Sport
01.06.2025. 17:10
Zoran Šećerov

U fokusu

Da je i u toku prvenstva bilo kao na kraju...

FK Crvena zvezda ATA
Izvor: ATAIMAGES / Dusan Milenkovic

Moglo je biti svašta, nije se dogodilo ništa. Misli se na ružne stvari koje su poodavno deo folklora srpskog fudbala. Dobro znana teorija da sve što se u Srbiji negativno može desiti, desiće se u fudbalu, čini se više ne pije vodu. Samo da tako i ostane.

Danas se, a posle svega s nadom u bolje sutra, priča o srpskom fudbalu. Iz svakodnevnog fudbalskog vokabulara, za divno čudo, eliminisane su one svima dobro znane reči i priče o regularnosti prvenstva, nameštanju i favorizovanju pojedinih timova, prodaji utakmica, igri "tri za tri“, dojavama i siguricama na kladionicama, kao i sličnim bljuvotinama. Izostala su na svu sreću i infantilna klupska saopštenja s primesama mržnje i nerazumevanja, goropadno traženje krivca na pogrešnim adresama i milion drugih stvari koje godinama unazad urušavaju vrednosti srpskog klupskog fudbala.

"Pokazalo se da nam ništa nije strano. Čak ni to da jednu više nego uzbudljivu prvenstvenu trku završimo u duhu sporta i fer-pleja. I to je dobro. Sada imamo i putokaz kako dalje, bilo bi sjajno da istrajemo na ovom putu. Fudbal je uprkos svemu ipak samo igra“, priča uz vidljivo zadovoljstvo Vladimir Matijašević, prvi čovek Čukaričkog.

Na istoj talasnoj dužini s pozitivnim vibracijama je i Slavo Matić, trener koji je ovog proleća ekspresno potonuli TSC vratio na korak od Evrope.

"Dogodilo se nešto u šta mnogi nisu verovali da se na ovim našim prostorima može dogoditi. U utakmicama sa velikim ulogom pobedio je fudbal sa svim onim vrednostima koje ga čine atraktivnim i toliko popularnim. Sve ovo, verujem, vratiće na stadione koliko već sutra i navijače koji su ne bez razloga izgubili poverenje u srpski fudbal“, govori stručnjak koji preferira napadački fudbal i igru koja vraća navijače na tribine.

Dakle, kraj superligaške sezone 2024/25, što je i najlepše, pamtiće se po lepom, pre svega fudbalu, a onda i golovima uokvirenim u neizvesnost do poslednjeg sekunda meča. I utakmicama koje su vratile veru u fudbal. Onaj pravi, takmičarski, sa puno golova i pregršt uzbuđenja.

Podsećamo, čak četiri superligaške ekipe imale su u poslednjem kolu šanse da se dokopaju evropske scene. U meču odluke Partizan je u utakmici koja mu ništa nije značila savladao Vojvodinu (3:2). Istim rezultatom uz šekspirovsku dilemu biti ili ne biti Novi Pazar je slavio u Zaječaru protiv OFK Beograda, dok je kragujevački Radnički, demonstrirajući sve fudbalske vrednosti koje ga prate u dve poslednje sezone, na stadionu "Čika Dača“ u Šumaricama do nogu potukao TSC (5:2). Dovoljno da Kragujevčani ponovo izađu na evropsku scenu. U kvalifikacije za Ligu konferencija ide i Novi Pazar. Prvi put u istoriji.

Oba kluba su istovremeno dokaz da se u fudbalu, baš kao i u životu, ništa ne događa slučajno. I jedni i drugi planirali su uspeh. Planiraju, takođe, da sutra budu bolji nego danas. Imaju i nešto što svi drugi u Srbiji, izuzimajući Zvezdu i Partizan, nemaju. Imaju svoje navijače.

Listajući prošlost, teško da će se pronaći priča da je neki srpski klub, opet se Zvezda i Partizan ne računaju, u gostima imao podršku 2500 svojih navijača. Novi Pazar je to u Zaječaru, na meču odluke sa OFK Beogradom, imao. Priredili su Novopazarci posle utakmice svojim ljubimcima i vatren doček u Novom Pazaru koji zbog fudbala u noći između prošle nedelje i ponedeljka nije spavao. Uz vatromet koji je ulepšao nebo, rano jutro ogrnuto još bojama noći, klicalo se pobednicima, skandiralo treneru Vladimiru Gaćinoviću i kapitenu Ademu Ljajiću. S razlogom. Prvi je manirom mudrog Hercegovca smirio prvo strasti s pogrešnog koloseka, a onda pronašao i način kako da sto odsto motiviše jednako one koji su na terenu, kao i one koji s klupe čekaju šansu.

Novi Pazar je kao klub fenomen u mnogo čemu. Od zonaša i srpskoligaša stigao je u elitu. Sada i na evropsku scenu. I to sa više nego skromnim budžetom.

"Samo Tekstilac iz Odžaka u društvu superligaša imao je manji budžet od nas“, govorio je pre nekoliko dana, a posle velikog uspeha predsednik kluba plavo-belih boja.

Postoji i objašnjenje zašto je uprkos svemu Novi Pazar klub od uspeha.

"Zadovoljstvo je raditi u ovaj sredini, ovde fudbal ima i korene i tradiciju, ali i dušu koja je sada isplivala na površinu donoseći sobom i zaslužen rezultat. Idemo dalje“, poručuje trener Vlado Gaćinović kome Novopazarci silno veruju.

Možda sve i ne bi bilo kako jeste da u Novi Pazar nije stigao, čini se u pravi čas, najbolji novopazarski fudbaler svih vremena Adem Ljajić. Fudbalski je stasao u Partizanu, dokazao se i kao igrač plemenitog kova i u inostranstvu, a sada u zenitu karijere, u dresu Novog Pazara, samo potvrđuje da je fudbalski majstor bez premca kome je igranje fudbala više od zadovoljstva.

Za mnoge stručnjake, takođe i navijače, najbolji je igrač Srbije u sezoni 2024/25. Apsolutno najbolji, govore uglas stručnjaci s kojima smo analizirajući sezonu pričali.

"Pokazao je još jednom da je najbolji izvođač prekida ne samo u Srbiji, već i šire. Svaka njegova lopta sa te pozicije je šansa, mnoge su u prvenstvu iza nas i pretvorene u golove. Uz to je i lider, neko ko zna da sve svoje kvalitete podredi ekipi“, uveravaju srpski treneri.

Mnogo je i onih koji tvrde da se Ljajićevo ime moralo naći na spisku selektora Stojkovića pred duele i Ligi nacija. Svi uveravaju, bez želje da sufliraju selektoru, da bi njegov kvalitet mogao da bude presudan, pogotovo na utakmici u Tirani, jer Srbija u ovom času nema igrača njegovih vrednosti. Ali izostanak Ljajića sa spiska reprezentativaca manje brine Pazarce od najavljene mogućnosti da Adem ponovo obuče dres Partizana. Trener Vlado Gaćinović tvrdi suprotno.

"Siguran sam da Ljajić ostaje, da će predvoditi Novi Pazar i na debiju u Evropi.“

Pazarci su nestrpljivi, Evropa je izazov. Međutim, tu je i strepnja koja bi mogla da se pretvori u patnju. Novi Pazar, tvrde upućeni, još nije dobio licencu UEFA u prvom stepenu. Takođe, ima i stadion druge kategorije na kojem bi mogao da bude domaćin samo u prva dva kola kvalifikacija. Ali, ni to možda neće biti dovoljno. Pravi problem je na sasvim drugoj strani. Udaljenost Novog Pazara od najbližeg aerodroma je mnogo veća od propisane (maksimum 120 kilometara).

"Postoji mogućnost da se koristi aerodrom u Kraljevu, on može da primi čarter letove. Sa ekipama, dakle, ne bi trebalo da bude problema, ali biće ih sa sudijama. Za njih, najprostije rečeno, u pravilima UEFA ne postoji mogućnost da koriste čartere“, kazuju u komisiji za licenciranje objekata.

Kragujevčani takođe ne mogu na "Čika Dači“ odigrati više od dve utakmice kvalifikacija. I njihov objekat nema kategorizaciju potrebnu za ligaški deo takmičenja u Evropi. Oba stadiona, takođe, što pravilnik UEFA propisuje, nemaju grejanje terena, ali i niz drugih bitnih sitnica za odigravanje ozbiljnih međunarodnih mečeva.

"Sve ovo govori da nam treba stadion sa mnogo više komfora. Polako navikavamo naše navijače na evropske mečeve, drugi put uzastopno smo u Evropi i nemamo nameru da se ovim zadovoljimo. Takođe ni da evropske utakmice igramo van Kragujevca“, malo u šali, malo u zbilji govori sportski direktor Kragujevčana Slavko Perović.

Kragujevčani imaju puno razloga da budu ponosni na sezonu koja je iza njih. Fudbalska bajka Kragujevčana se nastavlja. Feđa Dudić je kao trener ponovio uspeh od prošle godine.

"Čak i ako ne stignemo do Evrope, nećemo biti nezadovoljni“, bio je iskren uoči odlučujućih mečeva Slavko Perović, direktor Kragujevčana.

Radnički se posebno ponosi na to što je jedini u konkurenciji superligaša slavio pobedu nad aktuelnim šampionom. Jedini poraz, uz četiri remija, Zvezda je upravo doživela u kragujevačkim Šumaricama.

"Zvezda se ne pobeđuje svaki dan i taj dan je veliki dan za svakog onog ko pobedi i nadigra Zvezdu. Zato se i ponosimo činjenicom da smo to mi uspeli. Zarad puno toga smo to zaslužili više od drugih. Taj meč sa Zvezdom iz sezone 2024/25. ostaje upisan zlatim slovima u istoriji kluba za sva vremena“, pričao je nekoliko puta Perović.

Uz sjajno organizovan klub, Kragujevčani su u pravom času dobili i trenera sposobnog da isprati ideju Slavka Perovića i direktora kluba Igora Konotara. Mnogi su Dudićev dolazak u Kragujevac pre dve sezone dočekali s nepoverenjem. Posle uspeha sa Veležom, koga je takođe neočekivano uveo u Ligu konferencija, što je takođe istorijski uspeh Mostaraca, isto je učinio i lane sa Kragujevčanima. Pokazalo se od starta (septembar 2023) da kao trener nije samo osoba koja igra ključnu ulogu u ostvarenju klupskih ciljeva, već i da je stručnjak koji s podosta znanja vodi treninge i utakmice. Takođe, i da je vrhunski mentor, sjajan motivator i neko ko nikada ni pred kim ne potpisuje unapred kapitulaciju. Igrom na gol više kupio je i naklonost publike, koračao je od neuspeha do uspeha uvek istim putem, putem bez gubitka entuzijazma što mu se na kraju višestruko isplatilo. Sada je mnogo onih koji bi ga videli na svojoj klupi. Na potezu su Kragujevčani. Ne kriju da bi voleli da se saradnja nastavi, ali su svesni i da u profesionalizmu emocije ne piju vodu.

"Ukoliko dobije ponudu koju ne možemo da ispratimo, poželećemo mu sreću u novoj sredini“, jasni su Kragujevčani.

Od početka sezone uz Vladana Milojevića iz Crvene zvezde i Feđu Dudića jedini koji je kao strateg na svih 37 utakmica predvodio svoj tim je Simo Krunić. "Romantičari“ su u prošloj sezoni imali zapravo trenera sa najdužim stažom u kontinuitetu u srpskom fudbalu. Sa Krunićem na klupi "romantičari“ su prošli za dve sezone stazom od Srpske do Prve lige Srbije i konačno Superlige čime se malo ko ili gotovo niko u Srbiji ne može pohvaliti. Neko je izbrojao da je to više od 800 dana na klupi OFK Beograda bez pauze, što zvuči nestvarno s obzirom na to da jedna druga računica kazuje da se u Srbiji, u superligaškom karavanu, treneri u proseku menjaju na svaka 153 dana.

OFK Beograd je zapravo na neki način tim sezone. Povratnik među superligaše je na kraju izborio mesto u vrhu. Na 37 utakmica zabeležili su 15 pobeda i 14 poraza uz 18 remija. Prezimili su na trećoj poziciji, što je bio apsolutni podvig, ali već tada su im šanse da ovog leta igraju u Evropi bile i bukvalno minimalne. Predosećali su da će i pored unapred pripremljenog plana reorganizacije ostati bez licence naprosto zato što se račun kluba godinama nalazi u blokadi.

"Uprkos svemu, igraćemo najbolje što možemo“, poručio je još zimus Simo Krunić.

I igrali su ne samo proleće, već celu sezonu kao domaćin daleko od kuće. I kad se sve sabere, napravili uspeh. Krunić je kao stručnjak sledio, čini se, misao Marka Kejna koji je zapisao da "čovek prvi korak ka uspehu napravi kada odbije da bude zarobljenik okruženja u kojem se našao“.

Sa svojim momcima Krunić se vešto izdigao iznad loše karme, OFK je igrao, gubio i pobeđivao, ali se nikada nije žalio ni na sudbinu ni na one koji su mu sudbinu krojili. Prvenstvo su završili uzdignuta čela i u srpski fudbal vratili sjaj romantike. Usput su izbegavali nepristojne ponude i, što je najveća vrednost, afirmisali poveću grupu mladih fudbalera. Koliko sutra 18-godišnji Lazar Jovanović biće ponosan na dane provedene u klubu sa Karaburme. U plavo-belom dresu za samo šest meseci pokazao je svu raskoš svog talenta i sasvim je izvrsno da će već od leta biti jedan od onih na koje će po povratku u Crvenu zvezdu trener Vladan Milojević ozbiljno računati.

Da nije bilo blokada, OFK Beograd bi po plasmanu na kraju sezone bio siguran učesnik evropskih kvalifikacija. Ovako neće. Potrebni su mu ljudi sposobni da odvuku klub iz bule i vrate ekipu na Karaburmu.

Evropu je silno želela i Vojvodina. Bila je na pragu uspeha, nedostajao joj je remi u poslednjem kolu na Stadionu Partizana. Dogodio se poraz, što je učinilo da Evropa ovog leta za Novosađane ostane nedosanjan san.

"Dogodila nam se katastrofa. Mislim na rezultat poslednjeg kola. Greške s početka sezone platili smo na kraju. Ali smo i naučili nešto, a to je da ubuduće istim putem nećemo ići“, bio je prvi komentar predsednika Dragoljuba Zbiljića.

Njegova poslovična upornost i karakterna osobina da najviše pruža kad je najteže kao da je inficirala sve u taboru Novosađana.

"Pustićemo da sve prenoći, a onda mirne glave krenuti dalje. Znamo šta hoćemo, neke stvari, ali i navike menjaće se sigurno. Ne, nećemo menjati trenera. Svi u klubu verujemo Miroslavu Tanjgi. Promeniće se samo opis njegovog radnog mesta. Ubuduće Tanjga neće biti trener, već po ugledu na engleske klubove menadžer Vojvodine koji će sam birati svoj stručni štab, ali i igrače za čiji će učinak odgovarati“, poručuje Dragoljub Zbiljić.

Još jedan vojvođanski klub se opekao u sezoni koja se upravo završila. TSC je prošle sezone dugo, dugo branio ugled srpskog fudbala na evropskoj sceni da bi na kraju posustao. U jednom momentu činilo se da će jedan od najbolje organizovanih klubova sa možda i najboljim uslovima u zemlji ostati i bez plej-ofa nacionalnog šampionata. A onda se dolaskom trenera Slavka Matića sve promenilo.

"Zatekao sam ekipu na 13. poziciji, dobar tim, ali i momke koji su iscrpljeni zbog velikog broja utakmica na psihološkom planu dotakli dno. Bilo je i dosta povređenih. Međutim, uspeli smo da se izvučemo, da zabeležimo nekoliko vrednih pobeda, da tri puta nadigramo Partizan i eliminišemo ga iz Kupa, da se Evropi primaknemo na korak“, govori Matić.

Dan po završetku prvenstva Matić je bio u kancelariji. Razgovarao je sa igračima, ljudima iz uprave.

"Nastavljamo dalje. Pred nama je odmor, zatim i prelazni rok, pripreme za novu sezonu. Podosta zavisi od toga ko će otići, koga ćemo kao klub angažovati. Optimista sam, verujem da ćemo od jeseni non-stop biti u vrhu superligaškog karavana.“

Na 15-ak utakmica koliko je Matić sa klupe predvodio TSC neki igrači su eksplodirali.

"Svi u prvi plan stavljaju Stanića, odigrao je zaista maksimalno korektno završnicu sezone, ali nije jedini. Iz te grupe je i Pantović i neki drugi momci. Svi su izvukli poslednji atom snage iz sebe u finišu trke, ovo je klub koji ima atmosferu i u timu i oko tima, i zato ima i budućnost“, uveren je Matić.

Čukarički je klub koji je ostvario mnogo manje od očekivanog. Koliko juče unapred siguran učesnik evropskih klupskih takmičenja, ovu sezonu završio je u konkurenciji ligaša iz plej-auta.

"U poslednjih 12 godina ovo nam se valjda događa drugi put. I oba puta trku smo završili kao prvi u plej-autu, što nama nešto znači“, govori prvi čovek kluba Vladimir Matijašević.

Matijašević nudi i objašnjenje zašto se sve dogodilo.

"Mnogo su se uljuljkali, naš problem kao kluba je što nemamo problem. Ubuduće neće biti tako. Zarađivaće se prema učinku. Mi smo razvojni klub, to ćemo i ostati, i zato ćemo se i ponašati u tom stilu“, ističe Matijašević.

Iskusni i dokazani fudbalski radnik sa naglašenim menadžerskim sposobnostima još dodaje i da klub u pauzi neće menjati trenera.

"Milan Lešnjak nastavlja tamo gde je stao. U klubu je 10 godina, prepoznaje organizaciju i ideje Čukaričkog, vreme je da pokaže šta i koliko zna. I sa njim na klupi Čukarički će negovati trend afirmacije mladih i talentovanih fudbalera.“

U sezoni koja je završena baš na Brdu afirmisao se jedan od onih koji bi ovog leta na evropskom tržištu mogao da ima cenu od nekoliko miliona. Kako stvari stoje, nadmašiće cifru koju je Čukarički dobio za Tedića, Kamenovića, Miladinovića, a to je više od 3,5 miliona.

"Uz malog Maksimovića iz Zvezde, Cvetković je bez dileme neko ko je proteklu sezonu iskoristio na pravi način. Za mene je najbolji mladi fudbaler Superlige u sezoni 2024/25“, kategoričan je Matijašević.

I u utakmicama plej-auta dogodio se fudbal. I pre kraja se znalo da u niži rang idu Tekstilac i Jedinstvo UB. Čekao se rasplet oko toga ko će u baraž. Spartak je očajno odigrao protiv Tekstilca i izgubio (2:4) kod kuće, ali je u ovoj nesreći imao i malo sreće jer je Napredak ostao, i pored vođstva od 1:0, bez bodova u duelu sa ekipom IMT-a koja je sve prijatno iznenadila dobrim fudbalom u konkurenciji superligaša. Nišlije su ostvarile pobedu bez konkretne vrednosti nad Jedinstvom od 3:1, ali to nije bilo dovoljno da izbegnu baraž.

Ako se nekad bude dodeljivao pehar za fer-plej i častan odnos prema takmičarskim obavezama, onda taj pehar zaslužuje da se nađe u vitrinama Jedinstva. Ubljani su još na kraju jesenje trke izgubili mesto u eliti, ali ne i obraz. Svaki naredni meč odigrali su maksimalno profesionalno ne dopuštajući sebi da na ime kluba padne bilo kakva senka sumnje zbog eventualnih nečasnih radnji. A mogli su i sve da rade suprotno. Zbog svega zaslužuju da se ekspresno, koliko naredne godine, vrate u elitu.

Šteta, baš šteta što se i u toku prvenstva neke stvari nisu odvijale kao na njegovom kraju.

Posle svega, ima i onih koji komentarišu da bi sve bilo još lepše da nam se u završnici prvenstva, u poslednjem kolu, dogodio "hrvatski scenario“. Tamo u komšiluku ulog je bio veći. Tri kluba su i bukvalno do poslednjeg sudijskog zvižduka jurišala na titulu prvaka. Velikani iz prošlosti, i favoriti na papiru, ostali su praznih šaka. Dinamo i Hajduk moraće da sačekaju neku novu priliku jer je novi prvak Hrvatske Rijeka koju je sa klupe, u ulozi trenera, predvodio Radomir Đalović. Tek da se zna, reč je o bivšem reprezentativcu Crne Gore koji je u dresu Crvene zvezde (14 utakmica, dva gola) osvojio titulu prvaka države u sezoni 2000/21.

Kod nas se, bar kad je reč o borbi za vrh, stvari malo teže menjaju. Ako šampion nije Partizan, onda je Zvezda. Ili uglavnom Zvezda. I verovatno će još dugo, dugo biti tako. Srbija, očigledno, ne voli da menja dobre navike. Čak i ako to za fudbal i sve ono što fudbal nosi sa sobom nije dobro.

Zvezda je i ovog puta više nego zasluženo osvojila i osmu titulu u nizu. Ili 36. od kako zna za sebe. U 37 utakmica Milojevićev tim imao ja fascinantan skor – 32 pobede, četiri remija i samo jedan poraz. I odnos datih i primljenih golova je zadivljujući ‒ 123:35.

"Crveno-belima“ je pripao i nacionalni Kup. Dovoljno za zaključak da su u svemu miljama daleko ispred drugih.

U toku sezone Zvezda je, osim rezultatima, maksimalnu pažnju poklonila afirmaciji svoje dece. Andrej Maksimović ima već spakovane kofere, na koju će stranu još se ne zna, zaradiće se najmanje 7,5 miliona evra. Tolika je cena mladog fudbalera Zvezde na zvaničnoj berzi. Moguć je transfer i Veljka Milosavljevića, zatim i Jovana Šljivića... Od zarade kupovaće se igrači neophodni da Zvezda i u Evropi bude vrednost. Cilj je da se prođu kvalifikacije Lige šampiona, a velika želja da se izabranici Vladana Milojevića ponovo takmiče u konkurenciji 36 najboljih timova kontinenta. Navijači to traže. Osvajanje duple krune doživljavaju kao rutinsku stvar, a igranje u evropskim kvalifikacijama više ne knjiže kao uspeh. Ni samo učešće i Ligi šampiona ne smatraju dovoljno vrednim ostvarenjem ukoliko se na tom putu ne budu beležili i rezultati dostojni imena nekadašnjeg klupskog šampiona Evrope i sveta.

Drugi srpski velikan, Partizan, trku je uz dosta sreće završio kao vicešampion. Ocena za pokazano jedva da je prolazna. Radna grupa, koja je od pre nekoliko meseci u klubu, pokušava u hodu da reši bezbroj problema. Navijače, opet, interesuje samo rezultat.

Ovih dana formiraće se nova klupska Skupština i Upravni odbor. Rasim Ljajić, Predrag Mijatović i Danko Lazović nastavljaju započeto. Menjaće se tim, onda i trener. Blagojević je bio (ne)uspešno prelazno rešenje. Ko će ga zameniti? Pre dve nedelje pominjao se Feđa Dudić, sada je jasno da od tog posla nema ništa. Želja je bio i Veljko Paunović. Čovek čuda pravi u Ovijedu, sigurno je da ni on ne dolazi. Zapravo, kandidat broj jedan je Slaviša Jokanović. Na istom mestu bio je i pre 15-ak godina. Dva puta je osvajao duplu krunu. I onda otišao. Navijači ga nisu voleli, sada ga traže.

Kada je Jokanović dolazio prvi put, Rasim Ljajić je bio protiv. Ovog puta verovatno će biti za Jokanovića. Petrićev je kum, a Petrić je bio i inicijator da Ljajić preuzme radnu grupu. Glas za, i to sa obe ruke, daje i Predrag Mijatović. Trener i treneri, plus igrački kadar, njegov su resor. Dakle, Jokanović.

A tim? Ovaj i ovakav nije iz opisa onih koji mogu da nose crno-beli dres. Kapiten Jovanović bi trebalo da i dalje čuva mrežu, a ko će biti ispred znaće se uskoro. "Crno-belima“ nedostaju igrači u svim linijama. Na spisku želja su bivša deca Partizana. Računa se na iskusne povratnike iz inostranstva, Savića, Nastasića, Uroševića... Biće i stranaca, ali onih pravih. Uz decu iz Zemunela i eventualno Jokanovića na klupi, eto i navijača na tribinama.

Naredna sezona biće novi izazov uz dvostruke mere opreza. Od 2026/27. Superliga imaće 14 klubova. Fudbalski savez Srbije bi ovih dana tu odluku trebalo i da ozvaniči. Ispadaju dakle četiri kluba, da li će još dva u baraž ‒ za sada se ne zna. Zato je jako bitno da se bodovi osvajaju već od prvog kola. Svaki popravni ispit biće mnogo teži nego do sada.

Prošle godine na 28 utakmica u Evropi pet srpskih klubova imalo je bilans od 25 poraza, dva remija i jedne pobede. Da li je lako ili teško doživeti ponovo nešto slično znaće se i pre kraja leta. A već u junu znaće se i da li imamo pravo na optimizam kada je u pitanju naredni Svetski šampionat 2026. Već u junu izabranike Dragana Stojkovića Piksija čekaju prve kvalifikacione utakmice sa Albanijom u gostima i Andorom kod kuće. U martu smo pauzirali. Naši protivnici u grupi nisu. Andora je prvo izgubila (1:0) od Litvanije, a onda i od Albanije (3:0). Englezi su u 1. kolu dobili Albaniju (2:0), a u drugom Litvaniju 3:0. Piksijevom timu bi pobeda u Tirani bila suvo zlato. Nije nemoguće da se pobedi, ali pre toga treba znati da je reprezentacija Srbije gost selekcije u čijem sastavu je od 11 fudbalera čak 10 iz timova "liga petice“.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Ključno pitanje fudbala: IZDRŽLJIVOST MATERIJALA
1

Superliga

14.10.2024. 19:05

Ključno pitanje fudbala: IZDRŽLJIVOST MATERIJALA

U trenutku kada su evropski velikani odlučili da naprave Superligu, odnosno fudbalsku priču po svojim merilima s predznakom finansijske bajke, UEFA je reagovala i po hitnom postupku donela odluku o promeni formata u tri i te kako atraktivna evropska klupska takmičenja ‒ Ligi šampiona, Ligi Evrope i Ligi konferencija.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
18°C
03.06.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve