Život
17.07.2023. 04:00
Teodora Stojanović

Loši rezultati prijemnog

Obrazovanje u Srbiji – brod koji tone

učenje, škola, obrazovanje
Izvor: Shutterstock

Đačke knjižice pune petica, ali glave prazne. Koliko su deca zainteresovana za obrazovanje i kakvo im je zapravo znanje pokazuju nikad lošiji rezultati prijemnog ispita za fakultete. Da li je kriva onlajn nastava ili celokupan sistem? Koga okriviti i kako ispraviti štetu koja se nanosi decenijama unazad?

Nikad lošiji rezultati srednjoškolaca na prijemnom ispitu za fakultete. Naravno, prva pomisao većine bila je – da li je ovo posledica onlajn nastave? Korona i karantin su nam, evo više od tri godine, glavni izgovor za mnoga dešavanja. Očigledno je da smo takvo društvo da ćemo uvek i u svemu što nas snađe pronaći nekog krivca. Međutim, da li je došlo vreme da prestanemo da upiremo prstom na druge i konačno priznamo da polako dotičemo dno?

Kažu, na mladima svet ostaje. Kakav će taj svet biti ukoliko decu koja su nezainteresovana za obrazovanje opravdamo time što je bio karantin i onlajn nastava? Ovogodišnji rezultati prijemnog ispita za fakultete pravi su pokazatelj toga koliko su nam deca (ne)obrazovana i (ne)željna znanja.

Ko je kriv – korona ili sistem?

"Da bi se utvrdili stvarni razlozi loših rezultata na prijemnom ispitu potrebno je uraditi dublju analizu, što je posao nadležnih u Ministarstvu prosvete. Da je urađena analiza posledica onlajn i kombinovane nastave tokom kovida, da su rezultati te analize iskorišćeni za potrebe unapređenja nastave, prevazilaženja problema i nadoknađivanja izgubljenog gradiva, danas bismo sa sigurnošću mogli tvrditi koliko je zapravo ovakav vid nastave doprineo lošijim rezultatima. Međutim, ovako možemo samo nagađati, a kovid kao izgovor možemo koristiti narednih deset i više godina. Lično ne mislim da je onlajn nastava glavni uzrok ovakvih rezultata. Pre bih rekao da su oni posledica sve većeg odsustva svesti o značaju obrazovanja i činjenice da roditelji sada imaju brojne alternative u vidu različitih privatnih ustanova u koje mogu upisati decu ukoliko ne uspeju u namerama da upišu željenu državnu školu“, kaže za "Ekspres“ Aleksandar Markov, predsednik Foruma beogradskih gimnazija.

O tome kakav je sistem obrazovanja u Srbiji, kao i o tome da li se i koliko promenio nakon onlajn nastave, govori za "Ekspres“ i Vigor Majić, nekadašnji direktor Istraživače stanice Petnica.

"Domaći obrazovni sistem je takav kakav jeste. On je dosta konzervativan, zatvoren, neinventivan, preterano centralizovan i upravljan na izrazito nekompetentan način bez ikakve vizije i procene čemu bi današnje obrazovanje uopšte trebalo da služi. Nije se, dakle, sistem promenio ni tokom, niti nakon pandemije, on je u suštini ostao isti kao pre dve stotine godina – postoji neka zgrada, tamo idu deca, tamo se pojavljuju neki muškarci i žene koji im ’uteruju’ neko znanje u glave (pričaju im, teraju da nešto nauče napamet, pa ih propituju i dele neke ocene); šta uče i na koji način to smišljaju neke nevidljive i nepoznate osobe (kladim se da niko od poslednjih ministara nikada nije saznao ko smišlja nastavne programe). Ta struktura se nikada ne dovodi u pitanje. Jasno je da je ona potpuno prevaziđena, inertna, neefikasna i kulturno sve udaljenija od generacija koje takav sistem pohađaju. Kada na sve to dodamo dominantan i izrazito raširen stav u domaćoj javnosti da je važno da se domogneš papira o završenoj školi ili studijama, ali ne i šta i koliko kvalitetno znaš, razumeš i umeš, onda je suvišno dalje objašnjavati bilo šta“, kaže Majić.
 

Vukovci zakazali

Dakle, danas je bitno da iz škole izađeš sa svim peticama, a ne bi bilo loše da se dobije i Vukova diploma. Pitanje je kakvo je, zapravo, znanje ovih odlikaša. Pa, dobili smo odgovor ove godine. Na Medicinskom fakultetu 21 odsto vukovaca nije položilo prijemni ispit. Čak 106 vukovaca nije uspelo da reši polovinu testa na prijemnom za Fakultet organizacionih nauka.

"Forum beogradskih gimnazija je pre više godina predlagao da se ukine Vukova diploma, pre nekoliko godina je predloženo i da se ukine opisni deo opšteg uspeha jer smo svesni da se neretko desi da se ocene iz godine u godinu poklanjaju iz pojedinih predmeta da bi dete bilo vukovac, a čuvena je i ona ’nedostaje mi samo jedna ocena da bih bio odličan’, što se na kraju završi poklanjanjem ocene. U tom smislu, ukidanjem opisnog dela opšteg uspeha (odličan, vrlo dobar...), učenici bi izgubili argument da im nedostaje jedna ocena za uspeh, a na nastavnicima bi bio manji pritisak prilikom zaključivanja ocena. To bi možda bio prvi, mali, korak ka promenama u sistemu ocenjivanja“, kaže Aleksandar Markov.
 

Što se tiče Vukovih diploma, Vigor Majić deli slično mišljenje: "Vukova diploma je neverovatna glupost i ne mogu da shvatim da i dalje opstaje. Vuk nije bio vukovac. Koliko mi se čini, na prste jedne ruke se mogu izbrojati ministri, poslanici i visoki državni činovnici, pa i direktori škola koji su bili vukovci. No, smešno i glupo rešenje i dalje opstaje iako je dovoljan kratak i jednostavan potez da se eliminiše.“

Trend poklanjanja ocena

Poklanjanje ocena nije praksa samo u osnovnim, već i u srednjim školama. Da li su opali kriterijumi, da li je profesorima lakše da daju višu ocenu i onda nemaju nikakvih problema (na primer, pritisak roditelja), da li je jednostavno sistem ocenjivanja loš… Sve su to neke od pretpostavki, ali nijedna od njih nije daleko od istine. Sve u svemu, poklonjena ocena je "medveđa usluga“.

"Sistem ocenjivanja u našim školama nije menjan decenijama, način na koji se ocenjivalo pedesetih godina prethodnog veka dominantan je i danas. Kozmetičke izmene pravilnika nisu doprinele pravednijem i kvalitetnijem ocenjivanju učenika. Poklanjanje ocena je uvek postojalo, nekada su ocene poklanjane deci uticajnih roditelja, danas je to postao sveprisutan, teško objašnjiv trend. Pretpostavljam da neke moje kolege, nesvesne da deci poklanjanjem ocena čine zapravo medveđu uslugu, to rade iz namere da im se što više približe. Naravno, tome treba dodati i pritiske kojima su nastavnici izloženi, a koji dolaze od roditelja. Imajući to u vidu, smatram da bi trebalo menjati sam način ocenjivanja i ići ka eksternom testiranju četiri puta godišnje. Naravno, ovo bi bila velika investicija za državu i za sada je nerealna, a to potvrđuje i konstantno odlaganje državne mature“, kaže Markov za "Ekspres“.
 

Barem su te ocene bile neka vrsta motivacije za učenje. Ovim trendom decu smo doveli do toga da su se ulenjila, postala nezainteresovana, nemaju koncentraciju…

"U drugom polugodištu smo imali probni prijemni iz srpskog jezika i književnosti. Pitanja su bila dosta nepovezana i uopšte nisam mogla da se koncentrišem na njih. Većina zadataka je bila iz opšte književnosti i pitanja su bila jako dugačka. Retko ko ih je uradio jer ih je mrzelo da čitaju toliko dugačka pitanja. Izgubili smo koncentraciju na pola testa i svakoga koga sam pitala rekao mi je da nije uradio te zadatke“, kaže za „Ekspres“ Marta Simeunović iz Užica, učenica trećeg razreda Ugostiteljsko-turističke škole u Čajetini.

Kako očekivati da će ta ista generacija sledeće godine imati dobre rezultate na prijemnom ispitu, ako nemaju volje ni da pročitaju pitanja?! Deca su se toliko ulenjila da im je i dugačko postavljeno pitanje previše.

"Ulenjili su se i postali nezainteresovani svi – i dobar deo đaka, i dobar deo njihovih roditelja, i dobar deo nastavnika, i zaposleni u državnoj administraciji, ali i dobar deo domaće javnosti. Retko ko shvata da od obrazovanja zavisi svekoliko kvalitet društva. Sve je to, dakle, posledica društvenog vrednovanja obrazovanja koje se tokom protekla dva veka nije mnogo pomerilo unapred. Vidimo posledice, ali će većina lako pristati na rešenje da se kriterijumi ocenjivanja jednostavno snize pa ćemo za mrvice nesuvislog znanja deci davati dobre ocene i nastaviti da živimo u iluziji da smo najpametniji narod na svetu. Uistinu smo toliko glupi da možda ni državu ne zaslužujemo da imamo... Imam utisak da je pandemija poslužila samo kao alibi za ionako prisutne namere da se kvalitetno obrazovanje trivijalizuje, kao prilika da se izađe u susret kuknjavi kratkovidih roditelja da im njihovi mezimci imaju previše obaveza i da ih zahtevni nastavnici dovode do stresa“, kaže Majić.
 

Privatni časovi

Na prijemnom ispitu za Medicinski fakultet u Beogradu najbolje su se pokazali đaci Užičke gimnazije. Međutim, sagovornica "Ekspresa“, Marta Simeunović iz Užica, kaže da za te rezultate nije zaslužna škola, već privatni časovi.

"Oni uglavnom žele da upišu medicinu, a za to im je potrebno znanje iz biologije. Profesorka biologije u mojoj školi, koja priprema decu za prijemni ispit na medicini, kaže da oni kod nje dolaze bez ikakvog znanja. Takođe, rekla mi je da roditelji moraju da plaćaju deci dodatne časove zbog profesora koje mrzi da lepo objasne lekciju“, kaže Marta.
 

Često roditelji decu moraju da šalju na dodatne časove kako bi se što bolje pripremili za prijemni ispit. Dakle, iako redovno idu u školu i na raspolaganju imaju profesore, dodatno znanje se mora platiti. Očigledno je da ono što nauče dok sede u klupi nije dovoljno.

Vreme je za promene

I sada, kada smo nabrojali sve probleme, ostaje samo jedno pitanje – šta bi se moglo učiniti da se situacija promeni?

"Pravo vreme je prošlo, sada je krajnje vreme jer nam brod tone. Svedoci smo da mladi više ne žele u prosvetu, da deca izlaze iz škola bez adekvatnog znanja koje bi mogla primeniti u praksi, osim toga, veliki je broj privatnih obrazovnih ustanova sumnjivog kvaliteta. Kad se sve uzme u obzir, promene su više nego neophodne“, zaključuje Aleksandar Markov.

"Iako ne verujem da će se bilo šta suštinski promeniti u dogledno vreme, ipak osećam potrebu da priznam da je uvek moguće preokrenuti trendove, samo je za to neophodan ozbiljan politički, ali i najširi društveni napor. Obrazovanje je proces koji svoje rezultate nudi tek nakon deset, dvadeset godina, tako da i svaka dublja promena u obrazovanju zahteva par decenija jednake upornosti, volje i odlučnosti kao i na početku. Nisam ni blizu najpametnija osoba u ovoj oblasti, ali imam utisak da postoje dobra i moguća rešenja koja su nužno komplikovana jer zahtevaju sinergiju velikog broja osoba i institucija, velika ulaganja i slamanje akademske opstrukcije (što nije nimalo lako). Postoje i neke prečice koje zahtevaju koncentraciju političke volje na nekoliko naizgled manjih problema. Evo jednog predloga uz sve mogućnosti da ispadnem naivna budala – decentralizovati obrazovanje do nivoa škola i nastavnika koji imaju visoku autonomiju da organizuju nastavu kako sami odluče, ali i odlučno uvesti objektivno eksterno ocenjivanje nekoliko puta tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja i učiniti vidljivim rezultate koje postigne svaka pojedinačna škola. Ozbiljno nagraditi najuspešnije škole i nastavnike i svake godine ugasiti škole sa najslabijim rezultatima (doslovno ih ugasiti, otpustiti zaposlene, ako je potrebno osnovati i izgraditi novu školu sa drugim nastavnicima u istoj lokalnoj sredini)“, kaže Vigor Majić za "Ekspres“.
 

On dodaje i to da je neophodno zabraniti rad kockarnicama i kladionicama, ali, kako kaže, ne veruje da će za to biti dovoljno volje, snage i želje.

"Posavetovao bih uprave fakulteta da razmisle šta u stvari žele da provere kod kandidata. Naime, veći deo predmetno bliskih znanja ti studenti će učiti ponovo i detaljno na fakultetima, pa čemu onda provera da li nešto od toga već znaju. Zar ne bi bilo bolje prijemni ispit učiniti senzitivnim za radoznale, bistre, uporne, pismene? Ostavite školsko gradivo osim maternjeg i stranog jezika i osnova matematike, pa pokušajte ugraditi druge vrste pitanja i zahteva koji bi mogli ukazati kako ti mladi razmišljaju, kako vide svet oko sebe i sebe u tom svetu, šta vole da čitaju, gledaju, slušaju i uče“, kaže Vigor Majić.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
16°C
30.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve