Preporuka za čitanje
Karma jedne ulice
Predstavljamo vam roman Magde Sabo: „Ulica Katalin“, prevodilac: Marko Čudić; izdavač: Štrik
Magda Sabo bila je jedna od najpoznatijih mađarskih književnica. Živela je od 1917. do 2007, gotovo ceo vek. U periodu od 1949. do 1958. zbog svog književnog rada koji je bio društveno priznat i nagrađen književnom nagradom, osuđena je na silencijum, ćutanje i neobjavljivanje svojih dela.
I otkaz joj je uručen u državnoj službi, u isto vreme kad joj je dodeljena nagrada oduzeta. Državna zabrana, zbog državne represije, važila je u njenim najboljim godinama – od tridesete do četrdesete. Čak četiri njena romana, koja je počela da piše tek nakon profesionalne i političke rehabilitacije, uvršćena su u kolekciju od sto najvažnijih mađarskih novela, tri u prvih pedeset.
„Ulica Katalin“ je roman odrastanja i trauma, ali ne roman odrastanja samo jednog književnog junaka, već četiri – tri su ženski likovi. Henrijeta koja je ubijena kao Jevrejka u šesnaestoj godini pojavljuje se u svojoj ulici, među svojim prijateljima i porodicama iz komšiluka i kao duh.
„Ulica Katalin“ ne opisuje samo jednu traumu nego više njih. Kao da je u pitanju riznica trauma. Prva je selidba – useljenje jevrejske porodice Held u jednu od tri kuće u ulici Katalin, doseljenje iz malog mesta u veliki grad, druga rat, treća regrutacija, četvrta Holokaust sproveden u Mađarskoj od strane „strelastih krstova“ takozvanih njilaša vernih režimu Ferenca Salašija koji su pred kraj rata eliminisali za kratko vreme pola miliona mađarskih Jevreja, četvrta povratak iz zarobljeništva, peta prenamena i oduzimanje kuća preostalim stanovnicima ulice Katalin, šesta – lažna prijava i premeštanje na drugo radno mesto, sasvim političko, iz Budimpešte u seosku zabit, Mađarska revolucija 1956, obračun sa političkim zatvorenicima, rehabilitacija progonjenih od strane komunističkog prosovjetskog režima, lustracija denuncijenata. Pri tome, politički vetrovi samo su pozadina knjige i mizanscen ulice Katalin.
Tri kuće u ulici Katalin su kao jedna, ukućani slobodno prelaze iz jedne u drugu i po utvrđenom redosledu dočekuju zajedno – Svetog Nikolu, Božić i Uskrs, kod Elekešovih, zna se, svi se nacrtaju za prvi praznik puneći dečje čizme slatkišima.
U njima stanuju učitelj, privatni zubar koji u prizemlju drži svoju ordinaciju i vojno lice. Pri tome, oficir i zubar znaju se još iz Prvog svetskog rata. Zubar je nosilac ordena za hrabrost, što nije sprečilo njegove krvnike da mu u sledećem ratu uzmu život, samo zato što je Jevrejin.
Istorijska okosnica traumatične prošlosti je pozadinski bruj, koji ne nadjačava lične priče junaka – dve sestre Elekeš, fatalnog Balinta i Henrijete čija molitva da umre prirodnom smrću nije uslišena.
Pored istorijskih, postoje i emotivne traume, pokušaj silovanja verenice, podavanje jedne od devojaka frustriranom vereniku, streljanje sa dva metka, izbacivanje deteta iz kuće, iseljenje stanara iz kuća u ulici Katalin.
U ovom mikrokosmosu ulice Katalin prelamaju se politička previranja i dobijaju ljudsko lice.
Stara ulica je uništena, tri kuće su promenile vlasnike, namenu, a stari vlasnici, mrtvi i živi, hoće da restauriraju prošlost pre događaja koji su ih razbili, uništili i rasejali. Žive u neobeleženim grobovima i na novim adresama. A zbog atmosfere koja ih je začarala stalno pokušavaju da se vrate tamo gde su bili srećni i gde su se osećali sigurnima. Ovaj proces odvija se u njihovim srcima. U njima plamti vatra bliskosti i sećanje na bezbrižne dane. Na oltaru karme gde svetluca jedan gral.