Vesti
02.10.2021. 08:25
Marko R. Petrović

Novi rok i novi pristup

Pregovori Beograda i Prištine završeni za dve do tri godine?

kosovo
Izvor: Shutterstock

Najavljeno i očekivano veće angažovanje Sjedinjenih Američkih Država u rešavanju kosovskog problema trebalo bi dijalogu Beograda i Prištine da donese novu energiju i novi pristup posrnulim pregovorima.

Malo je stvari na svetu koje su konzistentne kao što je konzistentna američka spoljna politika. Čak i kada se učini da je ona donekle promenila smer, na kraju se obično ispostavi da je bila reč samo o „taktičkoj izmeni“ koja je poslužila da se lakše dođe do ranije zacrtanog cilja.

Da li bi u tom svetlu trebalo tumačiti i ono što je u intervjuu koji je nedavno „Glasu Amerike“ rekao Gabrijel Eskobar, čovek koji je početkom septembra zamenio Metjua Palmera na mestu izaslanika Stejt departmenta za Zapadni Balkan?

Sagovornici „Ekspresa“ uglavnom se slažu da bi ovo mogla da bude najava malo angažovanijeg pristupa Amerike rešavanju kosovskog problema, ali se razlikuju u tumačenjima načina na koji će to Vašington da uradi.

Najava većeg angažovanja vidi se i u činjenici da će naredne nedelje Eskobar otputovati u Brisel kako bi sa evropskim partnerima razmotrio trenutnu situaciju na Kosovu.

Ono što je svima privuklo najviše pažnje jeste Eskobarovo očekivanje ili najava da bi problem Kosova mogao da bude rešen u prvom mandatu predsednika Džozefa Bajdena.

„Nadam se, jer treba da krenemo da rešavamo druga pitanja, a to su kandidatura za članstvo u Evropskoj uniji i ekonomska integracija celog regiona“, rekao je Eskobar odgovarajući na pitanje da li misli da će Kosovo i Srbija uspeti da postignu sveobuhvatno rešenje za vreme prvog mandata Bajdenove administracije.
 
Džo Bajden 1.10.2021.
Izvor: EPA / VALDRIN XHEMAJ

Ovakva izjava američkog izaslanika za Zapadni Balkan za jedne predstavlja, zapravo, davanje novog roka u kojem bi kosovski čvor trebalo da bude razrešen, a Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose procenjuje da je, ipak, više neki njegov plan za nastavak pregovora, a ne oročavanje.

On, naime, veruje da bi pregovori Beograda i Prištine mogli da budu završeni za dve do tri godine, samo se postavlja pitanje šta je njihov cilj.

„Moguće je da će da dođe do završnog, sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa, samo je pitanje kako će strane da se dogovore i da li će to međunarodnom faktorima da bude prihvatljivo. Jer Bajdenu je to bilo jasno još 2017. godine kad je dolazio u Beograd. Amerikanci jesu za potpunu normalizaciju odnosa uz međusobno priznanje, ali im je isto tako prihvatljivo ako obe strane uspeju da zajednički dođu do nekakvog dogovora“, objašnjava Janjić za „Ekspres“.
 

On, naravno, postavlja pitanje da li je moguće postići takav kompromis između Beograda i Prištine po kojem bi došlo do „priznanja, ali ne u punom kapacitetu“.

„A to znači da ne bi bilo uspostavljanja diplomatskih odnosa, otvaranja ambasada, razmena ambasadora... Ali bi, inače, došlo do pune normalizacije odnosa, koja bi bila, da tako kažem, statusno neutralna“, kaže Janjić.
 

On, naime, tumači kako i u Poglavlju 35 nema reči o priznanju Kosova, već da se statusno neutralni pregovori završavaju time što se priznaje postojanje Kosova, ne država kao takva.

Sjedinjene Američke Države se, zapravo, prema njegovom mišljenju, vraćaju na model dve Nemačke. Želja im je da se postigne ono što je najviše moguće, a to je, kako kaže, nešto nalik onome što je Tramp uradio sa Vašingtonskim sporazumom.

„Oni su tu dobro izabrali temu, a to je uglavnom bila ekonomija. Ričard Grenel je sve vreme bio u kontaktu sa obe strane i kada je sve bilo dogovoreno Tramp je napravio dobar šou, koji mu doduše nije mnogo pomogao na izborima. Ali to je bilo najviše što je moglo da se dobije“, kaže Janjić.
 
Ričard Grenel 1.10.2021.
Izvor: EPA / ANDREJ ČUKIĆ

Ono što bi u narednom koraku moglo da se dogodi, prema njegovim procenama, jeste da ono što je 4. septembra prošle godine bilo potpisano na tri papira, sada sve stajalo na samo jednom listu hartije, naravno, uz garancije posrednika – SAD, Evropske unije...

„Eskobar ima dobar pristup, poput Grenela. Ima tu energiju. Metju Palmer i Miroslav Lajčak su igrači na duge staze. Oni su dobri da otvore jednu priču i onda da je vuku... Ali, Beogradu i Prištini je potreban znatno operativniji način dijaloga, novi i efikasniji format, a da normalizacija odnosa i dalje ostane okvir pregovora. Evropska unija dogurala je dokle je mogla. Dijalog je praktično od 2016. godine mrtav. A počeo je 2011. godine. Bilo je nekog napretka 2017. godine i to je sve. Pa, gde su nestale sve te godine“, dodaje Janjić.
 

„Zato je dobro što je američki predstavnik u dijalogu Gabrijel Eskobar prisutan u pregovorima i što je ’počeo da radi svoj posao’. Palmer je izbegavao da radi svoj posao, da sedi na tim sastancima, koji znaju da budu zamorni. Ali, posao je posao, i dobro što je Eskobar prisutan“, kaže Janjić i naglašava da očekuje napredak.

„Amerika nije samo da posmatra i pripomogne. Verovatno da će uneti i deo svog viđenja interesa u celoj krizi“, napominje i procenjuje da će učešće visokih diplomata ojačati poziciju Miroslava Lajčaka.

„Ako ga ne zamene, barem da ga ojačaju, da to počne da liči na prave pregovore. Ovo do sada čemu smo prisustvovali bilo je ispovedanje raznih bolova, fizičkih i psihičkih, a nikakvog dogovora. I to traje od Mogerinijeve do Lajčaka“, zaključuje Janjić.

S druge strane, analitičar Dragomir Anđelković ocenjuje da bi Amerika, ukoliko želi više da se uključi u rešavanje kosovskog procesa, to trebalo da uradi pre svega tako što će da pojača pritisak na Prištinu.

„Prošlo je vreme kada je Amerika mogla da postavlja neke rokove. Američka moć je danas znatno manja nego što je bila ranije, a Srbija ima geostrateške alternative u vidu Rusije i Kine“, kaže Anđelković za „Ekspres“.
 

Ako, prema njegovim rečima, priča o okončanju pregovora u prvom mandatu predsednika Bajdena predstavlja, zapravo, postavljanje rokova u kojem se traže jednostrani ustupci, Anđelković veruje da bi to samo bio put da se Srbija gurne u drugu stranu, odnosno pravo prema Rusiji i Kini.

„A ako već pričamo o rokovima, mislim da oni pre svega mogu da budu usmereni ka Prištini, odnosno da im se da rok u kojem oni moraju da postanu kooperativni i da se usmere na postizanje kompromisa. Beograd je dugo kooperativan i želi kompromis. A ako ga i Amerika želi, onda to mora jasno da stavi do znanja i Prištini, koja je američki satelit“, zaključuje Anđelković.
 

Spoljnopolitički novinar i analitičar Boško Jakšić ocenio je nedavno za „Blic“ da je Eskobarovo imenovanje bilo prva najava pojačanog američkog angažovanja.

Amerika ne želi da bude isključena iz procesa rešavanja kosovskog konflikta i ovim ponavlja da je „unutra“ i, kako dodaje Jakšić, tek treba čekati da li će Amerikanci imati neke nove ideje i planove kao što ih je nekada imao Ričard Grenel. Zapadni Balkan je suviše mali da bi Bajden na njemu pokazivao koliko je veliki u odnosi na Donalda Trampa pa, kako smatra Jakšić, obračun spoljnih politika sadašnje i bivše administracije nije vezan za ovaj region, nego se tiče Rusije, Kine i Evropske unije.

A šta je sve Eskobar poručio u intervjuu? Srbija i Kosovo treba da se uzdrže od štetne retorike, da razgovaraju o pitanju registarskih tablica u Briselu i ne militarizuju trenutnu situaciju na granici.

Eskobar je u razgovoru za „Glas Amerike“ istakao da su SAD intenzivno angažovane sa evropskim partnerima zbog pojačanih tenzija između Srbije i Kosova i da se nadaju napretku u narednih nedelju dana.

Kako je rekao, u svakodnevnom je kontaktu sa Miroslavom Lajčakom, predstavnikom EU za dijalog Srbije i Kosova.

Američki diplomata dodaje da je potrebno rešavati mnogo neposrednih pitanja, kao što su pitanja nestalih osoba i energetike – uz naglasak da sve treba da se odvija kroz dijalog.

SAD se zalažu za rešenje zasnovano na međusobnom priznanju dve zemlje i podržavaju dijalog pod pokroviteljstvom EU, ali taj proces traje već 10 godina bez mnogo napretka. Na pitanje da li je vreme za novi pristup Eskobar kaže da je vreme da se obnove napori na dijalogu.

„Dijalogu je potrebna podrška, evropska podrška. Rekao bih da, uz dužno poštovanje prema evropskim kolegama, ljudi u regionu nisu uvek sigurni da ih Evropa želi, tako da Evropa mora da im pošalje poruku da će te zemlje biti članice EU i da će biti članice u nekom razumnom roku. Dijalog Kosova i Srbije deo je tih napora, ali se oni odnose na ceo region, uključuju Bosnu i Hercegovinu, Severnu Makedoniju i Crnu Goru, tako da poruka mora da bude javnostima tih zemalja da će biti deo Evropske unije“, rekao je Eskobar.
 

Novi izaslanik Stejt departmenta osvrnuo se i na činjenicu da pet članica EU nije priznalo Kosovo.

„Mislim da će se to, na kraju, dogoditi ako bude napretka u procesu koji vodi EU. To je deo paketa. To ne znači da one ne misle da Kosovo i Srbija ne treba da budu deo Evropske unije na kraju, nego da su te zemlje iz svojih razloga odlučile da sačekaju i vide ishod dijaloga i zato je dijalog važan“, rekao je on.
Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Vašingtonski sporazum: Godina prevelikih očekivanja
Aleksandar Vučić i Donald Tramp 3.9.2021.

Beograd i Priština

05.09.2021. 06:05

Vašingtonski sporazum: Godina prevelikih očekivanja

Vašingtonski sporazum postigao je određene efekte koji, ipak, nisu onakvi kakve su mnogi očekivali. To, međutim, prema oceni sagovornika „Ekspresa“, ne znači da je on i mrtvo slovo na papiru, već da mu treba dalja konkretizacija.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
9°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve