Preporuka za čitanje
Ambivalentne bajke
Predstavljamo vam knjigu eseja Karla Uvea Knausgora: „U leto“, prevodilac: Radoš Kosović; izdavač: Booka
Tokom 2015. i 2016. izlaze četiri knjige eseja – „U jesen“, „U zimu“, „U proleće“ i „U leto“, u formi pisama koje otac piše svom nerođenom detetu, četvrtom po redu, čije rođenje željno iščekuje. Nastavlja da ih piše i kada je beba rođena.
Nakon bajki dobrodošlice, priča detetu koje raste u tami majčine utrobe, na zauman način povezano sa svojim ocem, o svetu koji će tek spoznati, sledi prikaz jednog božijeg dana koji beba, Knausgorova devojčica, provodi od jutra do mraka sa njim.
Kvartet je napisan u formi eseja, putopisa, dnevnika, pisama, ali nisam sigurna koji delovi su dve violine, koji je viola, a koji violončelo. Treći deo ima gotovo romaneskno tkivo, dok „U leto“, završnica literarnog kvarteta, sadrži priču u priči, bajku u bajci, pored mnoštva eseja kojima dotiče gotovo sve, horizontalno i vertikalno, povezujući se sa precima i ljudima koji su živeli u njihovo vreme.
Ljubavna priča između udate Norvežanke, majke troje dece, i ratnog zarobljenika – Austrijanca, pokazuje da se život kad u njemu nastane prelom može započeti ispočetka, kidanjem svih dotadašnjih veza.
Dete koje je rođeno u zimu, u proleće je pošteđeno saznanja da mu majka dospeva u bolnicu zbog depresivne epizode, koja je možda klasifikovana kao postporođajna depresija. Zato se u klasičnoj bajci pojavio ugrušak svakodnevice.
U leto posrednim zapažanjem zaključujemo da su Knausgorovi prošli kroz razvod, koji deca strunama svojih preosetljivih čula nisu ni osetila, a da majka živi odvojeno od Karla Uvea i svog poroda. Putokaz čitaocima je to što ih prilikom svojih celodnevnih poseta izvodi u obližnji grad.
Esejima o bubamarama, glistama, krabama, osama, šljivama, trešnjama, letnjoj kiši, šortsevima, puževima, brezama on svojoj dvogodišnjoj ljubimici objašnjava ne samo lepote življenja i začudnost ovoga sveta, već i njegovu nesavršenost, grozotu i ružnoću. Priča o slepim miševima, još više – o Svedenborgu, mene je lično odvela u Borhesov univerzum, a galebovi pomalo u atmosferu Edgara Alana Poa.
Put u Brazil sa sinom, poseta Rio de Žaneiru, čuvenoj Kopakabani i turističkom mestu Parati, udaljenom sedam sati vožnje autobusom, bilo je i njihovo putovanje u suprotno godišnje doba od evropskog ranog leta.
Drugi putopis odnosi se na Knausgorov put u London radi proslave jubileja izdavačke kuće sa kojom sarađuje.
Treći govori o bekstvu nepoznate žene sa zapada Norveške i njenog ljubavnika ratnog zarobljenika i dezertera krajem Drugog svetskog rata u Švedsku.
Od puževa, leptirova, kišnih glista, čiji je modus postojanja jednostavan, do složenijih sisara, slepih miševa i vukova, pasa kao kućnih ljubimaca, preko ptica, galebova do insekata, mušica, osa i bubamara, čudesnih tvrdokrilaca, Knausgor prikazuje paletu postojanja, koju meša sa instrumentima tehnologije, a to su traktor, kosilica, mikser, prskalice, sa gozbom iz biljnog sveta, sačinjenom od ribizli, šljiva, trešanja, preko sušija, kraba, klasičnog roštilja, skuša, do sladoleda u kornetu, na štapiću, na točenje i u varijanti porodičnih pakovanja. Jagode sa šlagom pominju se sporadično, kao kuhinjska ikona, sa neopozivim oreolom omiljene poslastice.
Tatine su bajke u završnici njegovog zaveštanja nerođenoj i rođenoj ćerki u četiri dimenzije, tri prostorne, jedne vremenske, a možda i u pet, jer otkrivaju ovaj svet kao ambivalentno mesto – sreće i nesreće, idile i katastrofe, trajanja i apokalipse. I nedvosmisleno, kao vredno življenja.