Sport
08.05.2025. 19:30
Zoran Šećerov

INTERVJU

SANDRA SREMČEVIĆ: "Sa ženama u fudbalu je teško, ali je i lepo"

Sandra Sremčević ATA
Izvor: ATAIMAGES / Dusan Milenkovic

Zvanično je potpredsednica FSS-a. Takođe je, što niko iz Srbije pre nje nije bio, i član Komisije za ženski fudbal pri UEFA. Koliko juče u srpskom fudbalu, ali samo za one kojima fudbal nije život, bila je znana kao dama koja je vedrila i oblačila u ŽFK Crvena zvezda.

Od kluba koji se gušio u problemima, besparici i nimalo obećavajućem sutra, zahvaljujući najviše njoj, njenim časnim ambicijama i vrhunskim organizacionim sposobnostima, ali i neobičnom odrastanju uz fudbal koje se pretvorilo u ljubav za sva vremena, što joj opet posle svega omogućava da i danas prepozna neke stvari pre drugih, Crvena zvezda je izrasla u šampiona.

U istoj godini na "Marakanu“ je stigao i prvi pehar nacionalnog Kupa. San zvani dupla kruna je tako postao java, a uspesi o kojima se koliko juče u Zvezdi samo maštalo danas su uveliko ovekovečeni na prvim stranicama još neispisane knjige istorije kolektiva koji s ponosom nosi ime najtrofejnijeg srpskog fudbalskog kluba.

Ko je Sandra Sremčević? Ova 50-godišnja dama, uz osmeh uokviren u šarm beogradskog asfalta, govori da joj je sticajem okolnosti uz fudbal prohujalo detinjstvo i da u njenom porodičnom stablu ova igra, sticajem okolnosti, zapravo ima više nego dominantnu poziciju.

"Moj otac Živko Arsić bio je profesionalni fudbaler, zapravo golman Partizana, IMT-a, FAP-a i posle nekih drugih klubova tako da se negde ceo moj život svodi na fudbal. Detinjstvo sam provela na terenima Sinđelića, Grafičara i sve mi se to u jednom momentu čak i smučilo, nisam imala istu onu slobodu kao moje vršnjakinje jer sve se po tati merilo. Znate ono, ima trening ‒ nema trening, odlazi na pripreme, utakmice itd.“

I onda se opet fudbal, ali drugim putevima, ušetao u njen život. Kao vrlo mlada upoznala je Vladu Sremčevića.

"Igrao je fudbal za omladince OFK Beograda u generaciji koja je obećavala, trebalo je i da se preseli u veći klub, nije dobio ispisnicu i onda je razočaran sve batalio prepuštajući se izlascima i dobroj zabavi.“

Baš u tom trenutku se i Sandra pojavila u njegovom životu. Bila je to veza za sva vremena. I posle 35 godina su zajedno u braku koji je krunisan rođenjem dve kćerke. Mlađa Nina je daleko od fudbala. Odličan je đak i više je naklonjena muzici nego sportu.

"Kad se starija Sofija rodila, doktor mi je u šali rekao žensko je, nećeš moći da je vodiš na auto-pijacu i fudbalske utakmice.“

Bila je to greška. Sofija je danas golgeter ŽFK Crvena zvezda i reprezentativka Srbije, ali i neko ko je Sandru još jednom ponovo povezao sa fudbalom.

"Sportski je tip, verovatno bi bila uspešna i u nekim drugim sportovima, ali fudbal je i za nju bio u mnogo čemu poseban. Odrastala je uz dedu trčeći za loptom uglavnom na terenu Grafičara dok je on ispijao kafu u bašti restorana. Dečaci u školi ili naselju dugo nisu hteli da igraju fudbal bez nje i onda sam je na nagovor kume odvela u internacionalnu školu fudbala Atakante u Južnom bulevaru. Ideja mi je bila da tamo kroz igru uči engleski i da je, priznajem, prođe volja za fudbalom.“

Opet greška, strašni plan za beg iz fudbala je propao već posle osam meseci?

"Predložili su joj da pređe u Crvenu zvezdu. Uporedo je trenirala i u jednom i drugom klubu. Očigledno je bilo da nisam mogla da pobegnem od sudbine. Sa tatom i mužem sam počela, karijeru u fudbalu očigledno ću, mislila sam, završiti sa ženskim detetom koje osim fudbala strašno voli i automobile.“

Sledeći trend kao i svaka dobra mama, vozila je kćerku na trening i s treninga i tu su ispisane prve stranice četvrtog toma njenog fudbalskog romana. Ovog puta presudila je ženska narav. Kao osoba koja nije mogla da ćuti stalno je imala neke primedbe u smislu šta se i kako radi i zašto ovako, a ne onako.

"Neko sam ko se radeći bavio organizacijom i logistikom, tako da su mi užasno smetale stvari za koje sam znala da se mogu lako ispraviti. To moje non-stop pričanje tadašnji predsednik ŽFK Crvena zvezda iskoristio je i izašao pred mene s ponudom ‒ kad si toliko pametna, onda ti sve ovo organizuj pa da te vidimo.“

Istu stvar nije morao da ponovi dva puta. Gospođa Sremčević ne bi bila to što jeste da se odmah nije prihvatila izazova. Istina, za početak u mlađim kategorijama "crveno-belih“.

"Prvo sam reorganizovala i na nov način organizovala klupsku omladinsku školu. Shvatila sam da je tu kvaka, da brzo gubimo decu jer u Srbiji ne postoji kadetska liga tako da su devojčice već sa 15 godina postajale seniorke ili su za sva vremena napuštale fudbal. Ovo drugo bilo je nepopravljiva šteta. Zarad svega osnovala sam klub s imenom Zvezda B i odmah smo se uključili u takmičenje u najnižem rangu. Naravno, brzo smo stigli do Superlige.“

I onda, kako to obično biva, kad se stigne do vrha i prepozna nečiji uspeh, na sto stižu i ponude. One prve Sandra Sremčević nije htela da prihvati.

"Da jesam, sve bi promenilo moju startnu percepciju i entuzijazam. Moj cilj je zapravo bio da kroz drugi tim omogućim deci da igraju, a ne da sede na klupi.“

Ipak se predomislila. Bili su to i dani korone, ali i meseci velike igranke na globalnom nivou.

"Presudilo je to što nisam bila zadovoljna ljudima koji su taj posao radili. Zvezda je bila treća sa lošim kadrovima i velikim dugovima. I sve to je išlo uz ime jedne Crvene zvezde koja je možda i najveći brend Srbije. To nisam mogla da prihvatim, rekla sam sebi da se to jednostavno mora promeniti.“

Za četiri godine sa Sandrom Sremčević na čelu kluba ŽFK Crvena zvezda je promenila imidž, postala organizaciono stabilan klub, prvak i osvajač Kupa, što je, kako kaže gospođa Sremčević, i bio njen cilj.

"Ne samo cilj, već i misija. Sad mnogi pitaju kako smo uspeli. Prosto. Iza nas je postojao jedan veliki rad, ozbiljna ljubav i još veći entuzijazam. Ovo poslednje posebno naglašavam jer svi mi koji smo u ženskom fudbalu smo stvarno entuzijasti. Ženski fudbal je jedno bure bez dna i sve što uložite budite sigurni da vam se nikada neće vratiti.“

Možda ova bajka to i ne bi bila da gospođa Sremčević, po sopstvenom priznanju, nije imala podršku čelnika Crvene zvezde Zvezdana Terzića i posebno Svetozara Toze Mijailovića. Sve je diskretno pratio i Dragan Džajić, ali i mnogi drugi asovi crveno-bele porodice. I u ovoj priči sticaj okolnosti je dobio zvanje faktora koji je bio presudan u trenutku kada je FSS birao novi Izvršni odbor.

"UEFA je propisala pravilo da svaki izvršni odbor nacionalnog saveza mora imati i jednu ženu. Dragan Džajić je predložio mene. Pre toga smo na jedan poseban način pričali o fudbalu i uglavnom se šalio na moj račun. Imao je prijatelje čije su unuke trenirale u našem klubu i to je uglavnom bila tema naših razgovora. Prijalo mu je, kako je govorio, da sam i jednoj i drugoj generaciji približila ženski fudbal.“

Danas svi u FSS-u znaju da je napravljen dobar izbor, da Sandra Sremčević nije samo žena na broju, već je i žena iz fudbala, a to nije nimalo beznačajno.

"Sve sam doživela kao veliku čast i privilegiju uz lični osećaj zadovoljstva što sam opet ispisala neku istoriju. U Crvenoj zvezdi sam to učinila sa duplom krunom, prvom od kako ženski klub postoji, na Terazije 35 sam stigla kao prva i jedina žena član Izvršnog odbora FSS-a. Jedan moj drug se čak našalio u smislu ti i ništa da ne uradiš, uradila si nešto.“

Nije jedina žena na svetu infiltrirana u sam vrh jednog nacionalnog fudbalskog saveza. Na opasku da bi jednog dana mogla postati i predsednik, što je slučaj u Engleskoj, prva dama srpskog fudbala odmahuje glavom.

"I u belgijskoj federaciji je žena valjda predsednik, potpredsednike žene imaju savezi Norveške i, što je zanimljivo, Saudijske Arabije. Fudbal očigledno ima i tu moć da i neke duboko ukorenjene tradicije jednog naroda menja bez većih problema.“

Kao potpredsednik FSS-a, dobila je i posebna zaduženja. Dogovoreno je i da ima neku vrstu autonomije u segmentu ženskog fudbala i futsala. Međutim, neće, kako kaže, biti neko ko je samo zadužen za ženski fudbal i futsal, već će ravnopravno učestvovati u svemu što je u ingerenciji i svih drugih članova Izvršnog odbora.

Odnedavno je i član Komiteta za ženski fudbal pri UEFA, što je više nego lepo priznanje za srpski fudbal generalno.

"Prvi put zapravo imamo nekog u UEFA Komitetu za ženski fudbal. Lepo je kad ste na izvoru i kad znate šta možete da očekujete, odnosno o čemu se odlučuje ili će se odlučivati, kad iz prvog reda, da tako kažem, saznajete kako se i šta planira i kako UEFA gleda na ženski fudbal.“

Da će jednog dana stići i do UEFA, prorekao joj je još pre 10 godina Darko Stojanović, fudbalski trener i zanesenjak.

"On je iz Lazarevca, na moj predlog, ceo LASK prebacio je u Crvenu zvezdu. To je i čovek koji mi je nemerljivo mnogo pomogao kad sam stvarala Zvezdu B. Prepoznao je tu neku moju energiju koja nekima smeta, a nekima ne, ali da sam buldožer i da rovarim dok nešto ne iskopam, to jesam. Da je sve ovo radio neki muškarac, mislim na dane u Zvezdi i ove u FSS-u, ne bi bilo isto. Ne, nisam feministkinja, volim što imam pravo glasa i pravo da radim ono što želim i u čemu uživam.“

Ima puno toga što potvrđuje da je sa Sandrom Sremčević u srpski ženski fudbal stigao osvežavajući vetar.

"Velika je razlika između onog što imamo danas i onog što smo imali pre 10 ili 30 godina. Na početku su postojali niški Mašinac i Perica Krstić. Bila je tu i zemunska Sloga. Onda su se pojavili Zvezda i Spartak. Subotičanke su preuzele primat, Zoran Arsić kao lider kluba je izuzetno sposoban čovek, neko ko bi i Eskimima prodao led. Ali to nije bilo dobro, to da 10 ili 12 godina imate istog prvaka. Tako se ubija motiv drugih, takođe i konkurencija, i zato je dobro što ja Zvezda konačno uzela titulu i što je na dobrom putu da uzme još jednu, a neće biti strašno ako je i ne uzme. Bitno je da se danas o ženskom fudbalu priča neuporedivo više nego pre. Ljudi iz Izvršnog odbora FSS-a rado diskutuju o problemima i svemu drugom što prati ženski fudbal. Pomaci su i zbog toga vidljivi.“

Sandra Sremčević ističe da je posebno ponosna na činjenicu da je za ženski fudbal deo i TSC-a, da je Janoš Žemberi u Bačkoj Topoli, takođe potpredsednik FSS-a, uložio novac u devojke koje imaju čak i svoj teren.

"On kapira da je to jednim delom budućnost. Sada se u sve uključila i novosadska Vojvodina, raduje me što i drugi isto razmišljaju. Sasvim je moguće da će uskoro i Partizan imati svoj ženski kub. Meni je to poenta, to da imamo što više kvalitetnih i stabilnih klubova u svakom pogledu. Ali da biste to imali morate da budete mnogo predani. Ja živim ženski fudbal 24/7, nema deteta u Srbiji koje ne znam.“

Srbija trenutno ima samo 60 ženskih klubova. Osam igra Superligu, 10 Prvu ligu Srbije. U tri od četiri regiona (Istok, Zapad, Vojvodina i Beograd) igraju se utakmice Druge lige.

"Beograd ne može da formira Drugu ligu. Za tako nešto nema dovoljno klubova zbog čega dve beogradske ekipe, Hajduk i Žarkovo, trenutno igraju Vojvođansku ligu. I to je jedan od mojih budućih zadataka. Marko Zdravković, predsednik FS Beograda, izborio se da Savez prvi put dodeli finansijsku pomoć ženskim klubovima i to je prvi korak ka lepšem sutra jer naši klubovi nemaju podršku lokalnih zajednica. To je ta moja uloga u smislu da skrenem pažnju, da kao buldožer kopam i jurim da nešto uradimo.“

Kad je ženski fudbal u pitanju, gospođa Sremčević ne krije da je subjektivna.

"Srbija je vrelo talentovanih sportista, takođe i devojčica ili devojaka koje se bave fudbalom. Nesreća je što se to u Srbiji još ne vidi na pravi način uprkos činjenici što ženski fudbal ima ozbiljnu budućnost na globalnom nivou. UEFA i FIFA to prepoznaju, što su potvrdili i nedavni govori čelnih ljudi, Čeferina i Infantina na Kongresu UEFA u Beogradu.“

Potvrđuje to i ovogodišnji prelazni januarski rok koji je oborio sve rekorde. Poseban rast doživeli su transferi u konkurenciji žena. Prema izvorima iz FIFA, u januaru je na transfere potrošeno 5,6 miliona evra, što predstavlja impresivan skok od 180,6% u odnosu na prethodni period. Doskora najveći transfer u ženskom fudbalu iznosio je 780.000 evra koliko je jedan američki klub platio Čelsiju za reprezentativku Zambije Rejčel Kundanadži. Ovog januara isti Čelsi je potrošio 1,1 miliona za dolazak Naomi Girme. Novac, dakle, sve više i više ima uticaja i na ženske klubove u svetu.

"Nedostatak novca je naš najveći problem, takođe i što još nismo prepoznati kao vrednost od najvećih kompanija. Sve to, naravno, može da se promeni. FSS u uvom trenutku uveliko radi na tome da se nađe sponzor srpske ženske lige, da se prvenstvene utakmice direktno prenose na TV-u. Sigurna sam da među našim ljubiteljima fudbala ima i onih koji će se vrlo brzo uveriti da su to i te kako zanimljive utakmice. U ovom času samo tražimo priliku da ko želi može i to da gleda.“

Na Sportalu se od ove godine u lajvu emituju mečevi ženske srpske Superlige. Za ovaj projekat novac je obezbeđen u saradnji sa UEFA.

"Mnogi su iznenađeni gledanošću, neki mečevi su gledaniji od muških. Pogotovo kada igraju Zvezda i Spartak, njihovi dueli su i te kako atraktivni.“

Potpredsednica FSS-a ne krije i da se bori s predrasudama uprkos činjenici da živimo u prostoru u kome se fudbal voli.

"Ima na tom planu puno posla, non-stop radimo na pokušajima promene mentaliteta to jest svesti da je sasvim normalno i da nije ništa strašno ako devojčice igraju fudbal. U SAD je među tinejdžerkama fudbal ubedljivo najpopularniji sport, to je sve više i u Evropi. Talentovane devojčice rado odlaze tamo i na račun fudbala završavaju fakultete. Kad otvorite sajt čuvenog Univerziteta Stenford videćete da prioritet za stipendije imaju devojke koje igraju fudbal.“

Pored Amerikanki, prva mesta na šampionatima sveta osvajale su i Nemačka, Španija, Norveška, Švedska, Engleska, medalje imaju i Kineskinje i Japanke, što sam ukazuje na raširenost ženskog fudbala u svetu.

"U poslednje vreme Turci i Rusi strahovito puno ulažu u ženski fudbal. Kad je u Turskoj sasvim normalno da žena igra fudbal, onda ne znam šta bih više još rekla. Iako nisam stručnjak, ali ne mogu da kažem da se ne razumem u fudbal, te lige nisu ništa bolje od naše. Nemamo kvalitet kao španska, engleska ili nemačka liga, ali od drugih nismo ništa slabiji.“

Kao potpredsednik FSS-a, u obavezi je i da razmišlja nekoliko godina unapred.

"Moramo se jednostavno pripremiti za ono što nas čeka. Već od 2027. klubovi će biti u obavezi da imaju ženske ekipe. Ukoliko to ne ispune, neće dobiti licencu za igranje u Evropi.“

Evropski klubovi širom su otvorili vrata za srpske fudbalerke. Mnoge igraju u Mađarskoj, Italiji, Rusiji, Švajcarskoj, Holandiji, Norveškoj, Engleskoj i Nemačkoj.

"Na jednoj strani je zadovoljstvo što se na našoj sceni pojavljuju i drugi klubovi koji dobro rade. Na toj listi su konkretno klub iz Starih Banovaca, zatim zemunski Milutinac. Međutim, ako se nastavi trend odlaska talentovanih fudbalerki, bojim se da ćemo za dve godine igrati samo kadetsku ligu. Jedini način da devojke zadržimo jeste da ih ozbiljno platimo.“

Evropski ženski fudbal ima samo pet profesionalnih liga, svi ostali su amateri. Uprkos tome, Srbija pravi sve bolje rezultate sa reprezentacijom.

"Još nismo debitovali na svetskom ili evropskom šampionatu, ali nade ima. Ne tako davno od SP nas je delio samo jedan gol. Sećate se one utakmice sa Portugalom, selektor je bio Peđa Grozdanović. Njega je nasledio Dragiša Zečević, ali smo ovog proleća u baražu za odlazak na EP imali nesreću da za rivala dobijemo Švedsku. Sada je selektor Lidija Stojkanović, prva žena sa PRO licencom u Srbiji. Sa U19 selekcijom učestvovala je na evropskom, prvi put posle 13 godina. Bili smo peti, odigrali dobro protiv Engleske i Francuske u grupi, što je isto neka dobra polazna tačka za budućnost. Dobro je kao novi selektor započela i sa A selekcijom za opstanak u A grupi Lige nacija.“

Sandra Sremčević priželjkuje jedan veliki uspeh jer samo uspeh ima snagu magneta da privuče u fudbal nove devojčice.

"U Francuskoj, Engleskoj ili Nemačkoj ništa se nije dogodilo preko noći. Mi idemo mic po mic i to napred, a ne u rikverc. Možda to nije ona brzina koju bih htela, znate ono sad i odmah, ali uprkos svemu napredujemo. Meni je prioritet da pomognem da srpski ženski klubovi budu finansijski stabilni, a kada dostignu taj nivo, onda će se otvoriti i ona kreativna strana.“

I na pitanje kako kao potpredsednica FSS-a doživljava aktuelni trenutak srpskog muškog fudbala nudi precizne odgovore.

"Ponoviću ono što svi govore, a to je da nam treba jaka liga da bi klubovi koji odlaze u Evropu bili konkurentniji. To što dogovor oko smanjenja klubova u Superligi još nije postignut ne treba da brine. Dogovoriće se sigurno, naći će se kompromis. Ukoliko izostane, FSS će na kraju stati iza onoga što zagovara.“

Gospođa Sremčević ne krije da će svoj glas dati za smanjenje lige, ali i da će se boriti da FSS još više posveti rangovima ispod, omladinskom fudbalu posebno, onda i struci.

"Stalne promene trenera ne vode nikuda, meni se to da promeniš u toku sezone pet ili šest trenera ne sviđa, šta taj čovek može da uradi. Ali za sve, mislim na promene, treba vremena. Postoji nešto što je isključivo stvar klubova, gde FSS ne može da se meša. Na drugoj strani, naša je obaveza kao krovne organizacije da uspostavimo pravila za sve. Autoritet Saveza mora da postoji, mora da se zna ko je glavni.“

I FSS se menja. Legendarni Dragan Džajić preuzeo je ulogu predsednika, novi generalni sekretar je Branko Radujko.

"Džajić je u fudbalu prošao sve, od igrača do klupskog operativca, neko je ko vrlo dobro zna šta je potrebno za iskorak napred. Ako smo pametni, a ima i onih koji jesu, učićemo od njega jer imamo puno toga da naučimo. S druge strane imamo Branka Radujka, koji je skoro došao na funkciju genseka i koji je ozbiljan operativac. Polako, ali na pravi način gradi autoritet.“

I broj zaposlenih u FSS-u je sporan. Gospođa Sremčević tvrdi da nije videla listu onih koji primaju platu iako bi kao potpredsednik FSS-a, na našu opasku, to uprkos svemu morala znati.

"Ja nemam platu. Prodala sam ne tako davno čak i roditeljski stan i taj novac uložila u ženski fudbal. Tačno je da su nekada potpredsednici FSS-a imali platu, ja je nemam. Platu nema ni drugi potpredsednik Janoš Žemberi, nemaju ni članovi Izvršnog odbora. Mi smo svi entuzijasti. Međutim, ima nešto što narodu smeta. FSS, kako čujem, i danas plaća neke ljude koji odavno nisu u Savezu. Na svu sreću, i tome se bliži kraj.“

Sandra Sremčević s radošću ističe i jednu novost u ženskom fudbalu koja stupa na snagu ove jeseni.

"Pored Lige šampiona, igraće se i Kup Evrope. Prvi igra Ligu šampiona, drugi na tabeli Kup Evrope s tim što ekipa koja ne prođe kvalifikacije za najkvalitetnije takmičenje život na međunarodnoj sceni nastavlja u Kupu Evrope. To je za naše klubove možda u ovom času prevelik zalogaj, ali ne treba gubiti nadu. Naši klubovi nemaju budžete kao neki inostrani, nemaju novac ni za ozbiljne transfere, ali imaju pravo na nadu. Pre godinu dana Crvena zvezda je u Budimpešti pobedila Ferencvaroš, klub sa budžetom od dva miliona evra. Da ne bude zabune, Zvezda nema budžet, ali ima veliko srce.“

Neke stvari će se uprkos svemu menjati, ali i unapređivati. Pre svih one na stručnom polju kad je u pitanju srpski ženski fudbal.

"Uveliko radim na uvođenju pravila o trening kompenzaciji. Nepravedno je da neko ko pet ili šest godina gaji dete, a onda ostane bez nadoknade kada ono pređe u drugi klub. Ubuduće da neko dođe i odvede dete, a da klub ništa ne dobije, kao mogućnost neće postojati. Radićemo puno i na edukaciji. Nama UEFA svake godine daje određenu sumu za edukaciju trenera. Ulažemo i mi. Promenili smo i neke delove pravilnika, tako da će od ove godine Violeta Jović, kapiten Spartaka, ili Tijana Đorđević, koja je prvotimac Crvene zvezde, imati pravo da kao treneri vode kadetkinje. U Zvezdi četiri igračice prvog tima su treneri u mlađim kategorijama, treneri sa licencom. Napredujemo u ovom segmentu i na širem planu. Uz Lidiju Stojkanović, koja je prva žena u srpskom fudbalu sa PRO licencom, sada imamo i Danku Podovac, odnosno Tamaru Jovanović iz Niša. Nemamo, dakle, problem sa trenerima, ali imamo problem sa novcem za trenere. Moraćemo da ga stvorimo jer jedan od uslova da ekipa igra u Evropi jeste i da ceo stručni štab ima profesionalne ugovore.“

Za kraj priče, gospođa Sremčević uz osmeh konstatuje da "nije lako sa ženama u fudbalu, ali je lepo“.

"Po meni je ženski fudbal trenutno lepši od muškog u kome dominiraju brzina i snaga. U ženskom je u prvom planu kreativnost. Dođite da odgledate neku žensku utakmicu i videćete da sam u pravu.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Jerim Sila: "Balkanska škola rukometa je najbolja na svetu"
1

Intervju

17.04.2025. 12:10

Jerim Sila: "Balkanska škola rukometa je najbolja na svetu"

Malo ko zna, čak i u srpskim rukometnim krugovima, a pogotovo sportskim, što naravno nije za pohvalu, da je Srbija ovih dana domaćin ženskim A rukometnim selekcijama Kine i Velike Britanije. Zvanično, i jedne i druge devojke su u prestonici Srbije na pripremama. Igraju utakmice i treniraju. Ali, to nije sve.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
10°C
08.05.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve