Svet
07.07.2025. 14:05
Mihailo Paunović

HASAN HAJDAR DIAB

"Prekid vatre između Irana i Izraela je samo vreme za odmaranje ratnika“

Hasan Haidar Diab
Izvor: Lilian Haidar Diab

U svetlu nedavnog oružanog sukoba između Irana i Izraela, svetska javnost suočila se sa dugo najavljivanim, ali nikada do kraja predvidivim scenarijem direktnog vojnog obračuna dve regionalne sile.

O ovom konfliktu govorilo se godinama, analizirani su mogući povodi, posledice, balans snaga, ali i šire geopolitičke implikacije. Iako su Iran i Izrael već decenijama neprijatelji koji ratuju preko posrednika, ovo je prvi put da su se sukobili otvoreno i bez maski.

O ovom dvanaestodnevnom sukobu razgovarali smo sa Hasanom Hajdarom Dijabom, novinarom i stručnjakom za Bliski istok. Dijab je u razgovoru za "Ekspres“ istakao ne samo politički kontekst i vojnu analizu rata između Irana i Izraela, već se osvrnuo i na širu sliku – uključujući ulogu Sjedinjenih Američkih Država, pritiske iznutra i spolja, kao i uticaj medija.

Dotakli smo se brojnih važnih pitanja: Da li je Izrael precenio sopstvenu moć i potcenio Iran? Šta su bili stvarni ciljevi Benjamina Netanjahua i da li su ostvareni? Kakva je bila uloga Donalda Trampa i da li bi rat uopšte eskalirao da je na čelu SAD bio neko drugi?

Razgovor smo započeli jednostavnim, ali ključnim pitanjem: nakon godina nagađanja o tome kako bi izgledao otvoreni rat između Irana i Izraela, sada kada smo ga konačno videli – šta smo zapravo dobili?

"Priču treba početi o izveštavanju o ovom sukobu. Ja nisam pobornik ni Izraela ni Irana, rat je rat. Međutim, ponovo smo videli kako se sva prednost daje Izraelu i tome kako je on u ovom ratu postigao sve i svašta, a Iran ništa.

Izrael je krenuo na Iran znajući unapred da nema kapaciteta za uništenje njegovog nuklearnog programa. Iran je velika zemlja, reč je o milion i osamsto hiljada kilometara kvadratnih. Iranci nisu naivni da sav obogaćeni uranijum stave na jedno mesto. Netanjahu i njegovi zapovednici su u ovaj rat ušli kao da ispred sebe imaju militantnu grupu poput Hezbolaha, Hamasa, islamskog džihada… A ne državu koja se čitavo vreme priprema za ovaj dan. Budimo realni, Izrael je u početku uspeo u svojim ciljevima. Imali su veliku mrežu špijuna, Mosad, ubijeni su iranski vojni zapovednici, naučnici… Da ne nabrajamo. Ipak, ako se gleda hijerarhija unutar Irana, ona je postavljena tako da jedan odlazi a drugi dolazi. E sada, ono što je izostavljeno jeste kakav je odgovor Irana bio. Govorimo u situaciji kakvoj Izrael nikada u svojoj istoriji nije bio izložen. Nikada se nije suočio sa takvim razaranjem. Videli smo kako je izgledao Tel Aviv, Haifa, kako su izgledali izraelski gradovi. Pritom pričamo o situaciji u kojoj Iran nije koristio sve raspoložive snage.

Iranci nikada nisu krili gde su Izraelci gađali i šta su pogodili. Međutim, šta je Izrael uradio. Potpuna cenzura. Zabranili su čak i ljudima da preko društvenih mreža objavljuju gde su pale Iranske rakete. Zašto? Zato što su i Iranci pogodili izuzetno važna strateška mesta. Na kraju krajeva i centar za istraživanje je potpuno uništen, kod Tel Aviva. Mi zapravo ni ne znamo šta je sve pogođeno zbog izraelske cenzure. To znači da je Izrael pretrpeo veliko razaranje, koliko i Iran. Ono što je problem, jeste to što mi na zapadu nikada nismo naučili lekciju. Pogledaj to na primeru Sirije i toga kako Abu Mohameda al-Džolanija dižu u nebesa. On je danas spasitelj. Koja je to sramota za Zapad. Razni zapadni zvaničnici sastali su se sa njim iako je on još na listi terorista. To ti je Zapad. Ja moram da budem kritičan prema medijima koji ponovo ponavljaju istu priču kao u slučaju rata u Ukrajini. Zašto smo sprečeni da pročitamo šta pišu ruski mediji ukoliko zapad smatra da je jedina istina ono što oni pišu o Ukrajini. Mi ne znamo šta se događa. Mi danas imamo samo izvor Izraela koji prihvatamo kao tačan, a ono što Iranci govore i što na kraju krajeva slike pokazuju, mi to ne prihvatamo.“

Od samog početka pominje se nekoliko motiva zbog kojih je Izrael ušao u rat sa Iranom.

"Netanjahu je imao tri cilja. To su uništenje iranskog nuklearnog programa, uništenje programa balističkih raketa i pad režima. On je mislio da je Iran Sirija i da će, ako krene u rat, režim pasti. On je tu pokazao da nema pojma o Iranu kao državi.“

Može li se reći da je jedan od glavnih motiva ulaska u rat bio i Netanjahuov lični politički spas?

"Netanjahu je pokušao da se spasi od raspuštanja parlamenta. Ako se sećate, on je u ovaj sukob ušao u trenutku kada je dovedeno u pitanje raspuštanje parlamenta. Raspuštanje parlamenta značilo bi da Izrael ide na nove izbore, a novi izori značili bi da Netanjahu ne ostaje na vlasti. Posle toga znamo šta bi usledilo – sud i kraj njegove političke karijere.“

Da li sa ove distance možemo da kažemo da je Netanjahu potcenio Iran?

"Izrael se nikada nije suočio sa takvom silom. On je znao u prethodnim ratovima da okupira Jordan, Siriju, Egipat… Zbog toga se verovalo da će brzo rešiti i ovaj sukob. Međutim, već peti, šesti dan, videli smo šta se dešava unutar Izraela. Njihova zemlja je devastirana. Izrael je bio paralizovan. Izraelci su doživeli ono što su do tada samo gledali preko televizije. Netanjahu u tom trenutku nije mogao nazad, već je tražio spas od Trampa. Šta je Netanjahu postigao? Pa ništa. Da li je srušio režim – nije. Da li je uništio Iranske balističke rakete – nije. Ukoliko ti imaš obogaćenog uranijuma, ti možeš da napraviš atomsku bombu u roku od šest meseci.“

I pre izbijanja sukoba vodile su se brojne debate o tome da li Iran zaista razvija nuklearno oružje ili je njegov nuklearni program isključivo u civilne svrhe. Kojoj od ove dve tvrdnje ste Vi skloniji?

"A da postavim ja Vama kontra pitanje. Izrael priznaje da ima 54 nuklearne glave. To je naoružanje koje može da uništi svet. Ne samo Iran, Siriju ili Liban. Za šta njima to služi?“
 

Postoji i mišljenje da bi nuklearno naoružanje Irana moglo doprineti ravnoteži snaga na Bliskom istoku, pa samim tim i povećati šanse za mir.

"To možemo da vidimo i na primeru Pakistana i Indije. Šta se dogodilo – rat nije trajao ni nedelju dana. Ne možeš ti da pretiš ako onaj prekoputa tebe ima nuklearno naoružanje. Pratili smo svi šta se dešavalo sada u ovom sukobu između Irana i Izraela. Setimo se kako je SAD podsetio na Hirošimu i Nagasaki. To znači da su oni već počeli da prete korišćenjem atomske bombe protiv Irana. Oni se nikada ne bi usudili da tako zaprete da Iran ima nuklearnu bombu. Takođe, zašto Izrael može da ima nuklearnu bombu, a Iran ne? Zašto mi smatramo Izraelce plemenitom nacijom, a to je država koja je okupirala i deo Libana i deo Sirije i deo Jordana. Ne možeš ti na temelju onoga što ti se dogodilo u Drugom svetskom ratu učiniti sve to. Šta se uostalom dešava u Pojasu Gaze.“

Rat između Izraela i Irana obeležilo je, između ostalog, i direktno uključivanje SAD. Intenzivno se raspravlja o tome da li je Donald Tramp od početka bio spreman na napad na Iran, koristeći pregovore o nuklearnom programu kako bi Teheran zatekao nespremnim, ili su Sjedinjene Države u sukob ušle pod snažnim pritiskom Netanjahua.

"Kada je Donald Tramp došao na vlast, napisao sam veliku analizu u kojoj sam rekao da će njegovim ponovnim dolaskom na vlast najviše platiti Iranci. On nas je i doveo u ovu situaciju time što je Amerika napustila nuklearni sporazum tokom njegovog prvog mandata. Da je on ostao na snazi, Iran danas ne bi bio opasan. Evropska unija, SAD i međunarodna agencija za atomsku energiju bi ga razoružale. Međutim, Tramp je to napravio. Moramo da vratimo priču na period Baraka Obame. Netanjahu je pre 20 godina tražio od Obame zeleno svetlo i tadašnji predsednik SAD je to odbio. Bajdenova administracija takođe nije htela da napadne Iran.“

 Jedno od pitanja koje se ovih dana postavlja jeste da li bi SAD napao Iran da je Bajden na Trampovom mestu.

"Ne bi, nikada. Čak i da je Kamala Haris bila izabrana, ne bi se ovo dogodilo. Tramp je o napadu na Iran razmišljao još tokom svog prvog predsedničkog mandata. Da je pobedio tada Bajdena, Iran bi sigurno bio napadnut. Bajden je sprečio Netanjhua, Obama je sprečio Netanjahua. Zato je Tramp najodgovorniji za ovo što je Netanjhu uradio.“

Da je hteo, mogao je da spreči ovaj sukob.

"Naravno, kao što sada priča o primirju u Pojasu Gaze, a sa druge strane šalje Izraelu razorno oružje. O čemu pričamo. Donald Tramp svakih pet minuta ima novu izjavu. On je neozbiljan političar.

Šta da je kojim slučajem rat potrajao i da je Amerika nastavila sa bombardovanjem Irana?

"Da su Amerikanci ušli dublje u rat i da su bombardovali Iran kao što je to Izrael uradio, sve bi bilo drugačije. Iranska ratna mornarica ostala je netaknuta. Oni se uopšte nisu uključili u rat. Mogli su Amerikanci da pretrpe ozbiljne strateške gubitke. Hezbolah je rekao svoje, odnosno da će doneti odluku u zavisnosti od razvoja situacije. Bez obzira na to šta priča Izrael, Hezbolah je još jak i moćan. Mi smo videli čak i nekakve islamističke grupe unutar Sirije koje su poslale rakete na Izrael. Huti u Jemenu su tu. Iračke militantne grupe su takođe spremne da se uključe i uključile bi se u rat. Sve su opcije bile otvorene.“

Dakle, rat bi se, verovatno, proširio na ceo region.

"Apsolutno, ali i ostali bi osetili posledice. Mi u Evropi, na Balkanu. Ormuski moreuz nije bitan samo za naftu, važan je za sve. Huti bi zatvorili Crveno more. Ne treba zaboraviti da Iranci imaju rakete kojima su mogli da pogode američke baze i na Kipru i u Grčkoj i u Turskoj… Oni bi sigurno išli korak dalje da je njihov opstanak doveden u pitanje. Zamislimo da je Tramp nastavio. Setimo se 1982. godine kada je Amerika, nakon izraelske invazije, ušla u Liban, šta se dogodilo? Dva samoubilačka napada u kojima je ubijeno, čini mi se, 300 ljudi. Sećamo se Somalije, Avganistana. Amerika ne može više da trpi takve gubitke i Donald Tramp i njegova administracija su toga svesni. Ali Tramp je morao da se uključi u rat zbog pritiska koji je osećao unutar stranke i američkog ambasadora u Izraelu. Zato je Donald Tramp istrčao i molio katarskog princa da razgovara sa Irancima i pokušavao da što pre uspostavi prekid vatre. Tramp je bombardovao nuklearna postrojenja, Iranci su mu poslali poruku i sve se završilo.“

Govoreći o napadu na američku bazu, da li je to zaista bila jasna poruka ili više pokušaj pranja obraza pred domaćom javnošću?

"Pratio sam iranske medije i razgovarao sam sa iranskim kolegama. Oni su mi rekli da su Iranci znali, dobili su obaveštenje preko Omana da će SAD napasti nuklearna postrojenja. Tramp je to uradio zbog ogromnog pritiska koji je trpeo od Netanjahua, ali unutar svoje stranke. Iranci su, sa druge strane, bombardovanjem baze poslali poruku Amerikancima da vide šta mogu da naprave. Oni jesu obavestili Amerikance o bombardovanju, zbog čega je baza bila ispražnjena, baš kao što su i oni njih obavestili o bombardovanju Fordova. Ali baza je bila pogođena, to je bila poruka.“

Od kako je po drugi put postao predsednik SAD, kroz razne situacije videli smo da često menja mišljenje nije ni levo, ni desno. Koliko svet u ovom trenutku može da mu veruje kao političaru i ko će nakon svega što se dogodilo u sukobu sa Iranom želeti da sedne sa njim za pregovarački sto?

"Tramp svojim izjavama i reakcijama dokazuje da ne može da vodi državu. Nedavno je rekao da će ukinuti Iranu sankcije kako bi mogao da se obnovi, da bi ubrzo rekao da će pojačati sankcije. Donald Tramp koji na svakih pet minuta menja svoj stav ne može biti verodostojan, ne može da vodi politiku najmoćnije države na svetu. Problem su ljudi poput američkog ambasadora u Izraelu, koji smatraju da je bog poslao Trampa da spasi svet. Nažalost on je tu priču prihvatio i smatra sebe spasiteljem sveta.“

Pomenuli smo da su i Obama i Bajden kroz istoriju odbijali da podrže Netanjahua u napadu na Iran, dok je Tramp, s druge strane, postupio drugačije. Šta nam to govori o njihovom međusobnom odnosu? Ko je talac čijih politika ili su se interesi poklopili?

"Obojica su isti. Ne biraju sredstava da bi ostali na vlasti. Videli smo i šta se desilo kada je Tramp izgubio izbore. Sa druge strane, Netanjahu sve te ratove koje stvara na Bliskom istoku stvara da bi ostao na vlasti. Sećamo se i pre sedmog oktobra pre nego što je Hamas napao kakva je bila situacija u Izraelu. Izrael je gubio demokratiju, pretvarao se u autokratnu državu poput Severne Koreje. Izrael je zaista bio pred građanskim ratom i taj sukob došao je kao spas za Netanjahua. U ovom trenutku Netanjahu ponovo vodi ratove da bi opstao. Obojica su nasilni, slični karakteri.“

Trenutno vlada mir. Da li mislite da će ovo stanje potrajati, ili je to samo uvod u novi sukob koji nas očekuje?

"Obe države će ostati neprijatelji. Kao i Pakistan i Indija. Različite su to ideologije. Iranci nazivaju Izrael rakom koji je neophodno ukloniti, a Ameriku najvećim vragom. Sa druge strane, Izrael smatra Iran najvećom opasnošću za svoj ostanak. Vreme je i pokazalo da su bili u pravu. To smo videli u ovih dvanaest dana. Zato bih rekao da je ovaj prekid vatre samo vreme za odmaranje ratnika. Vreme obnove i dodatnog naoružavanja. Da li će taj rat početi za nedelju dana, mesec, godinu, dve ili deset, samo bog zna. Poenta je da rat između Irana i Izraela nije okončan do kraja. Još nisu raščišćeni svi računi. Ali u svakom slučaju, Iran nikada neće normalizovati odnose sa Izraelom i uvek će biti na ivici rata. U ovom trenutku najvažnije je da Evropska unija i svet počnu da se okreću prema Iranu, da razgovaraju o njihovom nuklearnom programu, da ukinu sankcije i da ponovo integrišu Iran u međunarodni poredak. Ovo je dokaz da izolacijom ništa ne može da se postigne, naprotiv. To treba da bude poruka Donaldu Trampu. Iranci su rekli da su spremni na razgovore sa SAD, uz dozu rezerve zbog svega što se desilo. Ali mislim da je u interesu SAD i Donalda Trampa da se tenzije smanje. Ne treba da zaboravimo da je pre ovog rata Donald Tramp bio u arapskim zemljama.“

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
light rain
23°C
07.07.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve