Biznis
16.06.2022. 08:58
Vojislav Tufegdžić

Spolja gladac, iznutra...

Oprez! Novi automobili puni recikliranih delova

Automobili, kupovina automobila
Izvor: Shutterstock

Dokonost je upozoravajuće stanje duha za pojedinca, rizična za grupu ljudi, veoma opasna ukoliko je njom zaražena čitava industrija. U poplavi svakojakih informacija, pretežno u vezi sa svim mogućim posledicama krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, od energenata do prehrambenih proizvoda, učestalo se plasiraju i vesti kako je svetska auto-industrija, verovatno jedna od najmanje važnih u tako ekstremnim okolnostima, izuzetno pogođena i kako joj preti sunovrat kakav nije zaslužila.

Među njima je osvanula i informacija da je jedan od najvažnijih svetskih auto-portala, baš u vreme koje drugi opisuju kao potencijalni potop civilizacijskih vrednosti, izabrao – "najdosadniji automobil u istoriji“

Ne automobil koji se kvario više od drugih, koji nije mogao da preveze od tačke A do tačke B što mu je osnovna namena, što je trošio više pogonskog goriva od drugih i mogao da primi manje "zabavnih“ putnika, neudobniji od konkurentskih, estetski neprihvatljiv... već jednostavno – dosadan za vožnju. Šta god to trebalo da znači u njihovim razmišljanjima, ako se tako može nazvati zaglupljivanje potencijalnih kupaca.  

Možda bi sve to imalo nekog, doduše teško shvatljivog, smisla za ljude kojima je automobil jednostavno prevozno sredstvo poput bicikla, a ne plitkoumni simbol dokazivanja ličnih "dostignuća“, da se ne radi o industriji koja se, prilično izvesno, bavi najvećim prevarama. Uz, prirodno, zdušnu pomoć medija. Koji, "sticajem okolnosti“, prećutkuju najvažnije elemente na kojima ova industrija danas počiva.
 
Ukoliko kupci u zapadnom delu planete ne vode previše brige o tome koliko će njihov ljubimac na četiri točka koštati ako im ispunjava estetske i društveno poželjne kriterijume, da li će ih opsluživati dve ili 20 godina, "ljubiteljima“ ideje da se radi o mehaničkoj stvari koja i dalje ima funkciju banalnog prevoza od tačke A do tačke B, bez potrebe da zabavlja vozača i putnike, prioritet je nešto drugo. Pre svega pouzdanost. Što podrazumeva kvalitetne delove automobila od kojih je sastavljen.

Nažalost, u eri u kojoj su "zabava“ vozila i takozvane performanse, ma šta one značile, presudne, kvalitet je postala kategorija koja se više i ne pominje. Što, u nastavku, znači da kupce više i ne interesuje, a drugi ih na to ne upozoravaju, od koliko je recikliranih delova proizveden automobil koji su kupili kao potpuno nov!

Prodavci im to svakako neće reći jer mnogi od njih to i ne znaju, a oni koji su ih proizveli na to nisu obavezani. U suprotnom, pitanje je koliko bi platežno sposobnih pristalo da plati "nova“ vozila kada bi saznalo da su skrojena od davno upotrebljenih, zatim odbačenih, pa potom ponovo sastavljenih delova. A u automobilima je, prvenstveno u unutrašnjosti vozila i na "obodima“, u ogromnoj meri zastupljena plastika.  

"Tokom reciklaže se menja sama struktura materijala. Recimo, polietilen tetrafalat je pet ambalaža za pivo, ona se prži i vraća u upotrebu jer neke plastične materije mogu da se vrate u oblik u kakvom su bile. Ali, neki materijali, različiti polimeri, raznorazna plastika, ne mogu da se vrate u prvobitni oblik jer im posle reciklaže u strukturi fale određeni elementi.

Jednostavno, recikliranjem se menja struktura materijala. Posledice promene strukture mogu da budu krtost, pucanje, krivljenje materijala, deformacije bilo koje vrste… Precizno stručno rečeno – recikliranjem se menja sama struktura polaznog materijala“, objašnjava za "Ekspres“ profesor Tehnološkog fakulteta u Beogradu.

Mada u eri recikliranja svega i svačega nipošto nije prihvatljivo dovesti u sumnju procese koji se nazivaju ekološkim, naš sagovornik ukazuje da je u značajnoj meri reč o besmislicama čijih posledica, podjednako onim koje proizvodi zagađenje prirodnog okruženja, nismo svesni:

"Uzmimo za primer toalet-papir. Od starog papira pravi se nov tako što se stari stavlja u rastvor sumporne kiseline, tretira i tako reciklira. Ogromna količina te sirovine je novinski papir, pun olova i koječega drugog. Sve to rade, grubo rečeno, primitivci, nisu to školovani stručnjaci i savršene fabrike, nego neke sačuvaj bože, bar u velikom broju zemalja. Zato imamo toalet-papir zbog kojeg možemo kasnije da imamo velike zdravstvene probleme, ali se time niko ozbiljno ne bavi.“    

Iako nije reč o toalet papiru, ni u auto-industriji stanje nije značajno bolje. Vlasnici novih automobila često se suočavaju s problemima koji se odnose na unutrašnjost vozila, pre svega elemente sastavljene od reciklirane plastike, što je preovlađujući deo, potom prekidače, ručke za manje važne komande, podizače stakala, sedišta… Možda zbog toga i ne bi trebalo da čudi što se kupci u svetu, mimo ekonomske isplativosti, u sve većoj meri opredeljuju za kupovinu polovnih automobila iz ere do 2005. godine.

"Sve ovo novije izgleda lepše, ali je šminka. Ima modela koji su pravljeni kako bi to i trebalo da se radi, ali su to top modeli sa izuzetno visokom cenom. Ali, ovi za masovnu upotrebu… sve je to veoma loša plastika. To su automobili u kojima imaš klimu, ABS sistem, električne podizače, grejače u sedištima, masažer, ali kad otvoriš i zatvoriš vrata sve je jasno o čemu se radi.

To se pravi da bi imalo neku cenu, da bi se masovno prodavalo, našminkano, lepo naizgled, namirisano, ali je kvalitet nikakav. Kad sedneš u njega dok je nov, sve to lepo deluje, ali koliko traje? Garancija je tri godine ili sto hiljada pređenih kilometara. To će da izgura svaki automobil, a posle toga neka ti je bog u pomoći“, kaže za "Ekspres“ vlasnik servisa koji je od 2008. godine specijalizovan za održavanje u Srbiji veoma popularnih i skupih modela. Kako kaže, stanje sa vozilima je istovetno onom koje se odnosi na veš-mašine, televizore, frižidere, svemu onome čiji je rok trajanja tek nekoliko godina:

"Tu se motori prave još i najkvalitetnije, to sve još funkcioniše, radi, ali sve ostalo… alternatori, dizne, diskovi… Ne pravi se više ni približno u tom kvalitetu. Diskovi su ranije puno koštali, ali su pravljeni od ozbiljnog čelika. Sada diskovi jedva da izdrže dve zamene garniture pločica. Dovezi sada auto koji je 2015. godište, koji je prešao jedva stotinak hiljada kilometara, diskovi su gotovi u 80 odsto slučajeva.

Sami materijali su mnogo lošiji nego što se radilo pre 20, 30 godina. Svake godine se izbacuje sve više klasa, modela, širina, dužina… I to samo poskupljuje unutrašnjost vozila. Stave unutra led sijalice, dugmiće koji svetle, šta ti ja znam, ali materijal… Ne možeš da izbiješ zglob sa glavčine da bi popravio. Taj materijal zapekne neverovatno. A onda dođe vozilo ’90. godište i na jedan udarac to izlazi bez problema… Taj čelik više ni izdaleka nije u ranijem kvalitetu. Tu je ogromna razlika. O unutrašnjosti, plastici koja zveči, prekidačima koji pucaju, sedištima koja se krive, da ne govorim.“
 
Prema tvrdnji našeg sagovornika, ovdašnji kupci automobila se, nažalost, retko vode logikom kvaliteta onoga što kupuju.

Da bi upotpunio svoje tvrdnje, otvara vrata automobila koji se u Srbiji doživljava kao skup, ali i kvalitetan:

"Evo, ovo ti je takozvana premijum klasa, 2015. godište, košta oko 45.000 evra. Kad sedneš u njega, to je sve lepo. Ali, samo kucni po ovoj plastici, uhvati prekidače… to je sve šuplje! Kada sedneš u njega kao novog, bar za ljude ljudi koji se ne razumeju, njima je to savršeno, lepo izgleda, savršena šminka. Pa onda padaju na te fore da ima senzor za kišu, grejače sedišta, masažer, kamere, senzore za parkiranje, sve ti oni daju, sve to funkcioniše, miriše, miran je, ne čuješ motor…

Samo, kojeg iole dobrog, normalnog vozača to zanima? Kome su potrebni masažeri i senzori? A posle pet, šest ili sedam godina vidiš šta su pravi problemi. Tada samo gledaju da ga se reše što pre.“

Iskustvo ovog sagovornika "Ekspresa“, iako naglašava da nije stručan za procenu materijala koji se dobijaju posle reciklaže, jeste da se, kako je rekao, "motori još prave iole normalno, ali sve ovo spolja, to je već užas. Funkcioniše to neko vreme, ali kad krene da propada pomoći nema, škripi, krivi se, odvaljuje…“

Na pitanje da li se kao licencirani serviser sa pozamašnim stažom u ovom poslu ikada sreo sa specifikacijama u kojima proizvođači vozila navode materijale koje su koristili ili naveli da su pojedini delovi proizvedeni od recikliranih, već upotrebljavanih materija, kaže da toga jednostavno nema:

"U samom materijalu i izradi automobila iz ’90. i 2015. godine vidi se kolika je to razlika. Ali, ’90. je pregazilo vreme i povratka nema. Cela industrija tako funkcioniše. Danas imamo visoku premijum klasu u kojoj se stari standardi još poštuju, ali to košta. Nijedan prodavac vozila za masovnu upotrebu neće saopštiti da su materijali reciklirani, da su već korišćeni…

Kupac gleda automobil na način da li mu se dopada i nikome ne pada na pamet da pita od čega su napravljena sedišta! Uostalom, ni taj što prodaje nema pojma o tome.“

Na pitanje o garancijama koje proizvođači daju za svoja vozila odgovara da je to ustaljena marketinška podvala:

"I šta posle isteka garancije? Kao za bojler ili frižider. Može da se raspadne i nikom ništa. Niti se isplati da ga popravljaš, niti možeš da ga prodaš za iole smislenu cenu. Odavno nije poenta da kupiš automobil koji će ti trajati 20 godina, već pet ili šest. I onda dalje, novi, troši pare, održavaj auto-industriju…“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Kako će izgledati novi električni "mercedes"
Mercedes, automobil 10.5.2022.

Najraskošniji do sada

11.05.2022. 08:10

Kako će izgledati novi električni "mercedes"

"Mercedes“ je najavio nov model automobila "mercedes EQS electric SUV“, koji je možda najraskošniji do sada.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
9°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve