Vesti
20.08.2022. 07:10
Dragan Vesić

Kolumna

Da li EU uopšte zna šta hoće?

Evropska unija i Srbija
Izvor: Shutterstock

Borislav Pekić napisao je da ludilo nije odsustvo logike, nego logika uneta u nemoguće.

EU od Srbije traži baš to – da logiku unese u nemoguće.

Sad, upitno je da li EU i sama uopšte zna šta hoće dok ispostavlja uvek iznova nove zahteve (priznanje Kosova i sankcije Rusiji).

Te zahteve najviše potencira Nemačka, jedna od vodećih zemalja u EU, u svojoj non-pejper diplomatiji mada, paradoksalno, ona najviše zavisi od ruskih energenata.

Svetu preti globalna ekonomska katastrofa zbog pandemije kovida i rata i Ukrajini: recesija, inflacija, restrikcije, nestašice, poskupljenja... Sve je to već na sceni, a ovo je tek početak planetarnog haosa.

Uveliko se govori o novim političkim savezima (SAD, Velika Britanija...), krizi EU, prekomponovanju, redefinisanju odnosa i proširenju.

Ucene svakako nisu put stabilizacije odnosa između zemalja nego destabilizacije, što se svakako uklapa u Pekićevu definiciju ludila i logike.

Stiče se utisak da veliki i moćni misle samo na svoje interese, ali na pogrešan način, kao da se politička razboritost odselila u neki drugi univerzum. Naime, svaki novi dnevnopolitički momenat je inicijalna kapisla za nove zahteve i ucene.

Svedoci smo da teranje inata postaje globalni trend i da svet postaje sve rigidniji, a postupci sve iracionalniji, umesto da oni koji kroje sudbinu sveta pokušaju da se prilagode sve težoj situaciji.

Takva arogancija i isključiv stav nije karakterističan za razvijene demokratije nego za totalitarne režime. 

Nametanje jednog obrasca, bez uvažavanja razlika i drugačijeg mišljenja, dakle netolerancije, nije tekovina demokratije nego neke nove globalne diktature pod maskom demokratije, ali kad maska jednom padne povratka nema, a pala je.

U opštem beznađu i mraku, krucijalno pitanje za EU u politici prema Srbiji jeste pritisak da se uvedu sankcije Rusije i priznanje Kosova – bez obzira na to što je tu napravljen opasan presedan i zgaženo tj. suspendovano međunarodno pravo uz demonstraciju sile, a institucije koje bi trebalo da štite međunarodno pravo, dokazano je baš na primeru Kosova, bile su samo dekor, kao privid svetske pravde. Pokazalo se to i na primeru Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji – svojom selektivnošću pokazao je da je politika iznad prava što je izvan razuma, ali je činjenica.

Vampir iz Brisela

Šta je EU danas?

Evropska unija

Šta je EU danas?

03.08.2022. 18:20

Vampir iz Brisela

Niti će ta non-pejper politika anulirati bruku međunarodne zajednice koja je kršila povelje za koje se sama zalagala niti će ti nemogući zahtevi rešiti sve probleme čovečanstva i ukinuti krizu koja tek predstoji.

Problemi će ostati, a politika svršenog čina kako bi se (u)lovilo nešto krupno u mutnom samo će zakomplikovati stvari.

Svet je suviše, andrićevski rečeno, "isprepletan i izukrštan“ ekonomski da bi ga kriza zaobišla.

Zato je ta politika ucena nerazumna i nepotrebna.

Neće nastupiti globalno neoliberalno Self care (briga o sebi) blagostanje kao da pandemije i rata u Ukrajini nije ni bilo.

Niti je to bio košmar u snu, nego košmar na javi. 

Nikakve ucene ne mogu da nadoknade štetu (rat) za koju Zapad nije nimalo intaktan – naprotiv. Posledice su već nastupile, a vreme ne podleže retroaktivnosti.

Naravno da u jednom trenutku morate da se opredelite – Srbija, zbog svog geostrateškog položaja i drugih stvari nema tu lagodnost poput Švajcarske ili Austrije da bude neutralna. Birate između dva zla, a pri tom ne znate koje je veće. Naiđu u istoriji sveta takvi momenti kad stvari izgledaju beznadežno, a sat povesti otkucava i morate u pravom trenutku da povučete pravi potez: nekad je teško videti koji i to je ravno veštini nemogućeg. Svet je uvek bio, manje-više, bipolaran, možda nikad kao sada, i taj maniheizam jeste karakterističan za međunarodnu političku konstelaciju. Stvari u životu nisu crno-bele, ali u politici jesu: ne birate između dve krajnosti, nego ste, da biste opstali, pogotovo ako ste mali, primorani da tražite neku nijansu sivog, nešto između, koja se tek nazire.

Danas vam evropski zvaničnici poručuju da požurite. Ili ste s njima – ili ste protiv njih. Takva isključivost nije demokratska tekovina. Ona je svojstvena staljinizmu, boljševizmu... To nije kraj istorije o kome je Fukujama pisao. Nije bio dobar vizionar: ovo nije liberalna demokratija nego neoliberalno-totalitarna epoha.

Fukujama je društvene tokove postavio metafizički – mada su oni stvar dijalektike – što je odgovaralo tadašnjem političkom establišmentu zapadnog sveta. Njegov esej nije bio utemeljen na nauci nego na politici. Ispada da je on zapravo napisao nešto naručeno – pamflet. Istorija nema kraja – takav luksuz sebi mogu da dozvole religiozni filozofi poput Berđajeva – ali ne ozbiljni sociolozi.

Svaka epoha u istoriji ima svoj početak i kraj – jedino što se na prelazu prepliću jer staro se ne da, a novo još nije dovoljno jako.

Mi sada živimo u digitalnoj epohi koju je anticipirao Bodrijar – društvena teorija tek treba da je objasni i potom definiše.

Jedino znamo da su stare vrednosti mrtve, da nas nove zgražavaju jer vidimo "prozirnost zla“ (Bodrijarova sintagma) i da je negde nestala ljudskost.

Ali, u dijalektici ne postoji kraj, nego početak kraja: novo uvek zameni staro. Problem je što je ova epoha tek počela. Zato je nerealno očekivati da se tako brzo logika unese u moguće.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Sve se menja, samo Srbi ne
Srbija i Evropska unija

Evropski put

28.06.2022. 18:00

Sve se menja, samo Srbi ne

Boljševizam nije mrtav. Vratio se nenadano na velika politička vrata. Razlika je samo u tome što su ga prigrlili SAD i ceo zapadni svet. Rusi sa novim boljševizmom nemaju stare konekcije, oni su sad samo povod i meta.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
11°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve