Scena
18.08.2022. 20:25
Silvana Hadži-Đokić

Preporuka za čitanje

Kad je žudnja za narkoticima jača od žudnje za životom

Zavisnost, depresija
Izvor: Shutterstock

Predstavljamo vam knjigu Tove Ditlevsen: "Kopenhaška trilogija“

Tove Ditlevsen rođena je 1917. u Vesterbrou, radničkoj četvrti Kopenhagena. Smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti danske književnosti dvadesetog veka. Objavila je tridesetak knjiga i primila više književnih nagrada, između ostalih "Zlatni lovor“ 1956. Nakon četiri braka, borbe sa zavisnošću i psihičkim problemima, počinila je samoubistvo u 58. godini.

Najznačajnija dela: pesnička zbirka "Devojačka duša“, romani "Ulica detinjstva“ i "Lica“, kao i memoarska proza "Kopenhaška trilogija“ podeljena na "Detinjstvo“, "Mladost“ i "Zavisnost“. Treći deo mogao se zvati "Brakovi“, "Muževi“, "Zrelost“, "Porodica“, ali je nazvan po najjačem utisku i najdubljoj rani, po bolesti zavisnosti.

"Kopenhaška trilogija“ je kanon, koji književnost uzdiže do olimpijskih visina. Svaka reč teksta je zanimljiva, iako bez ukrasa, svaka misao izronila iz praznine, sumnje ili nade.

O čemu razmišlja devojčica, o čemu mlada devojka kojoj nije pružena šansa da se obrazuje već mora da radi, iskusivši vatreno krštenje kao bedinerka, sobarica i bebisiterka, kao veliku opekotinu, jer nije izdržala do kraja radnog vremena, prevazišavši i rođenu majku u tome, koja je odbijajući celim svojim bićem da bude sluškinja, bez obzira na zaradu, radije postala domaćica.

Porodica Ditlevsen brojala je četiri člana – muž, žena, stariji sin i ćerka. Oni su spoj različitih karaktera i temperamenata, u kojima nema mnogo dominacije. Otac, socijaldemokrata, koji je Tove uveo u svet knjiga, ljudskih i sindikalnih prava i sloboda, često otpuštan s posla, više nezaposlen nego zaposlen, brat koji ide na zanat iako je bio savršen đak, od čega mu se vremenom pomućuje zdravlje, dobija nadražajni kašalj, majka uzvišena i daleka divi se bistrini i inteligenciji svog sina, a prema ženskom je uzdržana i hladna. U Danskoj deca rade od četrnaeste godine, osamostaljuju se sa osamnaest, što je za nas sa Balkana kulturni šok.

Pred našim očima pesnički talenat Tove Ditlevsen, a potom i prozni, izbija na površinu kao gejzir, bez uticaja životnog iskustva, poput stihije i nadahnuća, kao deo kolektivnog nesvesnog ili genetskog zaveštanja. Piše prigodne pesme, za razne povode. Tokom celog školovanja ona je stihoklepac, trudeći se da pronađe urednika koji će objaviti njene pesme u nekom književnom časopisu, čiji tiraž ne prelazi pet stotina primeraka.

Njena prva pesnička zbirka, iako urednici ne vole stihove, mnogo je puta odbijena, dok jedan izdavač nije prihvatio ponuđeni novac i odštampao je. Neverovatno, sredina tridesetih prošlog veka može se preslikati na današnju situaciju. Zato mnogi bogomdani pesnici odmah prelaze na prozu, postajući predatori.

Prva udaja bila je iz pragmatičnog koristoljublja jer joj je muž bio urednik, tridesetak godina stariji i bavio se izgradnjom njene karijere. Drugi brak bio je iz ljubavi. Treći, stranputica. Nakon telesne propasti i oporavka opet je srela dobrog čoveka, četvrtog muža, koji je ostao s njom do kraja.

Ali, žudnja za narkoticima bila je jača od žudnje za realnošću, toplinom doma i stvaralaštvom. Progutala je pilule i izvršila samoubistvo, ubijajući demone apoteke, lešinare koji su se ugnezdili u njenoj krvi poput hemofilije, kljucajući dušu i telo iznutra. Medicina tada nije lečila psihološku zavisnost. Zato je procenat izlečenja bio nizak. Nula. Živela je u pogrešnom vremenu, ova bajna kopenhaška literarna princeza.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
14°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve