritisak je na Srbiju da se opredeli. Vi ste dugo živeli na Zapadu, imate poznanstva širom sveta. Šta oni kažu, šta bi Srbija trebalo da radi?

"Oni kažu da Srbija mora, uostalom to smo čuli i od zamenice pomoćnika američkog državnog sekretara za evroazijska pitanja, da Srbija mora da prihvati princip uzajamnog priznanja sa državom Kosovo. Sam termin uzajamno priznanje je krajnje iritantan i bezobrazan jer on implicira i da je Srbiji jako stalo da bude priznata od te važne države, ali istovremeno sasvim je jasno da zahtevi za nametanje sankcija Rusiji nisu propraćeni nikakvom šargarepicom. Drugim rečima, pre svega priča o evropskom putu Srbije je laž, ja sam možda i jedina ličnost na srpskoj političkoj sceni koja već 22 godine, od 5. oktobra 2000, ponavlja kao Švaba tralala, da Srbija nikada neće ući u EU. Ja sam za to uvek imao i jasne argumente zašto se to neće desiti: oni su pre svega kulturološke prirode, zato što ključne zemlje u EU predvođene Nemačkom u Srbiji vidi remetitelja i trn u oku sopstvenim geopolitičkim planovima. Integrisanje Srbije bi jedino bilo moguće u slučaju da se Srbija potpuno odrekne svog nasleđa, svog identiteta, da prizna da su Srbi počinili genocid u Srebrenici, da je Srpska pravoslavna crkva remetiteljski faktor koji treba suzbiti tako što će biti posebne nacionalne crkve u Crnoj Gori i na Kosovu itd. Dakle, da počini nacionalni suicid. Samoubistvo.

I zato smatram da ni po koju cenu ne treba prihvatiti nametanje sankcija Rusiji jer pre svega moralna, ali i materijalna cena takvog poteza bila bi za Srbiju katastrofalna uključujući i gubitak jedinog kapitala koji ima iz devedesetih, koji ima pre svega od onih 78 dana 1999. godine. A ne bi dobila apsolutno ništa osim sopstvenog sunovrata, gubitka samopoštovanja i konačno možemo reći terminalno gubitka bilo kakve nade u oporavak geostrateških pozicija. Ničija nije gorela do zore, pa i ovo što se događa sa Evropom odraziće se pre ili kasnije i na raspoloženje običnih evropskih birača kada shvate koja je bila cena tog povinovanja američkom diktatu i kada shvate kada se malo ohlade duhovi od sadašnje rusofobne histerije do koje mere su izgubili moć odlučivanja nad sopstvenom sudbinom i pretvorili se u istoj meri u satelite transatlantskog hegemona.“

Pisali ste o mogućim posledicama ne samo za Srbiju, nego i za Srbe uopšte, ukoliko ne uvedemo sankcije Rusiji?

"Moguće je da se teži ka daljem suzbijanju ingerencije Republike Srpske i njenog pretvaranja u puku praznu ljušturu, da se podigne neka iskonstruisana optužnica protiv Milorada Dodika da bi se time sprečilo njegovo učešće na izborima, da iz EU dođu i pretnje sa ukidanjem svih fondova od kojih Srbija ionako ima mnogo manje vajde nego što je imala gubitaka kroz otvaranje sopstvenog tržišta subvencionisanoj evropskoj robi... Ali nije moguće da Srbiji budu nametnute sankcije kakve su bile devedesetih, a kamoli kakve sada ima Rusija, i nije moguće da dođe do zapadne vojne intervencije da bi se Srbija naučila pameti. Tako da u svakom slučaju ono što bi se desilo jeste „da nema napretka srpskom putu ka EU“, ali to nije nikakav gubitak iz dva razloga. Kao prvo, što taj put ionako ne postoji, to je jedna fikcija, jedna laž, i drugo što je ostajanje van Evropske unije jedan od bitnih preduslova očuvanja srpske samosvesti i srpskog suvereniteta. Ponavljam, čime god budu pretili, uglavnom prete praznom puškom.“

Možda bi nemačke firme kojih ima toliko u Srbiji mogle da se jednostavno povuku?

"Ne dolazi u obzir. Ozbiljne nemačke firme imaju veoma ozbiljne interese i veoma ozbiljne profite vuku iz Srbije. Nemačka poslovna zajednica je ionako sada bila prinuđena da proguta gorku pilulu neaktiviranja ’Severnog toka 2’, prihvatanje preskupih energenata sa druge strane Atlantika, pogotovo američkog tečnog gasa, za koji još nisu osposobljeni terminali, zatim odricanja od nuklearne energije, suludi program Zelenih na energetskom planu koji povećava troškove proizvodnje. Ovo bi bio samo jedan dodatni udarac nemačkoj privredi koji bi značio možda i onu slamčicu koja bi kamili slomila leđa.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
9°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve