Život
11.11.2023. 04:05
Dragan M. Milošević

Heroine Srbije

Srpkinja koju su kraljevi poštovali, a ministri je se plašili

Srbija
Izvor: Shutterstock

Jedna od najuticajnijih i najobrazovanijih žena u Srbiji u drugoj polovini 19. veka, bila je nenadmašni tvorac prvih ženskih udruženja Srpkinja, ličnost koju su kraljevi izuzetno poštovali, ministri se od nje plašili, i čija se reč u narodu cenila odmah iza mitropolitove.

Katarina Milovuk bila je vrhunski organizator i prosvetitelj, pedagog i borac za emancipaciju žena od istorijskog značaja za Srpkinje i Srbiju, "Milovukovica“ kako su je Srbi od milošte zvali, rođena je kao Ekatarina Đorđević 1844. godine u Novom Sadu. Osnovnu školu završila je u rodnom gradu, a kasnije obrazovanje sticaće u Rusiji.

Gimnaziju je završila u Nikolajevnu, a pedagoški državni ispit položila je na Univerzitetu u Odesi. Bila je izvrstan učenik i student, svestranih sposobnosti i interesovanja, briljantni poliglota sa znanjem engleskog, ruskog, francuskog i nemačkog jezika, vrstan majstor na klaviru. Njeni roditelji, otac Jovan Đorđević, poznati oficir, i majka Jelisaveta, činili su sve da mlada Katarina postane uzorna, obrazovana, poštena i lepo vaspitana Srpkinja.

Otac je bio profesionalni vojnik, veliki Srbin, ratovao je od mladosti sa Srbima i Rusima protiv Turaka, vrlo brzo dobio čin poručnika, komandovao ruskim bataljonom u borbama na Krimu a 1862. godine dobio je poziv da u Beogradu preuzme poziciju komandanta odbrane prestonog grada. Dakle, hrabrost, odvažnost, borbenost i pravdoljubivost, ponešeni od najranije mladosti iz svoje najuže porodice, krasiće ovu sjajnu Srpkinju celog života.

Kada je 17.06.1863. godine realizovana ideja Kneza Mihaila o otvaranju Više ženske škole u Beogradu, 19. godišnja Katarina, kao jedna od retkih tada obrazovanih žena u celom regionu, biće postavljena za upravnika Škole. Tako je počela Katarinina blistava prosvetiteljska i pedagoška karijera koja će imati neprocenjiv značaj za unapređenje prosvete, obrazovanja i kulture u Srbiji. Dve godine kasnije Katarina se udala za poznatog intelektualca Milana Milovuka starijeg 19 godina od nje, već iskusnog profesora i horovođu Prvog beogradskog pevačkog društva. I inače sklona ka muzici, ona će uz supruga muzikologa još više razviti svoj afinitet ka toj vrsti umetnosti, podići će nivo svog muzičkog obrazovanja, ali je nažalost njen suprug vrlo brzo umro.

OBRAZOVANE ŽENE RAĐAJU OBRAZOVANU DECU

Posle njegove smrti, pošto nisu imali potomke, Katarina će se potpuno posvetiti Višoj ženskoj školi, humanitarnom radu i upornoj borbi za punu emancipaciju žena. Školi je posvetila ceo život i u njoj će u kontinuitetu biti upravnica ili profesorka preko 30 godina, sve do penzije. Pošto je uvek govorila "da obrazovane žene rađaju obrazovanu decu“ činila je sve da kroz tu Školu prođe što veći broj devojaka, da program nastave bude što kvalitetniji i sveobuhvatniji, da u njoj bude mesta i za siromašnu decu, a posebno za najtalentovanije.

Imala je zaista urođen predavački dar i bila je neverovatno predvidljiva kad su u pitanju prosveta i kultura. Na njeno insistiranje formiran je školski hor, a kao obavezni predmeti postali su francuski i nemački jezik, crtanje i klavir. Roditelji čija su deca pohađala te predmete morali su da to i finansiraju. Ona sama je držala časove francuskog, a honorar od tih časova poklanjala je školskom budžetu. Za svoje aktivnosti, u vezi razvoja Škole, imala je punu podršku Kraljevskog dvora koji je omogućavao da Školu pohađaju čak i pitomice iz drugih zemalja, o trošku ili uz pomoć Kneževine Srbije.

Škola je bila omiljena i u narodu, koji joj je vrlo brzo dao naziv "Inštitut“, jer će iz nje poteći prve učene Srpkinje, među njima i mnoge naše slavne intelektualke poput velike slikarke Nadežde Petrović, balerine i novinarke Mage Magazinović, prve naše lekarke Drage Ljočić-Milošević, glumice Milke Grgurove, u njoj je školovana i buduća kraljica Draga Mašin...

Katarina nije imala decu ali se njenom porodicom može smatrati preko 25.000 devojaka, njenih učenica, koje nikada nisu zaboravljale svoju ominjenu profesorku i upravnicu. Kao vrstan organizator i motivator, ona će u okviru Škole 1889. godine formirati Žensko pevačko i muzičko društvo u kome će prve pevačice hora biti biti nastavnice iz njene Škole. To Društvo će ubrzo postati centar oko koga će se okupljati sve muzički nadarene, kako ženske, tako i muške osobe. U cilju afirmacije Škole Katarina je redovno priređivala čuvene zabave i balove. Održavala ih je kako u Školi tako i u svojoj kući, pa su mnogobrojni gosti mogli da slušaju i uživaju u klasičnoj i modernoj muzici.

Kraljica Natalija Obrenović bila je veliki poštivalac Katarininog rada. Imala je običaj da svrati nenajavljena u Školu, da sedne u klupe sa učenicama i da strpljivo sluša nastavu, posebno časove istorije, matematike, veronauke ali i kuvanja. Kraljica je često prisustvovala i muzičkim večerima Ženskog pevačkog društva, a redovno je i slala učenicama pune korpe čokolada i bombona. Zbog svega toga su Katarina i njena Škola davali punu podršku kraljici Nataliji tokom njenih javnih sporenja i sukoba koje je imala sa suprugom, kraljem Milanom. 

NEZABORAVAN MOTIVACIONI GOVOR

Katarina je, 1875. godine, bila osnivač Ženskog društva, udruženja koje će se baviti značajnim humanitarno-prosvetnim aktivnostima i koje je ustvari predstavljalo prvo udruženje Srpkinja ikada formirano. U okviru tog Udruženja bila je organizovana Đačka trpeza, za pomoć u hrani siromašnim učenicama, kao i Dom za stare i iznemogle osobe. Četiri godine kasnije Žensko društvo će pokrenuti redovno izdavanje poznatog časopisa "Domaćica“. Dugogodišnji humanitarni rad ove agilne i kreativne Srpkinje čini posebnu karakteristiku njene ličnosti.

Bila je veoma angažovana u sakupljanju pomoći za borce Hercegovačkog ustanka 1875. godine a kao dobrovoljac-bolničarka bila je učesnik Srpsko-Turskog rata 1875-1876. i Srpsko-bugarskog rata 1885. godine. U tim ratnim vremenima stizala je da pomaže siromašne i porodice ratnika, a u svojoj Školi sve vreme je držala posebnu radionicu u kojoj se šila odeća za vojsku. Zahvaljujući Katarini formirani su i Ženska radnička škola, kao i "Bazar“, organizacije koje su sa velikim uspehom u zemlji i inostranstvu reprezentovale srpske narodne umetničke radove. 1906. godine izabrana je za prvu predsednicu Srpskog narodnog društva, a ubrzo i za potpredsednicu "Kola srpskih sestara“.

Kao jedan od osnivača "Kola srpskih sestara“, uz Delfu Ivanić i Nadeždu Petrović, održala je na "Kolarcu“ nezaboravni motivacioni govor posle kojeg je preko 3.000 beogradskih dama krenulo na obuku za bolničarke radi odlaska na front kao pomoć hrabrim srpskim borcima. Među tim hrabrim ženama bio je i veliki broj uglednih intelektualki koje su školovane na prestižnim evropskim univerzitetima a koje su dobrovoljnim činom odlaska na front iskazale i najvišu patriotsku svest. Nažalost, mnoge od njih više se nikada nisu vratile u svoj Beograd.

Za više nego istaknut humanitarni rad Katarina je dobila veliki broj priznanja, a posebno je nagrađena i: 1866. godine Ordenom Svetog Save, 1877. godine Ordenom srpskog Crvenog krsta, 1878. godine Medaljom kneginje Natalije. Ime ove vrhunske intelektualke, pedagoga i dobročinitelja ostaće zlatnim slovima upisano i u istorijatu dugogodišnje borbe Srpkinja za njihovu emancipaciju, za rodnu ravnopravnost u Srbiji.

I ŽENE SU DECA OVE ZEMLJE

Bila je među prvima koja je glasno podigla svoj glas, toliko razumljivo i snažno da su od njega strepeli ministri, donosile su se vanredne zabrane, naredbe i odluke najviših državnih organa, a Srpkinje su korak po korak, uz obilje prepreka, ostvarivale svoje ciljeve kao u retko kojoj državi Evrope. Katarina je osnovala i prvi Ženski savez koji se isključivo borio za prava žena, a svojim ličnim, čestim sofisticiranim zahtevima, direktno je zadirala i u ustav države, bez uzmicanja i straha za lične posledice.

Šokirala je javnost Srbije i Evrope 1897. godine kad je zatražila da je upišu u birački spisak i kad se obratila rečima: "I žene su deca ove zemlje, i mi treba da upravljamo sa muškarcima...“ Njen zahtev je odbijen, ali nepokolebljivi borac, dete pravog srpskog oficira, nije odustajala. Ponovila je svoj zahtev lično kralju Aleksandru Obrenoviću tražeći da žene u Srbiji glasaju na izborima. I ponovo je odbijena. A koliko je ta oštroumna Srpkinja išla ispred Evrope kazuje i podatak da je tek četiri godine kasnije u Londonu formirana Međunarodna alijansa za žensko pravo glasa.

Jula meseca 1913 godine, među prvim govornicima na Kongresu Međunarodne alijanse, te najjače evropske organizacije za emancipaciju žena, koja je održana u Budimpešti, učesnicima se obratila Srpkinja Katarina Milovuk. Ni posle penzionisanja nije prestajala sa aktivnostima. U periodu 1904-1907. godine bila je upravnica Srpske više ženske škole u Solunu, škole koju su pohađale srpske devojke iz krajeva koji su bili pod turskom vlašću. Maksimalno se angažovala i na poslovima prevođenja značajnih književnih dela. I u toj oblasti je iskazivala neverovatnu sposobnost za pravovremenu procenu pravih vrednosti, a 1900. godine je prevela sa nemačkog roman "Dole oružje“ baronice Berte fon Sutner, književnice koja će 1905. godine biti prva žena dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Svoje znanje više stranih jezika, i u tim godinama, potpuno će staviti u službu nacije i države jer će veoma često voditi prave "ratove“ sa stranim medijima kako bi Evropa bila svesna stanja u kome se Srbija nalazi ali i opravdanosti puta kojim je Srbija išla.

Srpski velikan, Katarina Milovuk, u narodu omiljena Milovukovica, umrla je septembra meseca 1913. godine. Otišla je u legendu ne dočekavši jubilarnu proslavu - pola veka od osnivanja Više ženske škole, ustanove koja je donela toliko dobra Srbiji, i za koju je ona poklonila svoj život.

Nažalost, poput mnogih znamenitih Srpkinja potpuno je zaboravljena. Ne zna se ni gde joj je grob. Da nema jedne male uličice koja nosi njeno ime na beogradskoj Zvezdari, ne bismo ni znali da je postojala. Samo jedna u nizu naših neoprostivih sramota.

 

Tekst preuzet iz knjige "Heroine Srbije  - Vekovnik", Dragana M. Miloševića, koju možete naručiti putem imejl adrese: [email protected]

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Nemica sa dušom Srpkinje
slikanje, slika

Heroine Srbije

18.04.2023. 04:05

Nemica sa dušom Srpkinje

Srbija je za nju uvek bila neiscrpna i stalna inspiracija...
Close
Vremenska prognoza
clear sky
19°C
01.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve