Scena
02.10.2021. 07:25
Dragana Todorović

Intervju

Snežana Savić: O Jovanki Broz sam najviše saznala čitajući između redova

Snežana Savić
Izvor: Ksenija Ćuk

O njoj se oduvek puno pričalo, a zapravo se tako malo znalo. Lik i delo Jovanke Broz i danas intrigiraju javnost gotovo potpuno isto kao i u vreme dok je bila supruga maršala. Od toga kako su se ona i Tito upoznali, da li mu je bila „nameštena“, preko toga ko joj je pravio čuvenu punđu i kreirao joj haljine, do pitanja – da li je zaista bila špijun i „radila o glavi“ prvom čoveku Jugoslavije?

Dakle, Jovanka Broz je idealna inspiracija za najmanje jedan holivudski hit, ali se to do sada nije desilo. Čak se ni domaća kinematografija nije ozbiljnije bavila nekadašnjom „prvom drugaricom“, sve do dokumentarno-igrane serije „Jovanka Broz i tajne službe“, koja se na Prvom kanalu Radio-televizije Srbije emituje od 20. septembra ove godine. Bile su dovoljne samo dve epizode da serijal postane popularan, i to ne samo među savremenicima glavnih junaka, već i među mlađim generacijama, među onima koji „ne pamte Tita“.

Priliku da igra Jovanku Broz dobila je glumica Snežana Savić i mnogi se slažu s tim da je ona, zapravo, jedini izbor s obzirom na to da svojim izgledom veoma podseća na poslednju Titovu ženu, ali i svojim stavom i prirodnom elegancijom.

A šta na to kaže Snežana Savić?

„Kažem da mi je drago da sam dobila tu šansu i da sam se spremala veoma studiozno i posvećeno, s obzirom na to da je reč o ličnosti iz naše bliže istorije. Nije lako dočarati takav jedan snažan lik, upečatljiv, ženu koja je godinama bila pratilja velikog Josipa Broza Tita, a i ona sama je bila vrlo značajna. Jovanka je bila heroj Narodnooslobodilačke borbe, imala je čin oficira, ali je nakon što se odvojila od njega ostala sama i prilično oklevetana, nesrećna zbog svih okolnosti koje su je zadesile. Zato sam morala veoma da vodim računa kako ću takav jedan složen lik da oživim jer i dalje postoje ljudi koji je pamte. Trudila sam se da to bude verodostojno, što je moguće više. Zato sam mnogo istraživala, pročitala sam sve u vezi sa Jovankom što mi je bilo dostupno. Razgovarala sam sa njenim savremenicima i sa onima koji su joj bili bliski, upijala sam njihova svedočenja. Gledala sam snimke na kojima je Jovanka i trudila se da uhvatim kako se kretala. Što se tiče njenog glasa i načina na koji je govorila, postoji samo jedan jedini fonosnimak i ja sam ga odslušala bezbroj puta pokušavajući da uhvatim melodiju i intonaciju Jovanke Broz, kako je akcentovala reči, kakvu dikciju je imala. Dakle, bio je to jedan odgovoran i studiozan rad.“

Da li ste, možda, saznali nešto novo i do sada nepoznato javnosti o Jovanki dok ste radili na njenom liku?

O Jovanki sam, zapravo, najviše saznala čitajući između redova i na kraju sam uspela da je predstavim onako kako sam želela. A sudeći po komentarima onih koji su je poznavali i onih koji su joj bili bliski, pre svega od njene sestre i od Joške Broza, uspela sam da je dočaram onakvom kakva je zaista i bila. Nisam išla u sentimentalnost, nisam od nje pravila slatku i milu ženu, već kao pravu osobu od krvi i mesa. Imala je trenutke i kada je bila ljuta, dolazila je u sukob sa ljudima iz najbliže okoline, sa političarima tog vremena, kao što je na primer Ljubičić sa kojim se nije slagala, Dolanc kojeg nije volela. Naročito je bila ogorčena kada su je odvojili od Tita, tada je bila žena puna gneva, ali i patnje. Ona je sama za sebe govorila da je tragična ličnost – bila je na vrhu, ali i na dnu, tokom svog života.“

Imali ste priliku da upoznate Tita i Jovanku, recitovali ste im. Da Vam je tada neko rekao da ćete jednog dana igrati prvu damu Jugoslavije, šta biste pomislili?

„Da, recitovala sam Titu za njegov rođendan 1976. godine u Domu sindikata, kada sam diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti. To je bilo, kako se kaže, ’po ključu’ – recitovali su glumci iz svih tadašnjih jugoslovenskih republika, a ja sam predstavljala Srbiju i govorila sam stihove Branka Miljkovića. U prvom redu je Tito sedeo sa Jovankom. Da mi je tada neko rekao da ću jednog dana imati priliku baš njen lik da glumim, bilo bi mi drago, jer ja sam se divila toj ženi, moram da priznam. Privlačila me je svojom harizmom, raskošnom pojavom, svojom lepotom. Bila je uvek doterana, u prekrasnim haljinama, i mislim da u to vreme nije bilo žene koja joj se nije divila. Čak se u narodu i govorilo ’lepa je kao Jovanka’, kada nečiji izgled želite da pohvalite i istaknete.“

Da li sada pratite seriju ponedeljkom uveče i kakav Vam je utisak?

„Pratim, naravno, ali se ja više pojavljujem tek od pete epizode, od ukupno deset koliko smo snimili. Moja uloga obuhvata period od 1956. do 1988. godine, dakle do njene izolacije, progona i tragičnog kraja.“

Gledali smo Vas do sada u različitim ulogama – od dame, fatalne zavodnice, do skromne domaćice, žene iz naroda. Da li postoji uloga za kojom čeznete, ali i ona koju ste ostvarili, a više biste voleli da niste?

„Veoma sam kritična prema sebi i mogu da kažem da postoje uloge za koje bih volela da sam ih drugačije uradila, ali ih nema puno. To su moji rani radovi, kada sam još bila mlada za velike zadatke, za Crnjanskog na primer ili neke druge velike pisce koje morate prvo dobro da razumete, a zatim i da imate iskustvo u glumačkom zanatu da biste tu ulogu uradili na najbolji način. Ja sam tada igrala više instinktom, a radilo se o ulogama za koje je bila potrebna jedna zrela glumica. Dakle, neke uloge sam dobila prerano. Sve ostalo što sam radila – zadovoljna sam. Pre svega ulogom Koštane u TV drami koja je snimljena po delu Bore Stankovića. Bez obzira na to što sam ja kasnije igrala u takozvanim popularnim serijama, što sam bila Nina Andrejević u ’Boljem životu’, Malina Vojvodić u ’Srećnim ljudima’, Rajna u ’Porodičnom blagu’, majka Vuka Karadžića u TV seriji o njemu, Đurđina Pašić u seriji ’Poslednja audijencija’. Ostvarila sam i mnogo uloga na filmu i u pozorištu, među kojima ima i komercijalnih i umetničkih kao što je ’Pad Italije’ Lordana Zafranovića ili ’Život je lep’ Bore Draškovića, ali Koštana je ipak neki moj pečat. I na kraju, mogu da kažem da nisam nezadovoljna, mada taj osećaj da ste nešto mogli bolje ili drugačije uvek postoji.“

Snežana Savić
Izvor: Ksenija Ćuk

Sada Vas gledamo i u seriji „Igra sudbine“. Snimanje novih epizoda je upravo u toku. Šta će se dalje dešavati sa Donkom, koju u toj seriji tumačite?

„Ne znam ni ja, niti iko u ekipi, jer nas producenti drže u neizvesnosti. Tako da se i mi iznenađujemo raznim zapletima, obrtima, i uvek nam je zanimljivo na snimanjima. Atmosfera je odlična od samog početka, ekipa je mlada i oni daju sve od sebe da rezultat njihovog rada bude dobar i mogu da kažem da uspevaju u tome. Serija je veoma popularna.“

Pored glume, bavite se i pevanjem. Da li imate neke planove u vezi sa tim, nove pesme?

„Volela bih da mi se desi još neka pesma jer, znate, ona sama bira svoj put, to nije pitanje naše racionalne odluke, već se jednostavno desi da neka pesma dođe do publike i osvoji je.“

I Vaša ćerka Anita se bavila glumom. Kako izgleda gledati svoje dete u istom poslu, da li je moguće biti objektivan i da li ste je podržavali da nastavi tim putem?

„Ona nije glumica, ona je diplomirala novinarstvo, a sada je na doktorskim studijama. Gluma je za nju bila ono što je imala u svojoj kući, sa čime je rasla. Kao što su deca lekara, na primer, kasnije često i sami lekari. Prirodno je da te zaintrigira ono što viđaš svakodnevno, a ona je rasla uz mamu glumicu i tatu reditelja. Ja sam na ta njena angažovanja gledala kao na igru jer, da budem iskrena, nisam žudela da joj gluma bude na kraju glavni izbor. To je stresna profesija, neizvesna, mada je i novinarstvo slično.“

Šta biste preporučili mlađim koleginicama koje tek sanjaju da postanu popularne glumice, pre svega kako da ostanu dame, kao što ste Vi u tome uspeli, pored svih izazova koje Vaš posao nosi?

„Nije to bilo lako. Glumac mora da prođe kroz blato, a da ne izađe prljav. Za to je potrebno i dosta sreće, ali i časno se baviti poslom koji ste odabrali. Biti profesionalan dokraja u svakoj ulozi i imati takav odnos prema svim svojim kolegama. Takođe je važno da ne imitirate nikoga, već da gradite svoj put. Poželjno je gledati kako rade oni koji vrede, učiti od njih, ali ih ne oponašati. Veoma je bitno da glumac ne liči ni na koga, da bude jedinstven u tome što radi. Važan je i konstantan rad na sebi i učenje.“

Gde još možemo da Vas gledamo, osim kao Jovanku i Donku?

„U Zvezdara teatru u ’Bajci o pozorištu’ 11. i 27. oktobra, kao i u predstavi ’Pozovi M radi užitka’, sa kojom gostujemo u Novom Sadu 26. oktobra. Igram i u predstavi ’Udaj se muški’, na sceni Akademije 28. To je komedija Dunje Petrović koju je publika baš zavolela, ima puno smeha, ima songova... Sa tom predstavom smo obišli celu Bosnu, celu Hrvatsku. To je veoma zanimljiva predstava sa jednom novom estetikom. A što se tiče filmova i serija, nadam se da ću dobiti neke nove lepe, ponude.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Nedim Nezirović: Od zabranjene predstave do hit serije, a tek je u dvadesetim
Nedim Nezirović

Intervju

21.09.2021. 18:05

Nedim Nezirović: Od zabranjene predstave do hit serije, a tek je u dvadesetim

Nedima Nezirovića ovih dana gledamo u filmu "Nečista krv: Greh predaka“, gde igra rame uz rame sa Draganom Bjelogrlićem i ostalim iskusnijim i starijim kolegama. Pre toga, popularnost je stekao u televizijskoj seriji "Klan“.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
18°C
26.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve