Život
16.08.2022. 00:00
Đoko Kesić

"Pušenje je duhovni čin"

Jedan drugačiji stav: "Jedino se pušenje isplati"

Pušenje
Izvor: Shutterstock

U novinskim redakcijama obitavaju i duhoviti ljudi. Verujte mi na reč. To su mahom urednici!

Moj dokazni materijal je sažet. Jedan od urednika, moj višegodišnji kolega, motali smo se po raznim redakcijama. Prijatelj skoro. Kaže: "Napiši esej o pušenju!“ Da se odmah razumemo, mi smo ozbiljan nedeljnik (ne o božanstvenom felaciju, o tome bih rado drugom prilikom), o tri lista duvana je reč! Još mi laska "To je za tebe rutina, umeš ti to na svoj način. Biće to pitka priča“.

Kako samo dođe do te ideje? Nepušač je, ne uhodi ga kriza apstinencije, ni ranije, koliko se sećam, nije fumao. Ali svejedno, i ja sam karakter. Retko kažem "ne“!

Pride, ja sam bivši zavisnik. Pušio sam između 30 i 40 cigareta dnevno. Danas duvam tompus. To je kao nešto korisnije mom zdravlju?

Uglavnom, kad ponegde, uz 31. januar, to je onaj licemerni Dan borbe protiv pušenja, ili uz neke druge zdravstvene datume, pročitam nešto na tu temu, osetim istinski prezir prema tolikoj brizi o čovečjem zdravlju. Lekari i mrzitelji duvanskog dima nude nam zdravstveni prosperitet, ako ostavimo duvan. Gotovo smo kandidati za nacionalni olimpijski tim...

Međutim, posle svih ubeđivanja, i ne samo iz pomenutih razloga, zdrava logika me ubeđuje da je pušenje COOL! Da se razumemo: ne ubeđujem vas da pušite. Ali, kad god mi se nametne priča o pušenju i protiv pušenja, meni se vrati sećanje na poslednje kadrove dobrog vesterna "Ulzanin prepad“. Naslovnu ulogu igra Bert Lankaster. On je šef skauta, mahom Indijanaca, koji služe u konjici SAD u ratovima protiv Indijanaca.

Na kraju filma Bert Lankaster, smrtno ranjen, pokušava da savije cigaretu... znate, papir u levoj ruci, desna istresa duvan iz duvankese na papir. Ranjen, samo što nije ispustio plemenitu dušu, ruke mu se tresu, ne uspeva da savije poslednju cigaretu. Pita mladog oficira da mu pomogne. On kaže, ne ume, nije pušač. Indijanac skaut samo odmahuje glavom.

Šta hoću da kažem? Čovek umire, ima poslednju želju da zapali cigaretu... Doduše, ima i drugačijih filmskih želja: u filmu "Amarkord“ onaj starac sa obe noge u grobu popeo se na drvo i neće da siđe. Hoće u stvari, ali ima uslov: "Hoću ženu!“ Iskreno me čudi zašto pride nije tražio i cigaretu?

Kad smo kod filmske retrospektive o pušenju, to je za savremene pojmove retro. U starim filmovima u kojima su igrali Hemfri Bogart, Brando, Gari Kuper, Greta Garbo, Merilin Monro – svi su pušili. Pušili su i gledaoci u bioskopima.

U tom kontekstu nezaboravna je scena u "Kazablanci“ kad Hemfri Bogart, u belom smokingu, pali cigaretu, i uz sarkastičan osmeh izgovara pijanisti: "Sviraj to ponovo, Sem!“

Ako se već uhvatite posla da pišete o nečemu u šta ste gotovo emotivno upleteni, onda vas sustižu neka zaboravljena sećanja koja bitišu u malom mozgu. Pisao sam uz građanski rat u SFRJ priču o dečaku. Momčiću skoro. Siroče iz Kninske Krajine. Išao je u sedmi razred osnovne škole. Stojan.

Stajao sam iza njega ispred duvandžinice. On kupuje onu zelenu "moravu“ bez filtera. Skloni se odmah iza kioska i zapali.

Pitao sam uz osmeh: "Da to nije baš ljuto na štesrce?“ On me merka. Ćuti. Misli sigurno "ovaj matorac će sad da me smara“.

I ja zapalih, pušimo i ćutimo. On sa snebivanjem premešta ravnotežu s noge na nogu. Ali jednako vuče dim. Nije baš početnik. Dobacuje mu društvo: "Stojane, ajmo, kasnimo.“ On odgovara ijekavicom, skoro dalmoški.

"Stojane, izbeglica si?“

"Jesam, otkud znaš?“

"Govor te odaje. Iz okoline Knina?“

"Baš tako, izgubio sam oca, pa me doveli u Beograd. Sigurno se pitaš otkad duvanim. Kad je otac poginuo, počeo sam da pušim. On je pušio ovu ’moravu’ bez filtera. Izgledao mi je tako moćno sa cigaretom. A ja, evo, nastavljam. Nekako dok palim ovaj ’moravac’ kao da je on pored mene...“

Da li pušači u početku početaka počinju kako bi nekoga oponašali? Roditelje, mangupe iz kraja, glumce, kriminalce, ubice...? Moguće, poput Stojana.

A koga oponašaju nepušači? Zaista teško pitanje. Štreberi. To je onaj dosadni soj koji veruje da je sve ovozemaljsko znanje u knjigama. Njih niko nije ubedio da je život najopasniji po zdravlje! Zbog toga ne želim da pišem o njima. Zaludan posao je to.

Jer kako im objasniti muke pušača početnika. Kašalj, suze, nagon za povraćanje... Treba savladati tu disciplinu. Nije jednostavno. Mnogi, ne baš brojni, odustanu u prvim pokušajima. Čist amaterizam.

Jedan moj prijatelj "direktnijim govorom“ tvrdi da je "tu felu“ (nepušače) lako prepoznati. Oni u svoj CV mogu upisati "ne pijem, ne pušim, živim uredno kao skot“. Gruba deskripcija ne objašnjava problem. Ali bezočnoj grubosti pribegavaju baš antipušači.

Ako pokušate na "Guglu“ da "obogatite“ priču modernim gledištima, da objasnite koje su prednosti pušenja? Zašto ljudi puše, koji je smisao tog "poroka“, socijalni status... Na sveznajućem "Guglu“ teško ćete naći odgovor na pomenute dileme. Udarićete u zid. Pušači su tu nepoželjna i prokazana grupacija. Nije vredna ni pomena, a kamoli nečeg više. Drže se maksime – ako ih ne pominjete, oni ne postoje!

Ranije studije, pisane pre internet generacija, upućivale su nas na razmišljanja – zašto u srednjoj školi klinci počinju da puše? Najčešći zaključak je bio – da bi dosegli viši socijalni status. Da odrastu, da osvoje to parče slobode. Jer ko uđe u taj krug – on je primljen u ložu probranih. Okruženi su "saučesnicima“, lakše uspostavljaju kontakte, prihvataju opuštenu, šmekersku, nenametljivu žvaku. Socijalizuju se. Uz cigaretu neposrednije prilazite suprotnom polu, ulaze u razgovor sa više samopouzdanja. Cigareta vam daje lucidnost, duhoviti ste, hedonista s pedigreom...

Uostalom, šta je jutro, početak dana bez jutarnje kafe? I cigarete, naravno?

Lekarska struka, držeći se istorijskog iskustva koje je utemeljeno na Istoku, od Egipta do starokineske civilizacije, gde su se koristili razni opijati, ali duvan najčešće, tvrdili su da umerena konzumacija nikotina koristi ljudskom rasuđivanju i kreativnosti. U Holandiji, u višim socijalnim krugovima, reći će i danas da je duvan, kao i kokain u kreativnoj konzumaciji, više nego poželjan.

Da li ste razmišljali zbog čega čovek redovno zapali cigaretu u stresnom trenutku? Kad čuje lošu ili dobru vest. Teško je prihvatiti nepromišljen zaključak pojednostavljenog uma – da je to samo refleksna radnja ovisnika. Da li oni žele da kažu da je cigareta posle seksa to isto. Konzumenti te cigarete reći će da je to samo savršen dodatak savršenom trenutku. Što, daleko bilo, nikako ne dovodi u pitanje lepote seksa.

Čistunci, ima i takvih, reći će da je i seks porok. I šta uopšte radi tu jedna cigareta? Ja opet pripadam grupaciji koja razume da nam je samo greh ostao. Sve ostalo je apsolutno suvišno.

Zbog čega prihvatam da je početak pušenja osvajanje slobode? To nije samo to. To je rušenje tabua, razbijanje ramova i šablona u koje nas gura svet limitiranih nadzora. Toliko smo bar naučili, iza svih zavesa stoje novi vidici koje valja osvojiti.

Predlažem, nemojte čitati pomno lekarsku brigu o zdravlju pušača. Ako su oni u pravu, nepušači bi bili metuzalemi. A nisu. Postoji drugi nauk koji često zaboravljamo. Stare civilizacije ostavile su nam u amanet filozofiju da valja imati meru u svemu. Predlažem, razmislite o ovoj filozofiji svakodnevice. Živite da biste radili, ali i da biste uživali. S merom.

Poskupljuju cigarete

290 dinara najjeftinije

Cigarete, zabrana pušenja

290 dinara najjeftinije

17.01.2022. 14:38

Poskupljuju cigarete

Cigareta je uistinu najpouzdaniji prijatelj. Poput šanka! Stavljam jednakost između ta dva pojma. Na šank i na cigaretu uvek se možete osloniti. Pouzdaniji su od ljubavnice...

Da sam u pravu, dokaz su poznati ljudi koji su apsolvirali ove dileme.

Danilo Kiš: "To vam je, gospođo, jedina stvar na svijetu koja se isplati. Pušenje!“ Od Kiša pozajmljujem i naslov teksta.

Tomas Man: "Ne razumem kako neko može da ne puši – on se takoreći lišava onog što je najbolje u životu... Dan bez duvana bio bi vrhunac bljutavosti, potpuno porazan i otužan dan...“

Bela Hamvaš: "Jelo je telesni čin, pijenje duševni, a pušenje duhovni čin. Uvek treba početi jelom, a završiti dimom.“

Ivo Andrić: "Tada je uvideo kakvo je blago ta stalna vatrica pred vidom i taj modrikast dim koji golica oči i grlo, i omogućuje čoveku da pusti suzu bez plača, da udahne duboko i izdahne vazduh, a da se to ne zove uzdah... Taj dim, uvek isti ali i uvek drugačiji, odvraćao mu je misao od onog čega se bojao, i u izuzetno srećnim časovima odvodio ga u potpunu izgubljenost i zaborav; hranio ga je kao hleb i tešio kao drug.“

Ja, ako to ikoga interesuje, svaku ponoć dočekam sa nekoliko deci crnog vina. Mešavina kaberne merlo. I tompus obavezno. Ako mi kojim slučajem lekari to zabrane? Neću ih poslušati!

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Zavisnost jača od straha
Cigarete

Planeta u dimu

31.05.2021. 23:05

Zavisnost jača od straha

Svetski dan bez duvanskog dima održava se svake godine 31. maja. Pokrenula ga je Svetska zdravstvena organizacija, 1987. godine.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
16°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve